Legislator Case Law & Legislation
Usž-1661/2017-2 AI generated

Court dismisses appeal confirming that confiscated factory assets cannot be treated as a business for compensation purposes.

Case Number Usž-1661/2017-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The High Administrative Court dismissed the plaintiff's appeal, upholding the lower court's decision to deny compensation for confiscated factory assets. The court found that while the buildings were industrial at the time of confiscation, they had been converted into residential blocks, meaning they did not qualify as a 'business' under the Compensation Act. Consequently, the court ruled that the assets must be returned to their former owners in their current state rather than valued as a business enterprise.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o naknadi; Zakon o upravnim sporovima: Confiscated property that has been fundamentally altered in nature and use cannot be treated as a business for compensation purposes and must be returned to the former owner in its current state.

Keywords

AI generated
confiscated property business compensation residential conversion natural restitution administrative appeal Compensation Act property restitution

Cited Legislation

AI generated
Zakon o naknadi
Prema ocjeni ovog suda Upravni sud u Splitu je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odnosno Zakon o naknadi.
Zakon o upravnim sporovima

Cited Case Law

AI generated
U-zpz: 3/15-6 od 9. prosinca 2015.
Us-4523/2006 od 9. lipnja 2010.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Poslovni broj: Usž-1661/17-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Marine Kosović Marković, članice vijeća, te sudske savjetnice Marijane Čuk Kostrec, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada D., D., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, S., Centra za restrukturiranje i prodaju, Z., I. Z. Đ. i V. Z. iz D., i T. G. Z. iz D., kojeg zastupa opunomoćenik M. O., odvjetnik u D., radi utvrđivanja naknade za oduzeto poduzeće, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsInoi-10/14-33 od 17. veljače 2017., na sjednici vijeća održanoj 22. studenoga 2017.

p r e s u d i o j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsInoi-10/14-33 od 17. veljače 2017.

Obrazloženje

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/09-01/894, URBROJ: 514-04-02-01-01-13-2 od 29. studenoga 2013. kojim je u povodu žalbi M. Z., T. G. Z. i Hrvatskog fonda za privatizaciju poništeno rješenje Ureda državne uprave u D. n. županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/97-01/647, URBROJ: 2117-04/2-09-44 od 3. lipnja 2009. kojim je M. Z. i T. G. Z. svakome za po ½ suvlasničkog dijela priznato pravo na naknadu u dionicama ili udjelima iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju za oduzetu tvornicu tjestenine, pekarnu i mlin, koju su u vrijeme oduzimanja činile nekretnine u k.o.

D., upisane u z.ul. 223, zemljišno knjižne oznake čest.zgr. 1557, 1558, 1559, 1565 i 1566, tadašnje ukupne brutto površine 450,39 m2, prijašnjeg vlasništva V. Z. – S. pok. M. Upravni sud u Splitu ocijenio je zakonitim rješenje tuženika uz obrazloženje da je predniku ovlaštenika naknade konfiscirana cjelokupna pokretna i nepokretna imovina (tvornica tjestenine, pekarna i mlin), ne radi se o poduzeću koje je ušlo u sastav bilo kojeg ranijeg društvenog poduzeća na kojemu je obavljena pretvorba pa se oduzeta imovina ne može tretirati kao poduzeće, te nema zapreke da se ovlaštenicima naknade prizna pravo na naknadu za oduzetu imovinu u obliku naknade propisane za konfiscirane stanove, s obzirom da je oduzeta imovina danas stambeni blok.

Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba postupka. Ističe kako je u cjelokupnom postupku nesporno utvrđeno da su nekretnine u trenutku oduzimanja bile gospodarski objekti, tj. objekti koji su služili proizvodnji pekarskih i inih proizvoda te su činili tvornicu tjestenine, pekarnu i mlin. Nakon oduzimanja, nekretnine su još neko vrijeme imale izgled i gabarite kao i u vrijeme oduzimanja da bi nakon toga bile temeljito rekonstruirane do mjere da predstavljaju novu stvar, što je potvrdio i vještak.

Zbog navedenog, prvostupanjskim rješenjem javnopravnog tijela je ovlaštenicima naknade priznato pravo na naknadu za oduzetu imovinu, a ne na naturalni povrat. Zaključuje kako je nedvojbeno utvrđeno da je iz ranije tvornice nastala nova stvar – stambeni blok pa naturalni povrat nije moguć. Smatra kako tuženik i prvostupanjski sud neosnovano navode da je naknadu moguće odrediti primjenom odredaba članka 32. do 39. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje:

Zakon o naknadi). Te odredbe u konkretnom slučaju nisu primjenjive, jer prijašnjem vlasniku nisu konfiscirani stanovi s obzirom da su oni izgrađeni par godina nakon konfiskacije. Poziva se na presudu Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us- 4523/2006 od 9. lipnja 2010. (navodeći da proizlazi kako se ne vraća u vlasništvo poslovni prostor kao dio zgrade koji je rekonstruiran u mjeri zbog koje je ta nekretnina predstavlja novu stvar) te na presude Općinskog suda u Dubrovniku i Županijskog suda u Dubrovniku u odnosu na otkupe dijela stanova u spornoj nekretnini.

