Legislator Case Law & Legislation
Revr-739/2014-2 AI generated

Revr-739/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Revr-739/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz R., kojeg zastupa punomoćnica S. Đ., odvjetnica u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž- 1238/2013-2 od 5. veljače 2014., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški poslovni broj P-166/11-18 od 7. ožujka 2013., u sjednici održanoj 29. ožujka 2017.,

Legislator headnote

AI generated

Revr-739/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 739/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz R., kojeg zastupa punomoćnica S. Đ., odvjetnica u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž- 1238/2013-2 od 5. veljače 2014., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški poslovni broj P-166/11-18 od 7. ožujka 2013., u sjednici održanoj 29. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženice Republike Hrvatske kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju na ime razlike uvećanog dijela bruto plaće iznos od 84.533,32 kn sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi u visini kako je pobliže naznačeno u izreci presude te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.887,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu za iznos od 78.303,38 kn za razdoblje od listopada 2007. do rujna 2009. Drugostupanjskim rješenjem uvažena je žalba tuženica te je ukinuta prvostupanjska presuda za iznos od ukupno 6.229,94 kn u iznosima specificiranim za ožujka 2010. od 513,81 kn, za svibanj 2010 od 5.471,93 kn i za rujan 2010. od 244,20 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i u odluci o troškovima postupka, u kojem dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode iznesene u reviziji i predlaže istu odbiti.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji tuženica postavlja pitanja koja glase:

"Da li se na djelatne vojne osobe imaju primijeniti propisi koji se odnose na državne službenike i namještenike, posebice odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ili se na iste imaju primijeniti odredbe Zakona o službi u oružanim snagama RH kao lex specialis na osnovu kojega su doneseni: Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće kojim su propisani dodaci i načini obračuna za dežurstvo, za obavljanje stražarske službe i terenskog rada, te da li djelatne vojne osobe imaju pravo na naknadu za prekovremeni rad za stražu, dežurstvo, terene i sl. i u kojem opsegu, ukoliko su već na ime ostvarenih sati koristili slobodne dane, dakle, ukoliko su iste osobe u smislu čl. 35. st. 3. Zakona o radu imale i koristile preraspodjelu radnog vremena, kao i da li imaju pravo na naknadu za prekovremeni rad na straži, dežurstvu i terenima za sate koje stvarno nisu efektivno radili (priprema i odmor)?"

Obrazlažući važnost postavljenih pravnih pitanja tuženica ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova, a smatra da je u pobijanoj odluci drugostupanjski sud odstupio od stajališta Vrhovnog suda iskazanog u presudi broj Revr-753/09 u kojoj se navodi da nije životno moguće i prihvatljivo da bi tužitelj mogao prekovremeno raditi 24 sata dnevno. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlika plaća za razdoblje od listopada 2007. do rujan 2009.

Sud prvog stupnja nakon provedenog postupka zauzeo je shvaćanje da je životno neprihvatljivo odnosno nemoguće raditi 24 sata pa je dosudio tužitelju iznos koji je obračunat na način da se 8 sati rada u prvoj smjeni može smatrati redovnim radnim vremenom, dok je ostatak prekovremeni rad s tim da se 8 sati ima smatrati odmorom. Pri tome ističe da je jedina vrsta rada za koju je sud priznao neprekidno trajanje od 72 sata tzv. borbene zadaće, odnosno neprekidne borbene vježbe kada je vojnik u potpunoj pripravnosti i bez doticaja s vanjskim svijetom i pod punom ratnom spremom.

Drugostupanjski sud je prihvatio takvo shvaćanje prvostupanjskog suda i u cijelosti potvrdio prvostupanjsku presudu.

U revizijskoj odluci broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. na koju se tuženica poziva obrazlažući razloge važnosti postavljenog materijalnopravnog pitanja, zauzeto je pravno shvaćanje da nije fizički moguće te da nije životno da bi djelatnik obavljao rad dvadeset četiri sata dnevno i u kontinuitetu od sedam dana uzastopno.

Prema tome, drugostupanjska presuda je, u konkretnom slučaju, utemeljena na shvaćanju koje je podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda pa stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pri tome valja napomenuti da pitanje dosuđenih prekovremenih sati za tzv. borbene zadaće tuženica nije niti postavila u okviru revizijskog pitanja, a revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u reviziji kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ukoliko ih sam revident u reviziji nije određeno naznačio.

Iz navedenih razloga, revizija tuženice je nedopuštena zbog čega ju je na temelju čl. 392.b st. 3. ZPP valjalo odbaciti.

Zagreb, 29. ožujka 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.