P-3616/2019-15 · Općinski građanski sud u Zagrebu

Poslovni broj: 79 P-3616/19-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice iz V., OIB:…, koju zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. d. Š. & p. iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 30. rujna 2020., u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice V. M. , odvjetnika i punomoćnika tuženika K. G., odvjetnika, dana 17. studenog 2020.

p r e s u d i o j e:

I Utvrđuje se da je ništetna odredba 1 i 7 Ugovora o kreditu broj ... od 25. kolovoza 2005. sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi:

„1. /prvo/ IZNOS KREDITA

Kunska protuvrijednost CHF 33.850.00

(tridesettritisućeosamstopedeset švicarskih franaka)

po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.

7./sedmo/ NAČIN OTPLATE KREDITA

Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. „

II

Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 57.053,62 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. u visini određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

- 1,94 kn od dana 30.09.2005. do isplate

- 2,03 kn od dana 31.10.2005. do isplate

- 3,96 kn od dana 30.11.2005. do isplate

- 16,42 kn od dana 11.11.2008. do isplate

- 29,78 kn od dana 13.01.2009. do isplate

- 39,41 kn od dana 13.02.2009. do isplate

- 43,76 kn od dana 12.03.2009. do isplate

- 31,77 kn od dana 14.04.2009. do isplate

- 34,06 kn od dana 12.05.2009. do isplate

- 15,72 kn od dana 31.05.2009. do isplate

- 2,22 kn od dana 30.06.2009. do isplate

- 5,81 kn od dana 31.07.2009. do isplate

- 12,93 kn od dana 31.08.2009. do isplate

- 12,31 kn od dana 30.09.2009. do isplate

- 5,11 kn od dana 31.10.2009. do isplate

- 18,61 kn od dana 30.11.2009. do isplate

- 29,44 kn od dana 31.12.2009. do isplate

- 44,84 kn od dana 31.01.2010. do isplate

- 41,31 kn od dana 28.02.2010. do isplate

- 62,20 kn od dana 31.03.2010. do isplate

- 58,24 kn od dana 30.04.2010. do isplate

- 65,96 kn od dana 31.05.2010. do isplate

- 132,84 kn od dana 30.06.2010. do isplate

- 119,07 kn od dana 31.07.2010. do isplate

- 161,13 kn od dana 31.08.2010. do isplate

- 146,60 kn od dana 30.09.2010. do isplate

- 123,22 kn od dana 31.10.2010. do isplate

- 172,54 kn od dana 09.12.2010. do isplate

- 235,28 kn od dana 07.01.2011. do isplate

- 190,86 kn od dana 07.02.2011. do isplate

- 206,44 kn od dana 07.03.2011. do isplate

- 186,62 kn od dana 06.04.2011. do isplate

- 190,18 kn od dana 06.05.2011. do isplate

- 274,29 kn od dana 28.06.2011. do isplate

- 279,71 kn od dana 22.08.2011. do isplate

- 349,29 kn od dana 22.08.2011. do isplate

- 313,54 kn od dana 29.09.2011. do isplate

- 274,42 kn od dana 03.10.2011. do isplate

- 267,21 kn od dana 03.12.2011. do isplate

- 285,87 kn od dana 03.01.2012. do isplate

- 302,14 kn od dana 03.02.2012. do isplate

- 304,32 kn od dana 03.03.2012. do isplate

- 293,06 kn od dana 03.04.2012. do isplate

- 300,66 kn od dana 22.05.2012. do isplate

- 305,86 kn od dana 04.06.2012. do isplate

- 297,12 kn od dana 03.07.2012. do isplate

- 299,42 kn od dana 03.08.2012. do isplate

- 292,86 kn od dana 03.09.2012. do isplate

- 278,69 kn od dana 02.10.2012. do isplate

- 293,79 kn od dana 03.11.2012. do isplate

- 301,04 kn od dana 03.12.2012. do isplate

- 295,96 kn od dana 03.01.2013. do isplate

- 267,46 kn od dana 13.02.2013. do isplate

- 291,67 kn od dana 04.03.2013. do isplate

- 293,79 kn od dana 31.03.2013. do isplate

- 284,30 kn od dana 06.05.2013. do isplate