Predlaže Sudu da usvoji žalbu. Tuženik se u odgovoru na žalbu poziva na razloge iznesene u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže Sudu da žalbu kao neosnovanu odbije.

Zainteresirane osobe nisu sudu dostavile odgovor na žalbu, iako su uredno pozvane dopisom od 27. ožujka 2017.

Žalba nije osnovana.

Prema ocjeni ovog suda Upravni sud u Splitu je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odnosno Zakon o naknadi. Naime, u ovom upravnom sporu je sporno je li nekretninu koja je konfiscirana kao tvornica i nije unesena u društveni kapital nekog poduzeća, moguće vratiti u vlasništvo ovlaštenicima naknade u njezinom sadašnjem obliku (u obliku stanova).

Naime, iz nesporno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi kako je predniku ovlaštenika naknade konfiscirana cjelokupna pokretna i nepokretna imovina koju je u tom trenutku činila tvornica tjestenine, pekara i mlin sa svim priborom; i koja se nakon konfiskacije još koristila kao gradsko privredno poduzeće P. d. t. t., d. i k. 1949. godine planirana je adaptacija građevnog bloka prijašnjeg vlasništva prednika ovlaštenika naknade (tvornica tjestenine) na način da se postojeći prostori adaptiraju u stanove na katovima s drvarnicama i praonicama u prizemlju. Nadalje je nesporno da iz nalaza sudskog vještaka za graditeljstvo proizlazi kako je oduzeta nekretnina danas stambeni blok, u horizontalnim gabaritima je ostala ista dok su promijenjeni njezini vertikalni gabariti.

Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da na tako utvrđeno činjenično stanje nije moguće primijeniti odredbe Zakona o naknadi kojima se propisuje pravo na naknadu za oduzeta poduzeća, jer oduzeta imovina nije procijenjena u društveni kapital poduzeća. Ovo iz razloga što iz cjelokupnih odredbi Zakona o naknadi proizlazi da je odredbe članka 45. do 47. i članka 53. Zakona o naknadi moguće primijeniti samo u slučaju, ako je oduzeto poduzeće uneseno u društveni kapital nekog poduzeća u postupku pretvorbe, koje stajalište je izraženo i dugogodišnjoj upravnosudskoj praksi i koje je pravilno primijenjeno u pobijanoj presudi. Upravni sud u Splitu je ocijenio da je u konkretnom slučaju primjenom članka 49. Zakona o naknadi, konfisciranu imovinu moguće vratiti u njezinom sadašnjem stanju, odnosno stanju i načinu korištenja u kojem se nalazila u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, pod uvjetima određenim člankom 32. do 39. Zakona o naknadi kojima se propisuje naknada za oduzete konfiscirane stanove, ne uzimajući u obzir vertikalno nadograđeni dio nekretnine koji nije postojao u vrijeme oduzimanja.

Odredbom članka 49. Zakona o naknadi, na kojoj je utemeljena pobijana presuda propisano je da se imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja. S obzirom na citiranu odredbu i sadašnje stanje nekretnine Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Ovo posebice imajući na umu i ispravan zaključak Upravnog suda u Splitu kako iz odredbi članka 32. i članka 40. Zakona o naknadi proizlazi pravilo o vraćanju konfisciranih stanova odnosno poslovnog prostora u vlasništvo ovlaštenika naknade, a tek ako to nije moguće dolazi do priznavanja prava na neki drugi oblik naknade; kao i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci U- zpz: 3/15-6 od 9. prosinca 2015. da se navedena odredba članka 49. Zakona o naknadi primjenjuje upravo u slučaju naturalnog povrata oduzete imovine.

Stajalište ovog suda izraženo u odluci poslovni broj: Us-4523/2006 od 9. lipnja 2010., na koje se žalitelj poziva, nije primjenjivo u ovoj upravnoj stvari, jer se ne radi o činjenično istim situacijama, budući da je u tom predmetu bilo naređeno rušenje oduzete nekretnine zbog njezine dotrajalosti, da bi nakon toga nekretnina bila renovirana, pa je na opisani način nedvojbeno nastala nova stvar. Stajališta redovnih sudova donesena u predmetima nadomještanja ugovora o otkupu stanova ne obvezuju ovaj sud u upravnoj stvari odlučivanja o naknadi za oduzetu imovinu, a zakonito stečena prava trećih osoba su kod priznavanja prava na naknadu za oduzetu imovinu očuvana na temelju odredbe članka 52. Zakona o naknadi. Slijedom svega izloženog Sud je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) presudio kao u izreci.

U Zagrebu 22. studenoga 2017.

Predsjednica vijeća

Lidija Vukičević, v.r.