Povrv-30/2024-29 · Općinski sud u Rijeci

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-30/2024-29

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćniku Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri, odvj. iz Zagreba, protiv tuženika 1. CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Odvjetničkom društvu Jelić, Čavlina Zrinšćak i dr., odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne rasprave 28. svibnja 2025., u prisutnosti zamj. punomoćnika tužitelja a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika 1 i 2, zaključene uz primjenu odredbe čl. 335. u svezi s čl. 466. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), objavivši 2. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv-3849/2021 od dana 4. lipnja 2021. donesen po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku 1. GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno isplatiti tužitelju Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 iznos od 538,53 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:

-na iznos od 395,60 eura počevši od 1. lipnja 2021. do isplate

-na iznos od 17,74 eura počevši od 1. lipnja 2021. do isplate

- na iznos od iznos od 125,19 eura

te u dijelu kojem je tuženicima 1 i 2 solidarno naloženo platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 111,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženici 1 i 2 dužni su solidarno tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.176,54 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

r i j e š i o j e

I. Dopušta se preinaka tužbe.

II. Odbija se prijedlog tuženika 1 i 2 za prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka posl. br. O-1803/2019.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv prednika tuženika 1 i 2 kao ovršenika 28. lipnja 2021. podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 535,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom, kao i ovršni trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Rješenjem o ovrsi posl.br. posl.br. Ovrv-3849/2021 od dana 4. lipnja 2021. naloženo je predniku tuženika isplatiti tužitelju iznos od 538,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom te troškovima ovršnog postupka.

3. Tuženici 1 i 2 su pravovremeno na navedeno rješenje podnijeli prigovor pa je isto rješenjem ovog suda stavljeno izvan snage te je pred ovim sudom postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Potraživanje tužitelja po konačno uređenom tužbenom zahtjevu podneskom od 28. travnja 2025. odnosi se na nevraćeni kredit koji je isplaćen predniku tuženika 1 i 2 ZO u iznosu od 1.000,00 eura, a koji je kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom, uz fiksnu kamatnu stopu od 9,88 % koja se obračunava proporcionalnom metodom, a što dokazuje vjerodostojnom ispravom. Ističe da je VO (prednik tuženika 1 i 2) zakonski nasljednik sada pok EO sukladno rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-8976/15-21 od 26. rujna 2018., te odgovara za dugove prednika sukladno čl. 139. st 1 i 3 Zakona o nasljeđivanju do visine vrijednost naslijeđene imovine, a da je teret dokaza da imovina koja je naslijeđena nije dostatna za namirenje dugova na tuženiku, s time da je razvidno iz odluke suda da je imovina dostatna za namirenja dugovanja.

5. Podneskom od 28. travnja 2025. tužitelj je uredio tužbu i tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke Dijana Tomljanović-Butković.

6. Odredbom čl. 190 st. 2 ZPP-a propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a st. 2 da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Stoga je sud dopustio takvu preinaku tužbe, jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, i riješio kao u točki I. izreke rješenja, sukladno čl. 190. st. 3 ZPP-a.

7. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, jer da nije razvidno na što se odnosi potraživanje tužitelja, kao i da usluge nisu izvršene i nemaju osnove za naplatu, računi nisu izdani nikada i ne postoji dokaz o dostavi, a da je analitička kartica jednostrana isprava koja ne dokazuje postojanje tražbine. Osporava vjerodostojnost isprave koja nije podobna za ovrhu, jer da nisu razvidni niti predmet niti vrsta opseg i vrijeme ispunjenja obveze, sve protivno članku 31. st 2 Ovršnog zakona. Izjavljuje prigovor visine vrijednosti naslijeđene imovine te predlaže spajanje svih postupaka radi ekonomičnosti postupka.

Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

8. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: Izvadak iz poslovnih knjiga od 8. travanj 2021., rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-8975/15-21 od 26. rujan 2018.ugovor o brzom gotovinskom kreditu od 14. studeni 2013.,knjigovodstveno vještačenje, pregled uplata po kreditu, knjigovodstveno stanje, zapisnik o popisu pokretnina od 13. ožujka 2017., rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-3188/2022 od 27. listopada 2022. , uvid u predmet posl. br. O-1803/2019 ( list spisa 110-121), posl. br. O-3188/2022 od 27. listopada 2022.

9. Sud je odbio pribaviti promet po računu pok LO kako bi se utvrdilo stanje na računu u trenutku smrti istoga, jer je sud o opsegu ostavinske imovine odlučio temeljem dokaza koji su dostavljeni u spis po tužitelju, odnosno, rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-8975/15-21 od 26. rujan 2018, zapisnika iz kojeg je razvidan opseg imovine prednika tuženika, čija vrijednost očito premašuje dugovanje i tražbinu tužitelja, pa je takav dokaz tuženika ocijenjen kao suvišan.

