Gž-1795/2014-6 · Županijski sud u Rijeci



Poslovni broj Gž-1795/2014-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Helene Randić, predsjednice vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČH, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Predragu Kovačiću, odvjetniku iz Rijeke, te punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Vera Dizdarević, Valentina Vižintin i Marko Komorski, iz Rijeke i Zagreba, protiv tuženice UH, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4166/2011 od 18. listopada 2013. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 8. lipnja 2016. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4166/2011 od 18. listopada 2013. godine p o t v r đ u j e u točki 1/1 izreke osim u dijelu odbića tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i zemljišta upisanog u k. o. [katastarska općina], lokacija [adresa], te točki 1/2 izreke osim u dijelu odbića tužbenog zahtjeva tužitelja za izdavanje tabularne isprave u odnosu na zemljište upisano u k. o. [katastarska općina], lokacija [adresa].

r i j e š i o j e

Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja u k i d a se citirana presuda u točki 1/1 izreke u dijelu odbića tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je zatražio utvrđenje da je vlasnik ½ dijela kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zemljišta upisanog u k. o. [katastarska općina], lokacija [adresa], u točki 1/2 izreke u odnosu na odbiće tužbenog zahtjeva tužitelja za izdavanje tabularne isprave u odnosu na zemljište upisano u k. o. [katastarska općina], lokacija [adresa], točki 1/3 izreke i točki 2. izreke i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio utvrđenje da je vlasnik ½ dijela trosobnog stana sagrađenog u zgradi u [adresa], u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisanog u z.k. podul. 5239, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], trosobnog stana sagrađenog u zgradi u [adresa], u [adresa], sagrađenog na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanog u zk. [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dvosobnog stana sagrađenog u [adresa], u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-[katastarska općina], upisan u z. k. ul [broj ZK uloška]/br. z.k. podul. 3, oranice upisane kao k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i šume upisane kao k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te zemljišta upisanog u k. o. [katastarska općina], lokacija [adresa], da se tuženici naloži izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenim nekretninama, a koju će u protivnom zamijeniti citirana presuda, te da se tuženicu obveže naknaditi tužitelju parnični trošak, sve pobliže navedeno citiranom točkom izreke.

Točkom 2. izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 15.625,00 kn.

Rješenjem sadržanim u istom pisanom otpravku povučen je dio tužbenog zahtjeva (pravilno je trebalo pisati tužba) kojim se tuženici nalaže isplatiti tužitelju iznos od 100.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama, pobliže navedeno izrekom citiranog rješenja.

Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači, podredno ukine, uz obvezu tuženice na naknadu parničnog troška.

Tuženica je podnijela odgovor na žalbu tužitelja u kojem negira sve žalbene navode kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tužitelja na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Žalba je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nekretnine pobliže navedene točkom 1. izreke pobijane presude predstavljaju bračnu stečevinu stranaka svakog u ½ dijela uz nalog tuženici da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na tim nekretninama.

Provedenim dokazima sud prvog stupnja utvrđuje da su stranke zaključile brak

28. prosinca 1974. godine, koji brak je razveden 2012. godine, da su za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke 1981. godine započele gradnju kuće, koju su izgradile na kč. br. [katastarska čestica] (nova kč. br. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], u koju su uselili 1986. godine, te koju nekretninu je tužitelj 23. siječnja 1999. godine darovao tuženici; tuženica da je 18. srpnja 2002. godine prodala predmetnu nekretninu za iznos od 110.000,00 EUR te kupila dva stana u [adresa], i to stan u [adresa] za iznos od 44.482,00 EUR i stan u [adresa], u [adresa] za iznos od 51.129,00 EUR; nakon toga, tuženica da je 25. kolovoza 2005. godine prodala stan u [adresa], u [adresa] za iznos od 110.000,00 EUR i od tog novca kupila dva stana u [adresa], jedan u [adresa] za iznos od 55.000,00 EUR i drugi stan u [adresa] za iznos od 48.000,00 EUR.

Sud prvog stupnja drži prijepornim predstavljaju li predmetni stanovi i nekretnine na otoku [adresa] bračnu stečevinu stranaka, odnosno vlastitu imovinu tuženice, s obzirom da su navedeni stanovi kupljeni od prodaje obiteljske kuće koja je tuženici darovana od strane tužitelja dana 23. siječnja 1999. godine.

