Rev-590/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 590/11-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, protiv tuženika-protutužitelja M. d.o.o. L. O., kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Š., Š. i G. u Z., radi naknade koristi i utvrđenja prava služnosti, odnosno sklapanja ugovora o zasnivanju služnosti, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Gospiću broj Gž-285/10-2 od 30. studenoga 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu broj P-562/09-45 od 13. siječnja 2010., u sjednici održanoj 15. travnja 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika-protutužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika-protutužitelja odbacuje se kao nedopuštena u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju „M.“ d.o.o. L. O., …, da tužitelju-protutuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, isplati iznos od 17.378.063,00 kn (slovima: sedamnaestmilijunatristosedamdesetosamtisućašezdesettrikune) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. siječnja 2002.g. pa do 31. 12. 2007.g., a od 01. siječnja 2008.g., pa do konačne isplate zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se protutužitelj „M.“ d.o.o. L. O., …, sa protutužbom i protutužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo služnosti na rok od 5 godina radi eksploatacije mineralne sirovine na EP V. V., na dijelu kčbr. 2757 površine 75.000 m[2] , upisane u zk.ul.br. 836 k.o. P., što je tuženik dužan priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis služnosti u zemljišnu knjigu koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, te mu nadoknaditi troškove parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe“,

te sa eventualnim kumuliranim tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku da s tužiteljem sklopi slijedeći Ugovor o služnosti na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske:

„REPUBLIKA HRVATSKA, Vlada Republike Hrvatske, Povjerenstvo za imovinu Vlade Republike Hrvatske, temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske o osnivanju Povjerenstva za imovinu Vlade Republike Hrvatske i povjeravanja tom Povjerenstvu poslova upravljanja i raspolaganja imovinom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 21/2004), te temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske o kriterijima za raspolaganje šumama i/ili šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, radi eksploatacije mineralnih sirovina, Klasa: 946-01/02-01/01, Urbroj: 5030116-02-1 od 20. lipnja 2002. godine i Odluke Povjerenstva Vlade za upravljanje imovinom Republike Hrvatske, Klasa: 940-06/02-02/455, ur.broj: 50420-03 od 19. studenog 2003.

i

M. d.o.o. L. O., …, koje zastupa direktor M. B. zaključili su:

UGOVOR O SLUŽNOSTI NA ZEMLJIŠTU U VLASNIŠTVU REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 1.

Ugovorne strane su suglasne da se osnuje služnost na rok od 5 (pet) godina, uz mogućnost produženja, radi eksploatacije mineralne sirovine na EP „V. V.“, na dijelu k.č.br. 2757, površine 75000 m[2] , upisane u z.k.ul.br. 836, k.o. P., vlasništvo Republike Hrvatske, kojim gospodare H. š. d.o.o. Z.

Članak 2.

Ovim Ugovorom stranke sporazumno utvrđuju međusobna prava i obveze koje proizlaze iz zasnivanja prava služnosti radi eksploatacije mineralnih sirovina na EP „V. V.“.

Članak 3.

Republika Hrvatska, kao nositelj vlasničkih ovlaštenja na šumama i/ili šumskom zemljištu, obvezuje se dati na korištenje društvu M. d.o.o. L. O., zemljište iz članka 1. ovog Ugovora.

Članak 4.

M. d.o.o. L. O., dužno je uplatiti prema obračunu H. š. d.o.o. Z., Ur.broj. DIR-07- MŠ/03-3170-2 od 26. srpnja 2004. godine, naknadu za služnost na šumi i šumskom zemljištu u iznosu od 4.050,00 kn (slovima:četiritisućepedesetkuna) i to u roku 30 dana od potpisa Ugovora, pod prijetnjom raskida ugovora.

Naknada se uplaćuje na račun Državnog proračuna broj: …, poziv na broj … Matični broj.

Članak 5.

M. d.o.o. L. O., u obvezi je za vrijeme trajanja ovog Ugovora, godišnje plaćati naknadu u iznosu 2% od ukupnog prihoda ostvarenog u protekloj godini obavljanjem djelatnosti na području iz točke I. ovog Ugovora koja se plaća do 1. ožujka svake godine, pod prijetnjom raskida ugovora.

Obveza iz stavka I ovog članka uplaćuje se u Državni proračun na žiro-račun broj …, poziv na broj … – matični broj.

Članak 6.

U svrhu dokaza uplate i pravilno obračunate naknade iz članka 5., M. d.o.o. L. O. obvezuje se Povjerenstvu dostavljati kopije izvršenih uplata i račun dobiti i gubitka, ovjeren od porezne uprave.

Članak 7.

M. d.o.o. L. O., obvezuje se u rudarskom projektu za eksploataciju mineralne sirovine na EP „V. V.“ razraditi sanaciju rudarskim radovima devastiranog zemljišta, u skladu s odredbom Članka 25. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 114/01) i uvjetima i ograničenjima H. š. d.o.o. Z.

Za zemljište iz članka 1. ovog Ugovora M. d.o.o. L. O., se obvezuje u rudarskom projektu eksploatacije, sanaciju rudarskim radovima devastiranog zemljišta razraditi sukcesivno po godinama, za razdoblje od druge do pete godine služnosti. Provjereni rudarski projekt eksploatacije iz stavka 1. ovog članka M. d.o.o. L. O., dužno je u roku od godine dana od sklapanja ovog Ugovora dostaviti na suglasje, u skladu s uvjetima i ograničenjima H. š. d.o.o. Z., Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. Ukoliko se ne postupi po stavku 1., 2. i 3. ovog članka ili se ne provodi sanacija prema dinamici utvrđenoj u provjerenom rudarskom projektu. Povjerenstvo Vlade za upravljanje imovinom Republike Hrvatske može raskinuti ugovor o služnosti. U slučaju raskida Ugovora, sanacija rudarskim radovima devastiranog zemljišta, u skladu s odredbom članka 25. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu, obavit će se na trošak trgovačkog društva M. d.o.o. L. O.