10. Na tuženicima 1 i 2 je kao zakonskim nasljednicima predložiti dokaz financijskim vještačenjem ako dokazuju svoju tvrdnju da je visina duga veća od vrijednosti naslijeđene imovine, ali koji dokaz tuženici 1 i 2 nisu predložili, radi čega su odbili taj prigovor tuženice pozivajući se na odredbu čl. 139. st. 1. i 3 ZN-a.

11. Naime, iz rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-8975/15-21 od 26. rujan 2018. razvidno je kako je ostavinska imovina utvrđena u vidu pokretnina i prava, s time da je među ostalim, predmet nasljeđivanja i novčani iznos od 1.221,05 eura ( pored potraživanja prema HZMO, pokretnina, novčanih sredstava u neutvrđenom iznosu..), pa je dakle, za zaključiti kako je iznos od 538,53 eura koji tužitelj potražuje u ovom postupku, utužen u manjem iznosu od vrijednosti naslijeđene imovine. Stoga je prigovor visine vrijednost naslijeđene imovine koji ističe tuženik u ovom postupku neosnovan, jer je dug prednika tuženika 1 i 2 utvrđen u manjem iznosu od vrijednosti njihova nasljednog dijela imovine.

12. Također, sud je odbio pribavu predmeta posl. br. O-8975/2015 budući da spisu prileži pravomoćno i ovršno rješenje o nasljeđivanju, čiju vjerodostojnost stranke nisu dovele u sumnju.

13. Odbijen je prijedlog tuženika 1 i 2 da se predmetni postupak spoji sa svim postupcima koji se vode protiv ovdje tuženika 1 i 2 pred istim sudom, jer se u ovom postupku utvrđuje ispunjenje pretpostavki za osnovanost zahtjeva tužitelja po osnovi nevraćenog kredita koji je isplaćen predniku tuženika 1 i 2 ZO u iznosu od 1.000,00 eura, a koji je kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom, jer bi se spajanjem sa drugim sudskim predmetima u kojim se utvrđuje ispunjenje pretpostavki za osnovanost zahtjeva po nekoj drugoj osnovi, postupak nepotrebno odugovlačio, izvođenjem eventualno daljnjih dokaza, te je sud takav prijedlog tuženika 1 i 2 ocijenio neosnovanim.

14. Sud je odbio prekinuti postupak do okončanja ostavinskog postupka posl. br. O-1803/2019 po prijedlogu naknadno pronađene imovine, jer je sud ocijenio da se ne radi o prethodnom pitanju u smislu odredbe čl. 12 ZPP-a. Ovo jer je iz rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-8975/15-21 od 26. rujan 2018. utvrđeno da je upravo prednica tuženika 1 i 2, UO proglašena jedinom zakonskom nasljednicom iza BO u trenutku njegove smrti, te je pasivno legitimirana u ovom postupku.

15. Odredbom čl. 139. st 4 Zakona o nasljeđivanju ( Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje ZN), propisano je da kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.

16. Ukoliko se naknadno i utvrdi da iza NO ima više zakonskih nasljednika, valja istaknuti da isti odgovaraju solidarno za dugove prednika, pa stoga, tužitelj može odrediti u odnosu na kojeg zakonskog nasljednika traži ispunjenje obveze, kao u ovom slučaju, UO (odnosno sada njezinih zakonskih nasljednika). Stoga je zahtjev tužitelja za prekid postupka valjalo odbiti i riješiti kao u točki II. izreke rješenja.

17. Temeljem tako provedenih dokaza ocjena je ovoga suda da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

18. Odredbom članak 461.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP-a), u st 3 bilo je propisano da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je u st 4. propisano da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

19. Konkretan spor je spor male vrijednosti u kojem je svaka stranka dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Takva dužnost odnosi se na obje parnične strane.

