I Kž-248/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 248/15-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. P., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 110/97, 27/98 - ispravak, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05 – ispravak, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11; nastavno: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 30. ožujka 2015. broj K-9/15, u sjednici održanoj 10. lipnja 2015.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zadru na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) oslobodio je od optužbe opt. P. P. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ/97 te je na temelju čl. 149. st. 1. odlučio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-5. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen na razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

I Kž 248/15-4

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja je pravilno opt. P. P. oslobodio od optužbe kojom se teretio da je kao supočinitelj s os. M. Š. počinio kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ/97.

Naime, sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza, obrane optuženika i iskaza svjedoka D. M. i M. Š. te pročitanog izvješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja, popisa otuđenog novca, nalaza i mišljenja daktiloskopskog vještačenja pravilno zaključio da nema pouzdanih dokaza da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo. Sud prvog stupnja je opravdano prihvatio obranu optuženika koju je iznio pred državnim odvjetnikom da je na zamolbu poznanika vozio M. Š., ne znajući da ovaj ide počiniti razbojništvo u trgovini V. Sud prvog stupnja i nije mogao otkloniti ovakvu obranu optuženika jer protivnih dokaza o tome da se optuženik prethodno s M. Š. dogovorio da kao supočinitelji izvrše razbojništvo nije bilo. S druge strane je svjedok M. Š. potvrdio ove navode obrane tvrdeći da je zamolio optuženika da ga odveze do kvarta S. govoreći mu da ide kod prijatelja po neke stvari i da će se vratiti za deset minuta, a kada se vratio u automobil u kojem ga je čekao optuženik, nije mu ništa govorio o onome što je počinio, a nož i novac koji je uzeo u trgovini je sakrio u torbicu.

Prema tome, kraj takvog stanja stvari, kada optuženika ne tereti niti jedan materijalni niti personalni dokaz, a obrana optuženika je potvrđena iskazom svjedoka Š., sud prvog stupnja je donio jedinu moguću ispravnu odluku, a to je osloboditi optuženika od optužbe.

Tvrdnje državnog odvjetnika o tome da su iskazi optuženika i svjedoka Š. nekritički prihvaćeni nemaju uporišta u izvedenim dokazima i njima državni odvjetnik pokušava na razini spekulacija dokazati postojanje dogovora optuženika i M. Š. o zajedničkom počinjenju kaznenog djela. Međutim, okolnosti da je optuženik počinitelja Š. vozio u drugi dio grada Z. udaljen od mjesta življenja osam kilometra i da je optuženik automobil parkirao dvjesto metara od trgovine kako ne bi bio uočen od eventualnih očevidaca, nemaju tu važnost koju im pridaje žalitelj. Te okolnosti, iako su u određenoj mjeri indikativne, ne mogu, bez drugih dokaza, same po sebi predstavljati temelj za donošenje osuđujuće presude i takvo je zaključivanje suprotno pravilu "in dubio pro reo" iz čl. 3. st. 2. ZKP/08.

Promašeno je pozivanje državnog odvjetnika na dio obrazloženja odluke ovog suda od 6. studenog 2013., broj I Kž-293/13 jer se radilo o uputama sudu prvog stupnja o pitanju određenosti činjeničnog opisa optužbe u pogledu instituta supočiniteljstva, pri čemu se ovaj drugostupanjski sud nije upuštao u ocjenu dokazanosti tih navoda.

Dakle, kada je u ponovljenom postupku, nakon ukidanja prethodne presude kojom je optuženik također bio oslobođen optužbe, sud prvog stupnja utvrdio da nema dokaza da je optuženik počinio kao supočinitelj predmetno kazneno djelo, tada je bespredmetno pozivanje žalbe na citirani dio obrazloženja ukidne odluke ovog suda koji se odnosio na tada sporne okolnosti.

Prema tome, kako žalba nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio povrede iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj

I Kž 248/15-4

dužnosti, trebalo ju je u smislu odredbe čl. 482. ZKP/08 kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 10. lipnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.