III Kr-153/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 153/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. Z., zbog kaznenog djela iz članka 219. stavak 1. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. veljače 2012. broj Ko-695/11 i Županijskog suda u Šibeniku od 26. ožujka 2013. broj Kž- 228/12, u sjednici održanoj dana 24. rujna 2013.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenika M. Z. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. veljače 2012., broj Ko-695/11, koja je presudom Županijskog suda u Šibeniku od 26. ožujka 2013., broj Kž-228/12 preinačena u odluci o kazni i uračunavanju pritvora u izrečenu kaznu, M. Z. je osuđen zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 219. stavak 1 Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – u daljnjem tekstu: KZ/97), na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Osuđenik je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravodobno podnio putem branitelja A. S., odvjetnika iz Z. zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, bez konkretiziranja osnove u smislu članka 368. točke 1. do 4. odnosno točke 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 - u daljnjem tekstu: ZKP/97). U zahtjevu je predloženo da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pravomoćnu odluku i osuđeniku izrekne blažu sankciju ili ukine odluke prvostupanjskog i/ili drugostupanjskog suda te da dalje postupi sukladno zakonu.

III Kr 153/13-4

Također je predloženo donošenje rješenja o odgodi izvršenja kazne zatvora na temelju članka 428. stavak 5. ZKP/97.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je u smislu odredbe članka 428. stavak 4. ZKP/97 (sada čl. 518. st. 4. ZKP/08), dostavio odgovor na zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s mišljenjem da zahtjev nije osnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Uvodno treba naglasiti da je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao izvanredni pravni lijek, moguće podnijeti iz taksativno predviđenih osnova navedenih u odredbi članka 427. ZKP/97 (sada čl. 517. ZKP/08).

Osuđenik u zahtjevu ističe da je kazneno djelo za koje osuđen složeno kazneno djelo koje se sastoji od krađe i prinude. Međutim, u konkretnom slučaju navedeni elementi nisu dokazani, jer ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji bi upućivao na ostvarenje bitnih obilježja djela i u pogledu krađe i u pogledu uporabe prinude. Nadalje, osuđenik ističe da se sve temelji isključivo na pretpostavkama sadržanim u kontradiktornom iskazu svjedoka I. Đ. te ponavlja navode iz žalbe na presudu prvostupanjskog suda, da upaljač-nož nije upotrijebljen da bi zadržao ukradenu stvar, koja nije niti bila u njegovoj detenciji već iz straha i nužne obrane. Slijedom navedenog smatra da je prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon na štetu osuđenika a drugostupanjski sud nije navedenu povredu otklonio. U zahtjevu osuđenik također osporava zaključak drugostupanjskog suda da, cijeneći činjenicu da za je kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. novog Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11) zapriječena jednaka kazna za kao i za kazneno djelo razbojničke krađe iz članku 219. stavak 1 KZ/97, novi Kazneni zakon (KZ/11) nije blaži za osuđenika, a što bi se moglo podvesti pod povredu kaznenog zakona u smislu članka 368. točka 5 ZKP/97. Osuđenik ističe da novi Kazneni zakon – KZ/11 treba razmatrati u cjelini a ne samo pojedinu odredbu. Smatra da je drugostupanjski sud propustio sagledati da KZ/11 daje neke druge mogućnosti kao što su izricanje kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na temelju članaka 48. i 49. KZ/11, zatim zamjene kazne zatvora radom za opće dobro u smislu članka 55. KZ/11 i konačno izricanja uvjetne osude.

Osuđenik u zahtjevu dijelom ponavlja svoju navode iz žalbe protiv prvostupanjske presude kojima je osporavao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i na njemu zasnovane zaključke suda prvog stupnja, polemizirajući sa zaključcima i razlozima iz prvostupanjske i drugostupanjske presude, nastojeći dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i osporiti ocjenu dokaza koju su dali i prvostupanjski i drugostupanjski sud. Iznosi svoje viđenje činjenica koje su sudovi na temelju provedenih dokaza trebali utvrditi kao i zaključke koji bi, po njegovom mišljenju, proizlazili iz tih dokaza. Dakle, osuđenik M. Z. jednim dijelom svojeg zahtjevom ustvari pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Međutim, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog povreda zakona navedenih u članku 427. ZKP/97 (sada čl. 517. ZKP/08), a ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga navodi osuđenika, kojima se

III Kr 153/13-4

pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, nisu relevantni i oni se ne mogu preispitivati u ovom postupku, jer bi se inače ovaj izvanredni pravni lijek pretvorio u odlučivanje u trećem stupnju, a što nije zakonom propisano. Stoga u tom dijelu zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

Također nije osnovana niti tvrdnja da bi drugostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona jer na osuđenika nije primijenio KZ/11 kao blaži zakon pa da bi time prekoračio ovlasti koje po zakonu ima. Pravilno je drugostupanjski sud utvrdio da KZ/11 nije blaži u odnosu na KZ/97 jer za navedeno djelo propisuje istu kaznu, pa je na temelju članka 3. stavak 1. KZ/11 trebalo primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, a to je ovdje KZ/97. Stoga, činjenica da KZ/11 sadrži alternativne oblike kažnjavanja sama po sebi ne čini taj zakon blažim. Prema tomu, osnovni kriterij za ocjenu koji je zakon blaži a to je u ovom slučaju zakonom zapriječena kazna zatvora, drugostupanjski sud je pravilno primijenio.

Slijedom navedenog zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je na temelju članka 429. u vezi članka 421. ZKP/97 (sada čl. 519. u svezi čl. 512. ZKP/08) kao neosnovan odbijen.

U Zagrebu 24. rujna 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Melanija Grgić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.