Gzp-336/2006-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 336/06-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja P. K. iz R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 12. listopada 2006., dana 5. ožujka 2007.,

r i j e š i o j e :

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju P. K. u iznosu od 9.000,00 kuna (devettisuća kuna).

II Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 12. listopada 2006. podnio ovom sudu temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 150/05. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudke odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-774/04.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Crikvenici posl.br. P- 144/00 i očitovanja Županijskog suda u Rijeci od 29. siječnja 2007., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1.Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01- pročišćeni tekst 55/91-dalje:Ustav).

Predmetni postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Crikvenici 23. veljače 2000. tužbom tužiteljice D. B. protiv sedmoro poimence u tužbi navedenih tuženika, među kojima i P. K., predlagatelja u ovom postupku, radi smetanja posjeda.

Pismenim putem odgovor na tužbu dali su P. K., ovdje predlagatelj i R. K., dok su ostali tuženici odgovor na tužbu dali na ročištu od 18. svibnja 2000. koje je odgođeno radi davanja roka tužiteljici za očitovanje na odgovore na tužbu.

Rješenjem suda od 20. srpnja 2000. pozvana je tužiteljica da dostavi točnu adresu za tuženicu M. D. iz J. A., kojem rješenju je tužiteljica udovoljila podneskom od 28. kolovoza 2000.

Na ročištu od 18. rujna 2000. saslušani su prisutni tuženici te je sud donio rješenje kojim je pozvao tužiteljicu da dostavi točnu adresu za tuženika M. B. koji se nalazi u N., čemu tužiteljica nije mogla udovoljiti u ostavljenoj joj roku pa je stoga podneskom od 25. rujna 2000. tražila njegovo produljenje.

Sud je rješenjem od 18. listopada 2000. udovoljio traženju tužiteljice i produljio rok za dostavu adrese imenovanog tuženika za još 60 dana.

Podneskom od 8. studenog 2000. predlagatelj je pismeni iznio svoje stajalište o meritumu spora.

Podneskom od 27. studenog 2000. tužiteljica je izvijestila sud da nije u mogućnosti saznati adresu tuženika M. B. te je zamolila da se ročište zakaže u razdoblju između božićnih i novogodišnjih praznika.

Podneskom od 30. studenog 2000. tužiteljica je dostavila adresu za gore imenovanog tuženika.

Rješenjem od 15. studenog 2001. sud je zakazao ročište za 21. prosinca 2001., koje ročište je, na prijedlog tužiteljice, odgođeno za 28. veljače 2002.

Na tom ročištu stranke su ostale kod dotadašnjih navoda te je sud isto odgodio zbog neuredne dostave za tuženicu M. D. time da je o daljnjem tijeku postupka odlučio donijeti odluku vanraspravno.

Nadalje je sud u postupku donio rješenje o zakazivanju ročišta za 14. svibnja 2002. na koje ročište nije pristupio predlagatelj, ali je svoj izostanak opravdao podneskom od 13. svibnja 2002. zbog zdravstvenih problema. Na tom ročištu saslušan je tuženik S. K. te je isto odgođeno.

Ročište od 5. lipnja 2002. odgođeno je radi dostave ovjerene punomoći za tužiteljicu. Na ročištu od 3. listopada 2002. zaključena je glavna rasprava.

Sud je izradio pisani otpravak rješenja prema podacima spisa skoro godinu dana nakon zaključenja glavne rasprave, a na donošenje kojega je predlagatelj požurivao sud podneskom od 2. rujna 2003.

Rješenjem koji nosi datum 3. listopada 2002.posl. broj P-144/00 sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

Žalbu protiv navedene prvostupanjske odluke podnijela je tužiteljica 26. siječnja 2004., a odgovor na žalbu podnio je predlagatelj 12. veljače 2004. pa je spis zajedno s izjavljenom žalbom dostavljen Županijskom sudu u Rijeci 26. veljače 2004.

O žalbi tužiteljice odlučeno je rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž- 774/04 od 31. listopada 2006., kojim je žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Iz preslike dostavnice proizlazi da je predlagatelj navedenu drugostupanjsku odluku primio 29. studenog 2006.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u ovom predmetu, odlučno kod ocjene da li predlagatelju pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se razdoblje od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu 23. veljače 2000. do 29. studenog 2006. kada je predlagatelj primio drugostupanjsku odluku Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž-774/04 od 31. listopada 2006., što ukupno iznosi 6 godine, 9 mjeseci i 4 dana.

U navedenom pravno relevantnom razdoblju, usprkos tome što je sud poduzimao određene procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, koje su rezultirale donošenjem odluke u tom predmetu te usprkos tome što je rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-774/04 od 31. listopada 2006. postupak pravomoćno okončan, ipak imajući posebno na umu da je u konkretnom slučaju riječ o parnici zbog smetanja posjeda, koji postupak je po svojoj pravnoj naravi hitan (odredba čl. 440. Zakona o parničnom postupku «Narodne novine» 53/91,91/92,112/99,88/01 i 117/03), sud nije u dovoljnoj mjeri postupao učinkovito i ažurno, tako da je, obzirom na cjelokupno trajanje postupka, povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1 Ustava.

Navedenom zaključku o neažurnosti postupanja govori u prilog činjenica da prvostupanjski sud u skoro godinu dana od zaključenja glavne rasprave nije izradio pisani otpravak rješenja (zbog čega je požurivan od strane predlagatelja ovdje) te činjenica da i sam drugostupanjski sud svojim neažurnim postupanjem po žalbi tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja ne postupa ažurno, jer je istom od dana dostave spisa na odlučivanje (26. veljače 2004.) bilo potrebno više od 2 godine za donošenje odluke (29. studenog 2006.).

Zaključno, obzirom na navedena utvrđenja, a kako se u konkretnom slučaju nije radilo o složenijem predmetu, niti je sam predlagatelj svojim procesnim držanjem doprinio duljini trajanja sudskog postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem predmetnog postupka, obzirom na njihovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, koje je posljedica neučinkovitog i neaužurnog postupanja sudova, povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1 Ustava.

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 5. ožujka 2007.

SUTKINJA:

Katarina Buljan, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.