Jž-3243/2016-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Jž-3243/2016

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Goranke Ratković predsjednice vijeća, te Renate Popović i Gordane Korotaj članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe „C. A., H. Z. T.“ d.d. zbog prekršaja iz članka 225. stavka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj, 130/11, 74/13, 69/17), rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe „C. A., H. Z. T.“ d.d., podnijete protiv presude Prekršajnog suda u Velikoj Gorici od 25. listopada 2016., broj: 4.Pp J-155/16, na sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2019.

r i j e š i o j e

Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljene pravne osobe „C. A., H. Z.T.“ d.d., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Prekršajnog suda u Velikoj Gorici od 25. listopada 2016., broj: 4.Pp J- 155/16 proglašena je krivom okrivljena pravna osoba „C.A., H. Z. T.“ d.d., zbog prekršaja iz članka 225. stavka 1. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci, te je kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 23.000,00 kn koju je dužna platiti u roku od mjesec dana od pravomoćnosti presude.

Nadalje, okrivljena je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn.

Protiv prvostupanjske presude okrivljena pravna osoba „C. A., H.Z.T.“ d.d. je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka.

Žaliteljica predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba je osnovana.

Odlučujući o žalbi, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) po službenoj dužnosti i u granicama navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da je prvostupanjski sud donio preuranjenu odluku o krivnji okrivljene na temelju do sada utvrđenog činjeničnog stanja, a na što osnovano žaliteljica ukazuje žalbom.

Žaleći se zbog pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno poklonio vjeru isključivo svjedokinji J. P., a obranu okrivljene je ocijenio uperenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, te da je propustio ocijeniti materijalne dokaze i to dopis Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 15. srpnja 2014. te obavijest Ministarstva turizma iz kojih proizlazi jednako tumačenje Odluke 565/14/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014., te Odluke o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području RH koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana ("Narodne novine", broj 84/14; dalje :Odluka Vlade RH), temeljem kojeg tumačenja osoba kojoj je ograničen ulazak u jednu ili više zemalja schengenskog prostora, ali joj je odobrena multi schengen viza za ostale zemlje schengenskog prostora ne mora posjedovati posebnu vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku već je takva multi schengen viza jednakovrijedna hrvatskoj vizi.

U pravu je žaliteljica kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Nesporno je da je putnik L. A., nositelj putne isprave Kosova i državljanin Kosova, kojeg je okrivljena pravna osoba dovezla iz Prištine u Međunarodnu zračnu luku Zagreb, posjedovao važeću Schengen vizu "C" Multi vizu, sa ograničenjem za ulazak istog putnika u Francusku.

Prema toč. II. Odluke Vlade kao jednakovrijedna hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, a koje su izdale države članice Europske unije i pridružene članice koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, neovisno o državljanstvu nositelja tih isprava je : 2. viza s ograničenom područnom valjanošću izdana nositelju putne isprave što je ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države.

Članak 25. Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) propisano je izdavanje vize s ograničenom područnom valjanošću, te je u st. 1. propisano kada se viza s ograničenom područnom valjanošću izdaje iznimno u slučajevima opisanim pod točke a); I., II., III. stavak 2. istog članka propisano je da viza s ograničenom područnom valjanošću vrijedi za državno područje države članice koja ju je izdala. Iznimno može vrijediti za područje više od jedne države članice, sukladno pristanku svake takve države članice.

Međutim, stavak 3. istog članka propisuje. „Ako podnositelj zahtjeva ima putnu ispravu koju ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države članice, izdaje se viza koja vrijedi za područje država članica koje priznaju tu putnu ispravu. Ako država članica koja izdaje vizu ne priznaje putnu ispravu podnositelja zahtjeva, izdana viza vrijedi samo za tu državu članicu.“

Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu od 25. kolovoza 2016., da su vize s ograničenom područnom valjanošću (LTV), na koje se može primijeniti Odluka Vlade, su isključivo vize izdane u putnu ispravu koju ne priznaju sve članice Schengenskog prostora, a takva LTV viza mora vrijediti za sve druge schengenske države koje priznaju putnu ispravu u koju je unesena. Iz navedenog proizlazi da je LTV viza, izdana u putnu ispravu koju priznaju sve države članice, izdana zbog jednog od razloga iz članka 25. stavka 1. Zakonika o vizama i na nju se ne može primijeniti Odluka Vlade Republike Hrvatske. Iz navedenih razloga, spomenuti državljanin Kosova trebao je posjedovati vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku.

Međutim, u prvostupanjskom postupku nisu utvrđene odlučne činjenice, odnosno priznaju li sve države članice putnu ispravu Republike Kosova, kao niti kakva je viza s ograničenom područnom valjanošću izdana državljaninu Kosova; ona na temelju članka 25. stavka 1. Zakonika o vizama ili viza na temelju članka 25. stavka 3. istog Zakonika.

Naime, prvostupanjski je sud trebao utvrditi navedene odlučne činjenice te nakon toga ocijeniti osnovanost obrane okrivljene pravne osobe. Međutim, u postupku nije razjašnjeno ispitivanjem svjedokinje J.P., policijske službenice, čiji iskaz je prvostupanjski sud cijenio vjerodostojnim, iz kojih razloga državljanin Kosova, kojem je izdana viza s ograničenjem za ulazak u Francusku, nije mogao ući u Republiku Hrvatsku, a imajući u vidu članak 2. stavka 2. Odluke br. 565/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014, odnosno, točke II. 2. Odluke Vlade RH.

Iz navedenih razloga osnovana je žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će provesti sve već provedene dokaze, ponovno okolnosno ispitati svjedokinju J. P. sukladno navodima ovog rješenja, po potrebi izvesti i druge dokaze, te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će valjano obrazložiti.

Slijedom navedenog, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. veljače 2019.

Zapisničar :

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić v. r.

Goranka Ratković v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 otpravaka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.