Supreme Court rejects prisoner's request for extraordinary sentence mitigation due to lack of legal grounds.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prisoner's request for extraordinary sentence mitigation. The prisoner argued that his son, now the sole caregiver, required his father's help to open a business, while the prosecution and lower court opposed the request. The court rejected the appeal because the son is an adult capable of self-care and the father's business venture does not constitute a legal ground for mitigation under the Criminal Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 414. ZKP; čl. 416. st. 6. ZKP: A request for extraordinary sentence mitigation is denied when the circumstances cited, such as an adult child's ability to care for themselves or the father's business endeavors, do not meet the statutory requirements for leniency.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr-153/02-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. Đ., zbog kaznenog djela iz čl. 79. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 10. lipnja 2002., br. Kzm-9/98, (Kvm-25/01), u sjednici održanoj dana 29. kolovoza 2002.
r i j e š i o j e:
Odbija se zahtjev os. M.Đ. za izvanredno ublažavanje kazne.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Kzm-9/98 od 28. lipnja 2000., koja je u odluci o kazni preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž-620/00 od 29. studenog 2000., osuđen je M.Đ. zbog kaznenog djela iz čl. 79. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
Osuđenik izdržava kaznu u Kaznenom zavodu T. i ista mu teče od 28. lipnja 2000. do 28. lipnja 2003. godine.
Nakon pravomoćnosti presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne (list 364 i 394 spisa) u kojem ističe, da je radi otvaranja ugostiteljskog objekta za svog sina I. uzeo kredit u iznosu od 80.000 DEM i stavio hipoteku na svoju kuću. Budući da mu je nakon razvoda braka sin dodijeljen na brigu i odgoj, a umrli su mu i roditelji, o njegovom se sinu sada nema tko brinuti.
Imajući u vidu sve te okolnosti kao i činjenicu da je do sada već izdržana kazna dala svoj pozitivni učinak smatra, da ima osnova za prihvaćanje njegovog zahtjeva.
Županijski sud u Zagrebu dostavljajući zahtjev je predložio, da se isti odbije a negativno je mišljenje izrazio i Županijski državni odvjetnik i Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Zahtjev nije osnovan.
Osuđenikov sin I.Đ. nije maloljetan i može se brinuti o sebi. Osim toga, iz izvješća Centra za socijalnu skrb D.S. proizlazi, da je u kontaktu sa svojom majkom koja mu pomaže (list 390 spisa).
Budući da mu je otac (osuđenik) otvaranjem ugostiteljskog objekta Caffe bara P. osigurao egzistenciju, to okolnosti koje je osuđenik naveo u svom zahtjevu, nisu okolnosti koje ima u vidu odredba čl. 414. ZKP i koje bi opravdavale prihvaćanje osuđenikovog zahtjeva.
Stoga, a jer nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne, trebalo je, na temelju čl. 416. st. 6. ZKP zahtjev osuđenika odbiti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 29. kolovoza 2002.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Jasmina Dolmagić, v. r.
Josip Budinski, v. r.