Ocjena je suda prvog stupnja da predmetni stanovi predstavljaju vlastitu imovinu tuženice, slijedom čega da tužitelj ne može tražiti utvrđenje suvlasništva na tim stanovima temeljem odredbe čl. 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13; dalje ObZ). Naime, utvrđuje da su predmetni stanovi kupljeni za vrijeme trajanja bračne zajednice, no međutim, da su kupljeni sredstvima dobivenim od prodaje obiteljske kuće na [adresa], a koju kuću je tuženica dobila temeljem narečenog ugovora o darovanju od strane tužitelja.

U odnosu na nekretnine na otoku [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te zemljište lokacije [adresa], sud utvrđuje da tuženica u zemljišnim knjigama nije upisana vlasnica tih nekretnina, slijedom čega da joj se ne može naložiti izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis njegovog prava suvlasništva na tim nekretninama, iz kojih razloga donosi pobijanu presudu.

Tužitelj u žalbi ističe da nigdje nije evidentirano, a niti dokazano da je tuženica predmetne stanove kupila od prodaje obiteljske kuće, pa da se samim time podrazumijeva da predmetni stanovi koji su kupljeni kasnije, predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja i tuženice; isto tako, da je upitno je li tuženica mogla za iznos od 100.000,00 EUR kupiti dva stana u [adresa], i to jedan stan od 100 m2, a drugi od 65 m2, s obzirom da tuženica nije u radnom odnosu od 2004. godine, što upućuje da je predmetne stanove kupila novcem stečenim radom tužitelja, povrh toga tuženica da je radila u 3. Maj-u i nije imala veliku plaću, za razliku od tužitelja čija je plaća bila puno veća, ističući da tuženica stoga nije mogla plaćati adaptaciju tih stanova, režije i nabavku kućnih potrepština. Naime, tužitelj tvrdi da su predmetni stanovi kupljeni u derutnom i neuseljivom stanju te da je svojim novcem obnovio i uredio u cijelosti sve stanove u kojima su živjeli, odnosno snosio sve troškove adaptacije tih stanova. Tužitelj naglašava kako nije uzeta u obzir ni okolnost iako je za obiteljsku kuću sklopljen ugovor o darovanju, da je prilikom prodaje iste bio pozvan od strane agencija dati suglasnost za prodaju kuće, što znači da ta nekretnina ulazi u bračnu stečevinu. S tim u svezi ističe da raspolaganje imovinom koja je bračna stečevina, protivno kogentnoj odredbi čl. 250. ObZ-a, ima za posljedicu ništetnost tog pravnog posla, što u konkretnom slučaju znači da bi ugovor o darovanju nekretnine koja je stečena u braku, kao bračna stečevina bio ništetan pravni posao, jer se radi o nekretnini koja je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Stoga da sud nije mogao temeljiti svoju odluku na ugovoru o darovanju od 23. siječnja 1999. godine. Naime, navedeni ugovor o darovanju da bi imao pravni učinak, da je darovatelj – ovdje tužitelj darovao obdareniku, tuženici, imovinu koja čini njegovu vlastitu imovinu, koja bi tek tada predstavljala vlastitu imovinu tuženice, što nije konkretan slučaj.

Nadalje, tužitelj ističe postojanje bitne zablude o pobudi narečenog Ugovora o darovanju, pri čemu se poziva na iskaz tuženice dan na ročištu 20. ožujka 2013. godine, u kojem je istaknula da je razlog darovanja taj što je on-tužitelj imao velikih problema u firmi te je inzistirao darovati joj kuću kako bi spasio imovinu, te što su i učinili zbog djece; stoga da ne postoji namjera darovanja i prihvata darovanog, već da je pravni posao poduzet iz razloga spašavanja imovine i izbjegavanja mogućih vjerovnika. Pri tome tužitelj ističe da je u tom pogledu njegov iskaz nepotpun i netočan, jer je u strahu od saznanja da je raspolagao svojom imovinom u namjeri izbjegavanja eventualnog plaćanja naknadno utvrđene porezne obveze, iskazivao netočno. Iz navedenih razloga tvrdi da je predmetno darovanje bilo prividno zbog čega takav ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

Tužitelj navodi i da je pogrešno utvrđenje suda da tuženica nije vlasnica nekretnina na otoku [adresa]; na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zvana Č, tuženica da je uknjižena vlasnica, te je na toj nekretnini zabilježen spor, a isti slučaj da je sa nekretninom kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s time da je tuženica i sama, tijekom postupka, iskazala da je to zemljište kupljeno novcem tužitelja.