- 254,79 kn od dana 03.06.2013. do isplate

- 254,04 kn od dana 02.07.2013. do isplate

- 261,28 kn od dana 03.08.2013. do isplate

- 272,91 kn od dana 03.09.2013. do isplate

- 289,00 kn od dana 03.10.2013. do isplate

- 280,70 kn od dana 04.11.2013. do isplate

- 286,58 kn od dana 03.12.2013. do isplate

- 293,25 kn od dana 03.01.2014. do isplate

- 265,61 kn od dana 03.02.2014. do isplate

- 273,44 kn od dana 03.03.2014. do isplate

- 270,88 kn od dana 02.04.2014. do isplate

- 262,22 kn od dana 03.05.2014. do isplate

- 259,44 kn od dana 03.06.2014. do isplate

- 260,70 kn od dana 03.07.2014. do isplate

- 270,52 kn od dana 04.08.2014. do isplate

- 278,80 kn od dana 02.09.2014. do isplate

- 277,08 kn od dana 03.10.2014. do isplate

- 284,24 kn od dana 04.11.2014. do isplate

- 289,10 kn od dana 02.12.2014. do isplate

- 42.409,74 kn od dana 23.12.2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 2 Ugovora o kreditu broj … od 25. kolovoza 2005. sklopljenog između tužiteljice i tuženika, koja glasi:

"/drugo/ KAMATNA STOPA

, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.''

IV Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.325,58 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća i to od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

- 83,06 kn od dana 10.09.2008. do isplate

- 83,96 kn od dana 11.10.2008. do isplate

- 90,79 kn od dana 11.11.2008. do isplate

- 86,21 kn od dana 11.12.2008. do isplate

- 92,03 kn od dana 13.01.2009. do isplate

- 92,93 kn od dana 13.02.2009. do isplate

- 93,33 kn od dana 12.03.2009. do isplate

- 92,22 kn od dana 14.04.2009. do isplate

- 92,43 kn od dana 12.05.2009. do isplate

- 90,73 kn od dana 31.05.2009. do isplate

- 89,47 kn od dana 30.06.2009. do isplate

- 89,81 kn od dana 31.07.2009. do isplate

- 90,47 kn od dana 31.08.2009. do isplate

- 90,41 kn od dana 30.09.2009. do isplate

- 89,74 kn od dana 31.10.2009. do isplate

- 91,00 kn od dana 30.11.2009. do isplate

- 92,00 kn od dana 31.12.2009. do isplate

- 93,43 kn od dana 31.01.2010. do isplate

- 93,10 kn od dana 28.02.2010. do isplate

- 95,05 kn od dana 31.03.2010. do isplate

- 94,68 kn od dana 30.04.2010. do isplate

- 95,40 kn od dana 31.05.2010. do isplate

- 101,61 kn od dana 30.06.2010. do isplate

- 100,33 kn od dana 31.07.2010. do isplate

- 11,85 kn od dana 31.08.2010. do isplate

- 11,69 kn od dana 30.09.2010. do isplate

- 11,45 kn od dana 31.10.2010. do isplate

- 11,97 kn od dana 09.12.2010. do isplate

- 12,63 kn od dana 07.01.2011. do isplate

- 12,16 kn od dana 07.02.2011. do isplate

- 12,33 kn od dana 07.03.2011. do isplate

- 12,12 kn od dana 06.04.2011. do isplate

- 12,15 kn od dana 06.05.2011. do isplate

- 13,04 kn od dana 28.06.2011. do isplate, sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koje je tuženik stekao zbog naplaćene naknade zbog prijevremenog zatvaranja kredita po Ugovoru o kreditu broj ...od 25. kolovoza 2005.

VI Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 10.230,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

U tužbi od dana 31.5.2019. tužiteljica navodi da je sa tuženikom 25.8.2005. sklopila Ugovor o kreditu broj ... solemniziran istog dana kod javnog bilježnika Jagode Vajdić-Sevšek iz . pod brojem OU-1084/05, u iznosu od 33.850,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Odredba čl. 1 predmetnog Ugovora o kreditu je nepoštena budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima tuženik propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu.

