I Kž-275/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 275/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi opt. R. M. podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 22. veljače 2006., br. K-11/96, u sjednici održanoj 6. studenoga 2008., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. R. M., preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, te se optuženik za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 1.

OKZRH, zbog kojeg je tom presudom i proglašen krivim, po tom propisu o s u đ u j e, primjenom odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 38. i 39. OKZRH na kaznu zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci.

II. Žalba opt. R. M., u preostalom dijelu, odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja opt. R. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH činjenično opisanog u izreci presude, te po tom propisu osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Istom presudom opt. B. V., te opt. M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH, osuđeni su, svaki, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a prema njima je primijenjena uvjetna osuda s rokom kušnje od tri godine.

I Kž 275/06-3

Opt. R. M., na temelju čl. 60. OKZRH, izrečena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja narkomana.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. R. M., po svom branitelju odvjetniku I. H. iz F., a iz žalbenih osnova nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, prvenstveno s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i prema njemu primijeni uvjetna osuda, makar i sa duljim rokom kušnje, ili podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenu koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u nastavku ZKP) predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba optuženika samo je djelomično osnovana.

Obrazlažući žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj nalazi da tijekom trajanja desetgodišnjeg postupka, sud prvog stupnja nije neposredno na glavnoj raspravi preslušao svjedokinju N. G., a radi se o glavnoj svjedokinji, koja tereti optuženike za izvršene radnje prodaje opojne droge hašiša.

Suprotno izloženim tvrdnjama žalitelja postojali su svi zakonski uvjeti da sud prvog stupnja na temelju čl. 331. st. 1. toč. 1. ZKP pročita zapisnik o ispitivanju navedene svjedokinje pred istražnim sucem, a iz razloga što su svi pokušaji suda prvog stupnja da osigura nazočnost navedene svjedokinje na glavnoj raspravi ostali bezuspješni. Ovo stoga što je učestalo mijenjala adrese svog boravišta, odnosno prebivališta, kako to proizlazi iz obavijesti policije sudu prvog stupnja o razlozima nemogućnosti privođenja svjedokinje na glavnu raspravu.

Radi se stoga o pravilnoj primjeni citirane zakonske odredbe čl. 331. st. 1. toč. 1. ZKP jer navedena svjedokinja nije bila dostižna sudu iz razloga što se nije mogla pronaći tijekom trajanja postupka, pa je sud bez suglasnosti obrane iskaz tog svjedoka pročitao. Uz navedeno, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, svo troje optuženika oglašeno je krivim da su postupali kao supočinitelji kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, radnjom prodaje, a između supočinitelja djela postojao je prethodni dogovor, kako to proizlazi iz sadržaja izreke presude, da ostala dvojica optuženika opt. B. V., te opt. M. K. od ukupne količine hašiša težine 100 g nakon izvršenih prodaja tim osobama za svaki gram hašiša daju opt. R. M. iznos od 9 DEM, što su oni i učinili nakon što su izvršili neposredne prodaje navedenoj svjedokinji N. G..

Stoga, za ocjenu kaznenopravne odgovornosti opt. R. M. nije odlučujući iskaz svjedokinje N. G., jer ona govori samo o realiziranim prodajama po opt. B. V. i M. K., već prethodno terećenje opt. M. K., koji u svojoj obrani pred istražnim sucem izričito navodi da im je opt. R. M. predao dvije ploče hašiša težine oko 100 g radi daljnje prodaje (uz prethodno izložen sadržaj dogovora sve troje optuženika).

I Kž 275/06-3

Ocjenjujući stoga ispravno vjerodostojnost obrane opt. M. K. u istrazi s pravom sud prvog stupnja zaključuje da su sve troje optuženika postupali kao supočinitelji djela, a po prethodnom dogovoru o načinu prodaje, te iznosima koje će ostali optuženici davati opt. R. M. po izvršenim prodajama od kojih su i dvije prodaje realizirane, kako to proizlazi iz svjedočkog iskaza svjedokinje N. G..

S obzirom na naprijed izloženo sud prvog stupnja je u svemu pravilno i potpuno utvrdio odlučne i važne činjenice vezane za postojanje dogovora između tri supočinitelja djela glede prodaje opojne droge hašiš, i za te svoje činjenične zaključke dao je potpune razloge, a posebno zašto vjeruje svjedočkom iskazu svjedokinje N. G. o mjestima izvršenih prodaja, novčanim iznosima koje je ona davala ostaloj dvojici supočinitelja djela za kupljenu opojnu drogu hašiš, te naznačenih razloga zbog kojih je tu opojnu drogu kroz označeno vremensko razdoblje kupovala od opt. B. V., te opt. M. K..

Na opisani način opt. R. M. (kao i dva ostala supočinitelja djela) ostvarili su sva zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH.

Nije stoga osnovana žalba opt. R. M. zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žaleći se iz žalbene osnove odluke o kazni žalitelj smatra da je sud prvog stupnja nakon dužeg vremenskog trajanja ovog kaznenog postupka trebao utvrditi da je ovaj optuženik sada sredio svoj život, a posebno da ima kritički stav prema opojnoj drogi, kao i njegove obiteljske prilike, što svakako opravdava izricanje blaže kazne.

Iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje inače u smislu čl. 37. i 38. OKZRH su bile od utjecaja na odmjeravanje kazne opt. R. M., očito je dao premali značaj utvrđenim okolnostima, posebno onima vezanim za obiteljski status optuženika, njegovo roditeljstvo, te potrebu da vodi brigu i uzdržava svoje maloljetno dijete, a posebno one činjenice koje su vezane za njegovo narušeno zdravlje zbog dugotrajne ovisnosti o opojnim drogama, zbog čega je i u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv.

Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine ukazuje se prestrogo odmjerenim, upravo iz razloga što se optuženiku kao otegotno nije moglo cijeniti njegov specijalni povrat, jer je kazneno djelo vezano za zlouporabu opojnih droga počinjeno nakon učina ovog kaznenog djela a prema pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Puli br. K-40/00, već je ispravno trebalo cijeniti kao otegotno njegovu raniju osuđivanost, za kaznenog djela iz čl. 41. st. 1. KZRH, te kaznenog djela iz čl. 186. st. 3. KZRH što dakako ima manji značaj sa stajališta individualizacije kazne te ostvarivanja svrhe generalne i specijalne prevencije.

Prema svemu naprijed navedenog, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući stoga u vidu sve utvrđene okolnosti, a posebno okolnosti konkretnog slučaja vezane za činjenicu da je kazneni postupak prema optuženiku trajao 12 godina, zbog čega se kao olakotna okolnost mora uzeti vrlo značajan protek vremena od učina djela, primjereno je bilo prema optuženiku primjenom odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 38. i 39. OKZRH izreći kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, jer će se i tako izrečenom kaznom ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 31. u svezi s čl. 4. st. 2. OKZRH.

I Kž 275/06-3

Iz tih razloga osnovana je žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Po službenoj dužnosti pobijana presuda ispitana je u smislu čl. 379. ZKP i u pogledu odluke o sigurnosnoj mjeri kod čega je ustanovljeno da je navedena kaznena sankcija izrečena u svemu pravilno i zakonito.

S obzirom na sve naprijed izloženo a kako nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 379. st.

1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti presuđeno je, na temelju čl. 390. st. 1. te čl. 387. ZKP, kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 6. studenoga 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Ileana Vinja, v.r.