Članak 8.

Republika Hrvatska ovlašćuje M. d.o.o. L. O., da na osnovu ovog Ugovora ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava služnosti na zemljištu pobliže opisanom u članku I. ovog Ugovora, na svoje ime, te uđe u posjed istog.

Članak 9.

Troškove u vezi zemljišnoknjižne provedbe ovog ugovora kao i druge troškove snosi M. d.o.o. L. O.

Članak 10.

Ugovor je sastavljen u 11 (jedanaest) istovjetnih primjeraka, po 3 (tri) za svaku ugovornu stranu, a po 1(jedan) primjerak dostavlja se Ministarstvu financija, Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, Državnom inspektoratu, H. š. d.o.o. Z. i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.“

2. Ova presuda u cijelosti nadomješta Ugovor o zasnivanju služnosti i na temelju ove presude tužitelj je ovlašten tražiti zemljišnoknjižnu provedbu ovog Ugovora.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

III Tuženik-protutužitelj dužan je tužitelju-protutuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 810.340,00 kn, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, posl. broj: P-562/09-45 od 13. siječnja 2010.g., osim u dijelu pod točkom I. izreke, koji se odnosi na početak tijeka dosuđenih zakonskih zateznih kamata u odnosu na glavno potraživanje.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika-protutužitelja i preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odlučeno da zakonske zatezne kamate na dosuđeno glavno potraživanje teku od 1. siječnja 2002.g., tako da se u tom dijelu sudi:

Zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 17.378.063,00 kn teku od 1. prosinca 2004.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.g. pa do isplate na način kako je to dalje odlučeno prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, dok se tužiteljica-protutužena odbija s dijelom zahtjeva u odnosu na početak tijeka zakonskih zateznih kamata od 1. siječnja 2002.g., pa do 1. prosinca 2004..“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik-protutužitelj zbog svih revizijskih razloga predviđenih Zakonom o parničnom postupku s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu preinači u korist tuženika-protutužitelja ili ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika-protutužitelja nije dopuštena u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu.

Odredbom čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kuna.

Protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj zahtijeva utvrđenje da je tužitelj stekao pravo služnosti na rok od 5 godina radi eksploatacije mineralne sirovine na EP V. V., na dijelu kčbr. 2575 površine 75.000 m2, upisane u zk.ul. br. 836 k.o. P., što je tužiteljica- protutuženica dužna priznati i izdati tuženiku-protutužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava služnosti u zemljišnoj knjizi, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj je zahtijevao da se tužiteljici-protutuženici naloži da s tuženikom-protutužiteljem sklopi ugovor o služnosti na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske kako je to navedeno u točki II. izreke prvostupanjske presude.

Budući da se protutužbeni zahtjev u ovom postupku ne odnosi se na novčanu svotu to je za određivanje vrijednosti predmeta spora, u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP, mjerodavna vrijednost predmeta spora naznačena u protutužbi, koja je po svom procesnom karakteru samostalna tužba.

Iz spisa proizlazi da je tuženik-protutužitelj u protutužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kuna (list 106 spisa).

S obzirom da vrijednost predmeta spora pobijane drugostupanjske presude kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu iznosi 10.000,00 kuna revizija tuženika-protutužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu nije dopuštena. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Revizija tuženika-protutužitelja nije osnovana u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu.

Drugostupanjska presuda je u revizijom pobijanom dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP.

Revident u reviziji navodi da su sudovi tijekom postupka počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer smatra da su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženjima nižestupanjskih sudova međusobno kontradiktorni, a obrazloženje prvostupanjske presude nejasno i proturječno. Suprotno tvrdnji tuženika-protutužitelja u obrazloženju prvostupanjske, kao i u obrazloženju revizijom pobijane drugostupanjske presude navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da nižestupanjske presude prema ocjeni ovoga sude ne sadrže proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost tih odluka ne bi mogla ispitati to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP koju revident iznosi u reviziji.

Revident u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka dijelom svojih navoda zapravo prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i preocjenjuje ga na svoj način. No, kako prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to navodi tuženika-protutužitelja kojima on osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

S obzirom da tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora po tužbenom zahtjevu u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice- protutuženice da joj tuženik-protutužitelj isplati iznos od 17.378.063,00 kune sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2002. do isplate, koji iznos je tuženik-protutužitelj stekao bez pravne osnove eksploatirajući mineralne sirovine u razdoblju od 2002. do 1. prosinca 2004. u na eksploatacijskom polju i kamenolomu V. vrh u Općini Brinje bez ishođenja rudarske koncesije.

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da je tuženik-protutužitelj u razdoblju od 2002. do 1. prosinca 2004. na eksploatacijskom polju i kamenolomu V. V. u općini Brinje obavljao eksploataciju mineralne sirovine tehničko-građevnog kamene bez ishođenja rudarske koncesije, što je protivno odredbama čl. 30. st. 1. točka 1. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“, broj 27/91, 26/93, 92/95 i 35/95) i čl. 14. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu („Narodne novine“, broj 114/01) te čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o rudarstvu.

U revizijskom stupnju postupka sporno je jesu li sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbi čl. 30. st. 1. točka 1. Zakona o rudarstvu i čl. 14. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu te čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o rudarstvu.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika-protutužitelja odbijena kao neosnovana u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu.

Zagreb, 15. travnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.