Navedeno je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, tuženik je valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi (čl. 21 i čl. 22, Zakona o obveznim odnosima) te je tužiteljicu propustio u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu. Predmetnim ugovorom je u čl. 2 određena kamatna stopa u visini od 4,95% godišnje, promjenjivo, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

Tužiteljica smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njena prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, prvenstveno Odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu kao i da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Predmetni Ugovor su tužiteljica i tuženik sklopili na unaprijed formuliranu standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale pa tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj.

Na taj je način u čl. 2 Ugovora ugovorena i kamatna stopa za koju tužiteljica drži da je nepoštena, protivna čl. 82 Zakona o zaštiti potrošača. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa je tužiteljici povećavana nekoliko puta pa je s početne 4,95% najviše iznosila 5,95% i to u vrijeme kada je vrijednost švicarskog franka rasla, što je rezultiralo značajnim porastom rate kredita. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12, potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 te presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br.

Revt 249/14-2, kojima je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u švicarskom franku. Poziva se i na presude Europskog suda za ljudska prava u predmetima C-26/13 (presuda od 30.4.2014.), C- 51/17 (presuda od 20.9.2018.) i C-118/17 (presuda od 14.3.2019.).

Ističe i da je dana 23.12.2014. prijevremeno zatvorila kredit po predmetnom ugovoru, a za što joj je tuženik naplatio naknadu u iznosu od 1.000,00 kn. Takve tarife je tuženik koristio kao ugovornu kaznu u smislu Zakona o obveznim odnosima, iako ugovorna kazna nikad nije bila ugovorena, a tuženiku s prijevremenom otplatom kredita nije nastala nikakva šteta. Naime, sukladno čl. 1024 st. 3 Zakona o obveznim odnosima, u slučaju prijevremene otplate kredita korisnik kredita je dužan davatelju kredita naknaditi štetu samo ako ju je davatelj kredita pretrpio. S obzirom da se u predmetnom slučaju radi o kogentnoj zakonskoj normi to proizlazi da se kod tarifa za prijevremenu otplatu kredita radi o nepoštenoj praksi na štetu potrošača, bez obzira na to je li nastupila šteta za davatelja kredita. Zbog navedenog je tuženik, koristeći se nepoštenom poslovnom praksom, od tužiteljice neovlašteno stekao ekstraprofit od 1.000,00 kn. Slijedom svega navedenog konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 8.6.2020. tužiteljica s osnova preplate ugovorne kamate do koje je došlo jer je tuženik primjenjivao ništetne i nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te s osnova pretplate mjesečnih anuiteta do koje je došlo jer je tuženik primjenjivao ništete i nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, a što predlaže da sud utvrdi i svojom presudom, potražuje i isplatu u ukupnom iznosu od 59.379,20 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pa do isplate, kako je opisano u točkama I do IV izreke ove presude. Potražuje i isplatu iznosa od 1.000,00 kn koje je tuženik stekao zbog naplaćene naknade zbog prijevremenog zatvaranja predmetnog kredita, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća pa do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Uz tužbu tužiteljica prilaže preslike Ugovora o kreditu broj … , otplatnu plan i promet po kreditu - prijepis knjigovodstvene kartice.

Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je sa tužiteljicom sklopio Ugovor o kreditu broj ..., no osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare potraživanja. Smatra da tužiteljici nije dopušteno pozivati se na presude Trgovačkog suda, Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH jer ovaj sud nije vezan za utvrđenje iz tih odluka budući tužitelj potražuje povrat stečenog bez osnove, a ne naknadu štete pa se ne radi o slučaju predviđenog čl. 502c ZPP-a i čl. 138a ZPP-a. Ugovorne odredbe ugovora o kreditu su jasne, razumljive i lako uočljive.