20. Odredbom čl. 461.a st. 2 ZPP-a propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

21. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

22. Odredbom čl. 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze svog protivnika.

23. Odredbom članka 1021. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

24. Odredbom čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

25. U odnosu na visinu dugovanja, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem, te je po uvidu u ugovor o kreditu, rješenje o ovrsi, izvadak iz poslovnih knjiga (stanje duga) , karticu kredita, pregled uplata, karticu kredita, otplatni plan, utvrdio kako je ŽO je s tužiteljem zaključio ugovor o brzom gotovinskom kreditu broj 9017890675 na iznos od 1.000,00 EUR dana 14.11.2013. Kamatna stopa je fiksna i iznosi 9,88% godišnje, rok otplate je 36 mjeseci, anuitet iznosi 32,21 EUR (tab. 1). Kredit da je zbog kašnjenja u plaćanju otkazan, odnosno učinjen dospjelim 31.5.2016. Dug po dospjeloj glavnici da iznosi 395,60 EUR (tab. 3), isto kao u ovrsi, a dug po zateznoj kamati 125,19 EUR (tab. 5), 3,30 EUR više nego u ovrsi (121,89 EUR). Mišljenje je vještaka da je visina tražbine po ugovoru o kreditu br. h 9017890675, i to glavnica, dospjela redovna kamata i zatezna kamata: dug po dospjeloj glavnici iznosi 395,60 EUR (tab. 3), isto kao u ovrsi. , dug po redovnoj kamati iznosi 17,74 EUR (tab. 4), isto kao u ovrsi, te dug po zateznoj kamati iznosi 125,19 EUR (tab. 5); odnosno 3,30 EUR više nego u ovrsi (121,89 EUR).

26. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje koji ovaj sud stoga prihvaća kao objektivan, stručan i u skladu s pravilima struke.

27. Odredbom čl. 358. st. 1 ZOO-a propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla.

28. Kako je tužitelj ispunio vlastitu ugovornu obvezu isplatom iznosa od 1.000,00 eura, ali prednik tuženika 1 i 2 nije izvršio otplatu ukupnog iznosa kako se obvezao ugovorom o kreditu, to su zakonski nasljednici MO sukladno odredbi čl. 139. st 1 ZN-a odgovorni za ostaviteljeve dugove.

29. Stoga je zahtjev tužitelja valjalo usvojiti i presuditi kao u točki I. izreke presude.

30. Odredbom čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 , dalje OZ) propisano je u st. 1 da je vjerodostojna isprava, prema ovom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava, te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata, a st 2 propisano je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

31. Kako je iz izvatka iz poslovnih knjiga od 8. travnja 2021. koji prileži spisu na listu 9-10, utvrđeno da ista sadrži sve elemente propisane odredbom čl. 31 OZ-a , a to je naznaka vjerovnika i dužnika te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, neosnovano tuženici prigovaraju da se na temelju iste nije moglo donijeti rješenje o ovrsi.

32. Teret svih dokaza jest na tužitelju, a tuženici 1 i 2 nisu iste doveli u sumnju. Kako tuženici 1 i 2 nisu do zaključenja glavne rasprave dokazali da bi kao zakonski nasljednici iza MO, obvezu prednika iz ugovora o kreditu ispunili, to je sud usvojio zahtjev tužitelja i obvezao tuženike 1 i 2 isplatiti tužitelju iznos od 538,53 eura, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki I. izreke presude.

33. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

34. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2. ZPP-a.

35. Odredbom čl. 29 st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje i pored glavnice i zatezne kamate, to osnovano tužitelj zahtijeva zakonsku zateznu kamatu po stopi i tijeku pobliže opisano kao u točki I. izreke presude.

36. Kako je sukladno odredbi čl. 139. st 4 ZN-a propisana solidarnost na strani zakonskih nasljednika, kada odgovaraju za ostaviteljeve dugove, to je sud obvezao tuženike na solidarno plaćanje tražbine , kao i troškova sudskog postupka.

37. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 111,35 eura koji se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade skladno tada važećem Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku , Narodne novine br. 9/21 ( čl. 5 i čl. 7 Pravilnika/21) i troškova sastava prijedloga za ovrhu, kao i materijalnog troška, sukladno tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine br. 148/2009, 142/2012 , čl. 11 Tarife /09), te je u tom dijelu platni nalog održan na snazi, te odlučeno kao u točki I. izreke presude.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a, imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 50), te cijeneći da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pa su mu tuženici 1 i 2 dužni nadoknaditi trošak parničnog postupka i to trošak pristupa na tri ročišta u iznosu od 100,00 eura svako ( Tbr. 7. toč. 1 Tarife), trošak sastava podnesaka 17. kolovoza 2021, 28. travnja 2025., 8. srpnja 2022. i 7. srpnja 2023. u iznosu od 100,00 eura svaki (Tbr. 7. t. 1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 5. svibnja 2022., 11. prosinca 2024 u iznosu od 50,00 eura svaki ( Tbr 8 toč. 5 Tarife), sve uvećano za pdv od 25% (150,00 eura), trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, sve uvećano za trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura, sveukupno iznos od 1.176,54 eura, te je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 2. srpnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Ova se odluka može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA :

- pun. tužitelja

- pun. tuženika 1 i 2