Gž-171/2009-2 · Županijski sud u Osijeku

Gž-171/09-2.

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku po sucu Branki Guljaš, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. G. iz O., koju zastupa S. Š., odvjetnik iz O., protiv I-tuženika O. H. d.d. iz Z., koga zastupa V. K., odvjetnica iz Z. i II-tuženika S. T. iz O., radi naknade štete, rješavajući žalbu prvotuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 5. studenoga 2008. godine, br. IX-P-1439/08-7, u sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 2009. godine,

r i j e š i o j e

Žalba se uvažava, ukida rješenje suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I/ Odbija se prigovor I-tuženika osiguranje H. d.d. Z., o mjesnoj nenadležnosti ovog suda.

II/ Glede prigovora II-tuženika S. T. O. u odnosu na promašenu pasivnu legitimaciju o istom prigovoru odlučit će se odlukom o glavnoj stvari.“

Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija I-tuženik u dijelu u kojem je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti iz razloga označenih u čl.353.st.1.t.1. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN - 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07. i 84/08; u daljnjem tekstu ZPP), s prijedlogom da se preinači u skladu sa žalbenim navodima.

U odgovoru na žalbu tužitelj je porekao osnovanost žalbenih navoda i predložio da se žalba kao neosnovana odbije.

Žalba je osnovana.

Pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud odbio prigovor I-tuženika da Općinski sud u Osijeku nije mjesno nadležan, pozivajući se pri tome na propise čl.50. i čl.196. ZPP-a.

Naime, prema shvaćanju prvostupanjskog suda, a budući se radi o materijalnim suparničarima za koje ne postoji nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika, u ovome slučaju Općinski sud u Osijeku.

Međutim, izloženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o postojanju atrakcije mjesne nadležnosti se ne može prihvatiti budući se u konkretnom slučaju ne radi o materijalnim suparničarima kako je to predviđeno propisom čl.196.st.1.t.1. ZPP-a.

Naime, obveze tuženika u ovome slučaju ne proistječu iz iste činjenične i pravne osnove. To stoga što bi eventualna obveza II-tuženika H. o. d.d. proizilazila iz neizvršenja obveze preuzete zaključenjem ugovora o osiguranju, dok bi II-tuženik prema navodima u tužbi eventualno mogao odgovarati po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu.

Slijedom navedenoga, valjalo je ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu da ponovno odluči o izjavljenom prigovoru mjesne nenanadležnosti.

Kako je, dakle, žalba I-tuženika osnovana ista je uvažena i odlučeno je kao u izreci (čl.380.toč.3. ZPP-a).

U Osijeku, 10. rujna 2009.

S U D A C

Branka Guljaš, v.r.