Odredba ugovora koja uređuje valutnu klauzulu je lako uočljiva jer je ispisana standardnim slovima u ugovoru o kreditu te je u njoj na jasan i lako razumljiv način ugovoreno da tuženik odobrava tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. Dakle, odredbe ugovora o predmetu ugovora i cijeni su jasne, lako razumljive i lako uočljive pa nije dopušteno ocjenjivati poštenost spornih odredbi sukladno čl. 99 ZPP-a. U cijelosti osporava navode tužiteljice da joj ne bi bile pružene dostatne i jasne informacije i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF jer je tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače, pa tako i tužiteljicu o rizicima sklapanja ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli u CHF.

Stoga, a kako je švicarski franak dugo godina bio stabilna valuta s malim oscilacijama u kretanju, a što je očigledno utjecalo i na odluku tužiteljice da sklopi ugovor o kreditu u navedenoj valuti, nije razumno za očekivati da tuženik isključivo snosi valutni rizik niti istome nametati nemoguću činidbu da predvidi kretanje tečaja CHF za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Tuženik je tužiteljici prilikom sklapanja ugovora o kreditu pružio sve informacije kojima je u tom trenutku raspolagao vezano za tečaj švicarskog franka te stoga nije postupao nepošteno prilikom sklapanja ugovora na što u navodima tužbe aludira tužitelj.

Na konkretan ugovor nisu primjenjive naprijed navedene presude Trgovačkog suda, Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH niti u dijelu ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Prilikom sklapanja ugovora o spornoj odredbi se pojedinačno dogovaralo, tužiteljica je bila upoznata s načinom određivanja kamatne stope te je donio odluku da je ista za njega prihvatljiva. Odredba je bila jasna, lako uočljiva jer je sastavni dio ugovora i izričito je navedena slovima jednakim kao i cijeli tekst ugovora o kreditu, a bila je i razumljiva jer je tužiteljica potpuno poslovno sposobna osoba koja pri tome razumije sadržaj dokumenta kojim svojom slobodnom voljom preuzima platnu obvezu na period od više godina te je dužan primijeniti očekivanu pažnju.

Navodima tužbe tužiteljica u stvari pokušava konstruirati da je kamatna stopa iz ugovora o kreditu fiksna (ili da bi trebala biti) što nije točno jer su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zabranjena pa nije niti ništetna. U konkretnom slučaju nisu ispunjene niti pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove iz čl. 1111 i čl. 1112 Zakona o obveznim odnosima koji tužitelj navodi kao osnovu tužbenog zahtjeva za isplatu. Osporava visinu tužbenog zahtjeva te, cijeneći sve navedeno predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev opisan u točkama I do IV izreke ove presude i obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku s pripadajućim zateznim kamatama o presuđenja do isplate.

U odnosu na zatraženu naknadu iznosa od 1.000,00 kn na ime prijevremene otplate kredita ističe da, suprotno navodima tužiteljice, tuženik trpi štetu u skladu s čl. 1024 st. 3 ZOO-a koja se sastoji od administrativnih troškova i troškova financiranja. Administrativni troškovi se sastoje od troškova obrade dokumentacije, troškova osoblja i slično jer zbog prijevremene otplate kredita osoblje administracije tuženika poduzima dodatne radnje koje u slučaju redovne otplate nije potrebno poduzimati i to obračun iznosa koji je tužiteljica bila dužna platiti koji su uključivali neplaćenu glavnicu te redovne kamate po ugovoru o kreditu, a morali su provesti i knjiženje zatvaranja kredita te o tome obavijestiti centralu arhive gdje su bili pohranjeni instrumenti osiguranja kako bi se isti vratili tužiteljici te joj se izdalo brisovno očitovanje.

Troškovi financiranja se odnose na troškove koje tuženik podmiruje i nakon prijevremene otplate kredita koje je dužna nastaviti plaćati kod matične banke kod koje je kredit podignut zajedno s redovnim kamatama za koja više ne dobiva sredstva putem kredita tužiteljice jer je isti prijevremeno otplaćen. Stoga predlaže odbiti i taj dio tužbenog zahtjeva. Uz odgovor na tužbu prilaže stručne članke o pitanjima kredita uz valutnu klauzulu i s promjenjivom kamatnom stopom, sudsku praksu u istovrsnim predmetima, rješenje Ustavnog suda RH U- I/392/20111, presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni br.

