Gzp-1465/2008-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1465/08-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja N. P. iz S. G., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (Građansko-upravni odjel), radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja upućenom 03. lipnja 2008., dana 11. ožujka 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagatelju N. P. se određuje primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 25.000,00 (dvadesetipettisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za njezinu isplatu Ministarstvu financija Republike Hrvatske.

Obrazloženje

Predlagatelj je 03. lipnja 2008. uputio Županijskom sudu u Splitu, temeljem čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07; dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Koprivnici pod poslovnim brojem Gž-608/08. Županijski sud u Splitu se rješenjem od 17. rujna 2008. oglasio nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu.

Zahtjev je osnovan.

U skladu s čl. 27. st. 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu P-370/97, očitovanja Županijskog suda u Koprivnici i vlastitih provjera, utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku:

- M. D. je 12. listopada 1982. pokrenuo postupak pred tadašnjim Osnovnim sudom udruženog rada u Splitu, žaleći se na odluku splitskog brodogradilišta o njegovom bodovanju u postupku dodjele stanova na korištenje; uz njega je do kraja 1983. u postupak pristupio, zajedno s još nekoliko osoba, i N. P., predlagatelj u ovom postupku; predmet je zaveden pod brojem S-2212/82;

- do 05. studenog 1997. su održana dva ročišta pred Osnovnim sudom udruženog rada u Splitu; taj je sud donio odluku 1984, koju je iste godine ukinuo Sud udruženog rada Hrvatske, kao žalbeni sud; potom je Osnovni sud udruženog rada u Splitu održao još jedno ročište, nakon čega je 1991. postupak nastavljen pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem P-460/91; taj sud 1993. vraća tužiteljima tužbu radi dopune, a 1996. konstatira povlačenje tužbe; Županijski sud u Splitu 1997. ukida to rješenje u odnosu na troje tužitelja (među kojima je i predlagatelj) i svoju odluku dostavlja prvostupanjskom sudu u ožujku 1997.; spis dobiva novi broj P-370/97;

- odluka Županijskog suda u Splitu se dostavlja strankama u travnju 2001.;

- dana 09. siječnja 2003. se otpremaju pozivi za ročište zakazano za 20. veljače 2003.;

- na ročištu 20. veljače 2003. se zakazuje novo ročište za 13. svibanj 2003.;

- na ročištu 13. svibnja 2003. je zakazano novo ročište za 15. rujan 2003. radi očitovanja na primljene podneske i radi saslušanja tužitelja;

- na ročištu 15. rujna 2003. se ne provode dokazi, već se novo ročište zakazuje za 11. studeni 2003.;

- ročište 11. studenog 2003. nije održano zbog spriječenosti sutkinje, kao ni ročište od 16. veljače 2004.;

- na ročištu 27. veljače 2004. su zatraženi određeni podaci od tuženika kako bi tužitelji konačno specificirali tužbeni zahtjev; novo ročište je zakazano za 16. lipanj 2004.;

- na ročištu 16. lipnja 2004. ponovo su zatraženi određeni podaci od tuženika kako bi tužitelji konačno specificirali tužbeni zahtjev; novo ročište je zakazano za 27. listopada 2004.;

- na ročištu 27. listopada 2004. ponovo su zatraženi određeni podaci od tuženika kako bi tužitelji konačno specificirali tužbeni zahtjev; novo ročište je zakazano za 10. veljače 2005.;

- na ročištu 10. veljače 2005. sud nalaže strankama do idućeg ročišta (05. svibnja 2005.) predložiti daljnje dokaze te konačno urediti i konkretizirati tužbeni zahtjev;

- ročište 05. svibnja 2005. se okončava bez rasprave na prijedlog punomoćnika predlagatelja; odlučeno je da će se novo ročište zakazati po uređenju i konkretiziranju tužbenog zahtjeva;

- dana 14. studenog 2006. se otpremaju pozivi za ročište zakazano za 19. siječanj 2007.;

- na ročištu 19. siječnja 2007. tužiteljima se ponovo nalaže preciziranje tužbenog zahtjeva; radi toga i radi saslušanja tužitelja se novo ročište zakazuje za 02. ožujak 2007.;

- na ročištu 02. ožujka 2007. se saslušavaju tužitelji te im se ponovo nalaže preciziranje tužbenog zahtjeva; radi toga se novo ročište zakazuje za 02. travanj 2007.;

- na ročištu 02. travnja 2007. sud odbija prihvatiti preinaku tužbenog zahtjeva zbog protivljenja tuženika, a radi predlaganja novih dokaza je novo ročište zakazano za 23. svibanj 2007.;

- na ročištu 23. svibnja 2007. sud zaključuje glavnu raspravu;

- sud 06. lipnja 2007. donosi i objavljuje presudu kojom odbija tužbene zahtjeve tužitelja;

- pisani otpravak presude P-370/97 se otprema strankama 17. srpnja 2007.;

- tužitelji podnose žalbe protiv presude 10. rujna 2007, odnosno 20. rujna 2007.;

- spis je 04. studenog 2007. otpremljen na žalbeni sud;

- presudom Županijskog suda u Koprivnici Gž-608/08 od 24. veljače 2009. su odbijene žalbe tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda; spis je primljen na Općinskom sudu u Splitu 09. ožujka 2009, a 11. ožujka 2009. se presuda žalbenog suda otprema strankama.