Ocjena je ovog suda da opisanim žalbenim navodima nije dovedena u dvojbu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava.

Navedeno s obzirom na činjenicu da ni jednim prisilnim propisom nije zabranjeno da zajedničar svoj udio u zajedničkom vlasništvu prenese u cijelosti ili djelomično na drugoga zajedničara iste stvari, što je konkretan slučaj.

Naime, nije prijeporno da je nekretnina na [adresa] stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka (gradnja započeta 1981. godine - stranke uselile 1986. godine), za važenja tadašnjeg Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ 11/78, 45/89, 59/90, 25/94; ZBPO), te da je ista predstavljala zajedničku imovinu stranaka, iako je tužitelj prethodno izvršenom darovanju bio u cijelosti zemljišnoknjižni vlasnik te nekretnine.

Na imovinske odnose bračnih drugova primjenjuju se uz ZBPO i ObZ i odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) te Zakona o obveznim odnosima, osim ako odredbe ObZ-a, odnosno ZBPO-a na drugačiji način ne uređuju određeno pravno pitanje.

Sukladno odredbi čl. 58. st. 1. ZV-a, važećeg u vrijeme sklapanja narečenog Ugovora o darovanju zajedničar može svoj udio u zajedničkom vlasništvu prenijeti u cijelosti ili djelomično samo na drugog zajedničara iste stvari, inače ne može pravnim poslovima među živima valjano raspolagati svojim udjelom, pa kako je tužitelj tuženici darovao svoj cijeli udio u zajedničkom vlasništvu nekretnine na [adresa], na tuženicu je tim pravnim poslom u cijelosti preneseno pravo vlasništva predmetne nekretnine, koja je time postala njezina vlastita imovina.

Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da bi Ugovor o darovanju od 23. siječnja 1999. godine predstavljao ništetan pravni posao.

Tužitelj prvi puta u žalbi ističe da bi bio u zabludi o pobudi tog ugovora o darovanju, te da je u strahu od saznanja kako je raspolagao svojom imovinom u namjeri izbjegavanja eventualnog plaćanja naknadno utvrđene porezne obveze, iskazivao netočno, također da se radi o prividnom ugovoru. Kako se sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice, niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što nije konkretan slučaj, to ovaj sud o navedenim žalbenim razlozima nije ovlašten odlučivati u ovoj fazi postupka.

Tužitelj je u svom stranačkom iskazu izrijekom potvrdio da je tuženica upravo za novčani iznos ostvaren prodajom darovane nekretnine kupila stanove u [adresa] (ranije [adresa]) i u [adresa], zatim prodala potonji stan te kupila stanove u [adresa]. i [adresa], da bi tužitelj prvi puta u žalbi, suprotno navedenom stranačkom iskazu istaknuo da ne postoje dokazi da bi tuženica kupila predmetne stanove od prodaje obiteljske kuće na [adresa] koja je predmet ugovora o darovanju, o kojim žalbenim navodima ovaj sud također nije ovlašten odlučivati, pozivom na citiranu odredbu čl. 352. st. 1. ZPP-a.

Nadalje, u odnosu na nekretninu kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pravilno je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za izdavanje tabularne isprave, budući da tuženica nije upisana zemljišnoknjižna vlasnica tih nekretnina, pa utoliko nije u mogućnosti tužitelju izdati tabularnu ispravu podobnu za upis njegovog prava suvlasništva na tim nekretninama, sve kada bi se i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja da bi isti bio suvlasnik tih nekretnina.

Slijedom izloženoga, a kako donošenjem pobijane presude u navedenom dijelu nije počinjena niti neka od apsolutno bitnih povreda odredaba postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju upire tužitelj, budući da u navedenom dijelu presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati, to je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

Međutim, nije bilo osnove odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zatražio utvrđenje prava suvlasništva nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina], kao i na lokaciji [adresa], kada se među strankama ne dovodi u dvojbu da su te nekretnine kupljene tijekom trajanja bračne zajednice stranaka, pa kako u odnosu na navedeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja presuda suda prvog stupnja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega istu nije moguće ispitati, to je presudu suda prvog stupnja u tom dijelu valjalo djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja ukinuti i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka sud prvog stupnja odlučit će u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Rješenje suda prvog stupnja kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci, 8. lipnja 2016. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Helena Randić

OPĆINSKOM SUDU U RIJECI,

Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.