Pž-2462/03 od 12.12.2005.

Tužiteljica je u cijelosti ostala kod postavljenog tužbenog zahtjeva. Navode odgovora na tužbu drži netočnim i neosnovanim. U bitnome ističe da su činjenice i tvrdnje na koje tuženik upire već pravomoćno riješene kao prethodno pitanje temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 potvrđene presudom VTSRH Pž-6632/17. Ističe i da su presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018 od 3.9.2019. odbijene revizije banaka u kolektivnom sporu udruge P. čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti (pitanje promjenjive kamatne stope je riješeno već ranije). Istaknuti prigovor zastare je neosnovan te o navedenom upućuje na presudu VSRH Rev- 2245/17. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva predlaže provođenje financijskog vještačenja. Predlaže stoga u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev.

Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke utvrđene su čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz tužbu i odgovor na tužbu. Rješenjem od 14.1.2020. određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku P. B. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a), sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

Nesporno je da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj ...,

u iznosu od 33.850,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja, na rok od 84 mjeseca. Nesporno je i da je tužiteljica kredit prijevremeno otplatila za što joj je tuženik zaračunao naknadu za prijevremenu otplatu u iznosu od 1.000,00 kn. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužiteljice te je li tužena primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,95% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kao i ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvarila korist u visini razlike iznosa koje joj je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF. Sporno je i je li tuženik koristeći se nepoštenom poslovnom praksom od tužiteljice neovlašteno stekla ekstraprofit od 1.000,00 kn ili je naplaćeni trošak opravdan, vezan uz administrativne troškove i troškove financiranja zbog nastanka kojih je, uslijed prijevremene otplate kredita, tuženik trpjela štetu.

Radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku P. B. kojoj je rješenjem od 14.1.2020.

dano u zadatak utvrditi preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope i to između početno ugovorene kamatne stope od 4,95% godišnje i svih kasnijih povećanja kamatne stope kao i izračun preplaćenog iznosa s osnova tečajne razlike i to između tečaja CHF koji je vrijedio na dan sklapanja ugovora o kreditu i svih kasnijih povećanja tečaja za svo vrijeme trajanja ugovora o kreditu, kao i visinu izlazne naknade prilikom zatvaranja kredita.

U svom nalazu i mišljenju od 14.4.2020. stalni sudski vještak P. B. na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije daje tabelarni pregled - usporedni otplatni plan u kojem obračunava promjenu kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do konačne prijevremene otplate kredita na dan 23.12.2014. te razliku tečaja za valutu CHF primijenjeno kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), u razdoblju od početka otplate kredita do konačne prijevremene otplate kredita na dan 23.12.2014. Tako stalni sudski vještak daje izračun po kojem visina potraživanja s osnova promjene kamatne stope iznosi ukupno 2.325,58 kn (stupac 19 tabele 1 nalaza), a visina potraživanja s osnova razlike tečaja za valutu CHF ukupno 57.053,62 kn (stupac 20 tabele 1 nalaza). Vještakinja navodi da bi tužiteljica platila istu izlaznu naknadu za prijevremenu otplatu kreditu u iznosu od 1.000,00 kn uplaćenu na dan 23.12.2014. i u slučaju da nije bila promjena kamatnih stopa i tečaja.

Tužiteljica nije imala prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istom podneskom od 8.6.2020. specificirala tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu ukupnog iznosa od 60.379,20 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pa do isplate i to s osnova promjene kamatne stope iznos od 2.325,58 kn, s osnova razlike tečaja za valutu CHF iznos od 57.053,62 kn te s osnova naplaćene naknade zbog prijevremenog zatvaranja kredita iznos od 1.000,00 kn. Ostaje i kod zahtjeva da sud odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF utvrdi ništetnima, kako je opisano u točkama I i III izreke presude.