Kao pravno relevantno razdoblje, odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu se smatra razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom upućenog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom je slučaju tužba podnositelja podnesena još 1983, pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 05. studenog 1997., kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("NN" - Međunarodni ugovori, br. 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02.).

Također, obzirom da je tijekom ovog postupka pravomoćno meritorno odlučeno o pravima predlagatelja (tužitelja u parničnom postupku), u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje teče od 05. studenog 1997. do dana otpreme pravomoćne odluke strankama (11. ožujka 2009.), što ukupno iznosi 11 godina, 4 mjeseca i 6 dana.

Prema ocjeni ovog suda, Općinski sud u Splitu nije u pravno relevantnom razdoblju postupao ažurno provodeći parnični postupak. Od početka pravno relevantnog razdoblja taj sud nije poduzimao nikakve radnje 3 godine i 5 mjeseci, a nakon otpreme ukidne odluke žalbenog suda još 1 godinu i 9 mjeseci. Općinski sud u Splitu je bio neažuran i od 05. svibnja 2005. do 14. studenog 2006. (1 godinu, 6 mjeseci i 9 dana), a presudu također nije otpremio u zakonskom roku. Postupanje tog suda nije bilo ni dovoljno učinkovito jer sud nije u dovoljnoj mjeri koncentrirao glavnu raspravu i nastojao je dovršiti na što manje ročišta (čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku; dalje: ZPP), bez odugovlačenja i sa što manje troškova (čl. 10. st. 1. ZPP-a), odnosno nije u dovoljnoj mjeri koristio procesna ovlaštenja koja su ZPP-om ustanovljena upravo u svrhu racionalizacije i ubrzanja rada sudova te kao protuteža neograničenoj dispoziciji parničnih stranaka i zloupotrebi procesnih prava. Tako je sedam uzastopnih ročišta okončano (bez provođenja dokaza, osim na jednom ročištu) radi preciziranja tužbenog zahtjeva, a kada su tužitelji to konačno učinili, sud je preinaku odbio zbog protivljenja tuženika, iako je imao na raspolaganju mogućnost primjene čl. 190. st. 2. ZPP-a. Sud nije poticao procesnu disciplinu stranaka i nije koncentrirao glavnu raspravu, a pojedina ročišta nisu održana bez konkretnog obrazloženja zbog čega ih je sutkinja bila spriječena voditi. Županijski sud u Koprivnici, kao žalbeni sud, nije postupao ažurno jer se spis kod njega nalazio 1 godinu, 4 mjeseca i 5 dana. Uslijed takvog postupanja sudova utvrđena duljina trajanja postupka ne zadovoljava zahtjev suđenja u razumnom roku.

Postupak je bio djelomično složen jer je uključivao razmatranje propisa iz prošlog prijašnjeg pravnog, ali je upravo zbog neažurnog postupanja sudova predmet potrajao toliko dugo da se u međuvremenu promijene bitne odrednice pravnog sistema koje se odnose na pravne odnose koji su se u njemu razmatrali. Složenost je, dakle, posljedica nepostupanja sudova, a ne predmeta po sebi.

Predlagatelj je djelomično pridonio duljini trajanja postupka jer (zajedno s drugim tužiteljima) kroz period od 3 godine nije specificirao tužbeni zahtjev na traženje suda. Međutim, ovaj doprinos nije pravno relevantan jer sud nije bio spreman prihvatiti preinaku (kada je do nje konačno došlo) na temelju odredbe procesnog zakona koja je to omogućavala usprkos protivljenju tuženika. Dužnost je suda reagirati na dilatorna postupanja sudionika u postupku, pa je na njemu odgovornost kada ne iskoristi procesna sredstva koja mu služe na raspolaganju u cilju njihovog discipliniranja i ubrzanja postupka.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine trajanja tijeka predmetnog sudskog postupka (11 godina, 4 mjeseca i 6 dana) i postupanja nadležnih sudova, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj je sud odmjerio u iznosu 25.000,00 kn, imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, naročito činjenicu da se radilo o sporu izraženog značaja za podnositelja zahtjeva (dodjela stana na korištenje), te na činjenicu da je u međuvremenu donesena pravomoćna sudska odluka, uz istodobno uvažavanje gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem čl. 28. st. 1. i 2. ZS-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. ožujka 2009.

S U D A C

Željko Glušić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.