Tuženik nije prigovorio matematičkom obračunu vještaka, no prigovara metodi kojom je izvršen izračun razlike zbog promjene kamatne stope i promjene ugovorenog tečaja CHF za utuženo razdoblje. To stoga što iz nalaza i mišljenje vještaka proizlazi da je izračun sastavljen primjenom tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, kao da je između ugovornih strana bio sklopljen ugovor o kreditu bez valutne klauzule. Pogrešno je primijenjena i kamatna stopa jer iz nalaza i mišljenja proizlazi kao da je ista fiksna, a što nije točno. Zaključno naglašava da u ugovornom odnosu s tužiteljem tuženik nije bio nepošten, ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule je u bankarskoj praksi sasvim uobičajeno. Tuženik kamatnu stopu nije mijenjao arbitrarno već sukladno uvjetima kao što su stanje na tržištu, rizik posla i troškovi poslovanja. Nije mogao predvidjeti kretanje tečaja švicarskog franka te je prilikom sklapanja i ispunjavanja ugovora o kreditu u svemu postupao u dobroj vjeri i pošteno. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

Pravilno se tijekom ovog postupka tužiteljica poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt 249/14-2 od 9.4.2015. VSRH odbio revizije tuženih banaka iz postupka "P." (tužitelj u tom postupku P.-H. s. z. z. p.) koje su pobijale drugostupanjsku presudu Pž-7129/13 u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda P- 1401/12 kojim je ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tih banaka ocjenjeno nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. VSRH polazi od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne i uočljive, međutim nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapanih s potrošačima u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu su bile nepoštene slijedom čega su temeljem čl. 87 ZZP/03 i čl. 102 ZZP/07 te odredbe ništetne. Učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja VSRH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13.6.2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 31.5.2019. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor zastare nije osnovan. Presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Rev 2221/2018 od 3.9.2019. odbijena je revizija osam tuženih banaka u predmetu tužitelja P. - H. s. u. z. z.

potrošača protiv osam tuženih banaka, uključujući i tuženu te je u navedenoj presudi izražen pravni zaključak da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe ugovaranjem klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo. Kako je, dakle, pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužiteljice kao potrošača, tj. korisnika kredita, u smislu da je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope kredita i valutu kredita iskazanu u švicarskom franku to joj je dužan vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta, sve sukladno čl. 1111 ZOO-a. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je provedenim financijskim vještačenjem sukladno kojem je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev. Neosnovan je prigovor zastare na utužene iznose, sukladno čl. 225 i čl. 241 ZOO-a. Odluka o zateznim kamatama se temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a. Nije dokazano da je uslijed prijevremene otplate kredita tuženiku nastala šteta u iznosu od 1.000,00 kn koji je naplatila tužiteljici dana 23.12.2014. niti da bi navodni administrativni troškovi i troškovi financiranja iznosili upravo naplaćenih 1.000,00 kn iz kojeg razloga nije ispunjen uvjet iz čl. 1024 ZOO-a koji u st. 2 ovlašćuje korisnika kredita da može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, a davatelja kredita da mu se nadoknadi šteta ako ju je pretrpio. Kako se ne radi o odgovornosti za štetu prouzročenu povredom neke obveze iz ugovore zbog prijevremene otplate kredita, tj. o ugovornoj odgovornosti i postojanju uzročno- posljedične veze između prijevremene otplate kredita od strane korisnika kredita i nastale štete za davatelja kredita (tako i Gž-1837/14 ŽS u Vukovaru).

Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1), podnesaka od 5.12.2019. i 8.6.2020. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8.t.1) te zastupanja na ročištima 14.1.2020. i 30.9.2020. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9 t. 1). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 10,00 kn i 25% PDV-a od 1.250,00 kn priznati trošak tužiteljice iznosi 6.250,00 kn. Navedenom trošku treba dodati trošak sudskih pristojbi na tužbu (990,00 kn) i presudu (990,00 kn) te trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 10.230,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17.11.2020. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

U Zagrebu 17. studenog 2020.

Sutkinja:

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano u četiri (4) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužiteljice uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. Pun. tuženika

Broj zapisa: 1789a-dc656

Kontrolni broj: 045ef-f742e-e20ad

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA MARKOTIĆ, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.