Legislator Case Law & Legislation
Gzz-114/2005-2 AI generated

Supreme Court allows appeal, overturns lower court, ruling collective agreement terms apply post-expiration.

Case Number Gzz-114/2005-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court accepted the prosecutor's request for legal protection and overturned the District Court's judgment. The lower court incorrectly dismissed the claim because it treated the employer's termination of the collective agreement as legally effective. The court ruled that termination after the fixed term expired had no effect, and the agreement's terms continued to apply until a new one was signed.

Legislator headnote

AI generated

čl. 195. Zakona o radu; čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora: Termination of a fixed-term collective agreement after its expiration has no legal effect, and the agreement's terms continue to apply as binding rules until a new agreement is concluded.

Keywords

AI generated
collective agreement expiration termination post-expiration binding legal rules labor dispute appeal legal protection request

Cited Legislation

AI generated
čl. 195. Zakona o radu
Budući da u tom razdoblju nije otkazan, da se taj ugovor primjenjuje kao pravno pravilo po odredbi čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje ZR).
čl. 284. st. 5. u vezi s čl. 239. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
Po odredbi čl. 284. st. 5. u vezi s čl. 239. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03) u ovom predmetu treba primijeniti procesne norme koje su vrijedile prije stupanja na snagu prije spomenutog zakona.
čl. 408. st. 2. u svezi s čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Iz iznijetih razloga je trebalo prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i preinačiti drugostupanjsku presudu temeljem odredbi čl. 408. st. 2. u svezi s čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99).
čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine
Odredbom, pak, čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine propisano je da će se sve odredbe tog Ugovora primjenjivati nakon proteka vremena na koje je sklopljen sve do sklapanja novog Kolektivnog ugovora.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 114/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić i Nenada Perina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz C., …, koga zastupaju S. Z. i N. B., odvjetnici u V., protiv tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. iz Zagreba, koju zastupa M. R., odvjetnik u Z., radi isplate, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 13. svibnja 2004. godine broj GDO-526/04 protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 1. travnja 2004. godine broj Gž- 2307/03, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 23. listopada 2003. godine broj P-926/03-7, u sjednici održanoj dana 17. siječnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti, preinačuje se presuda Županijskog suda u Vukovaru od 1. travnja 2004. godine broj Gž-2307/03-3 i sudi:

"Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 23. listopada 2003. godine broj P-926/03-7."

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju iznos od 5.753,52 kn zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Drugostupanjski sud je preinačio presudu prvostupanjskog suda i tužbeni zahtjev odbio.

Protiv presude drugostupanjskog suda državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači na način da potvrdi presudu prvostupanjskog suda. Tuženik je odgovorio na zahtjev poričući njegove navode i predloživši da ovaj kao neosnovan bude odbijen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u tome što je Kolektivni ugovor sklopljen između tuženika i sindikata 22. prosinca 1999. godine na vrijeme od godinu dana, pa da je prema tome trajao od 22. prosinca 2000. godine.

Budući da u tom razdoblju nije otkazan, da se taj ugovor primjenjuje kao pravno pravilo po odredbi čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje ZR).

Dodaje da otkazivanje toga ugovora od strane tuženika nakon proteka razdoblja za koje je sklopljen, tj. 27. prosinca 2000. godine nema nikakvog učinka.

Po odredbi čl. 284. st. 5. u vezi s čl. 239. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03) u ovom predmetu treba primijeniti procesne norme koje su vrijedile prije stupanja na snagu prije spomenutog zakona.

Predmet ovoga spora je isplata jednokratnih naknada i to božićnice, uskrsnice, regresa, te usklađenja plaće zbog porasta troškova života, a sve temeljem odredbe čl. 57. st. 2., čl. 63. i čl. 64. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine sklopljenog između HEP-a i sindikata na vrijeme od godinu dana.

U ovom predmetu sporna je primjena odredaba navedenog Kolektivnog ugovora kao pravnih pravila nakon isteka roka na koji je ugovor sklopljen.

Prvostupanjski sud smatra da se odredbe Kolektivnog ugovora primjenjuju kao pravna pravila temeljem odredbe čl. 195. ZR-a neovisno o činjenici što je tuženik ugovor otkazao nakon njegova isteka, i to sve do 23. svibnja 2002. godine kao dana sklapanja novog Kolektivnog ugovora, slijedom čega je tuženik kao poslodavac dužan tužitelju isplatiti sporne naknade.

Drugostupanjski sud smatra da se odredbe otkazanog Kolektivnog ugovora ne mogu primijeniti kao pravna pravila, jer je odredbom čl. 195. ZR propisana produžena primjena odredaba Kolektivnog ugovora kao pravnih pravila samo u slučajevima isteka roka na koje je ugovor sklopljen, a ne i u slučaju otkaza Kolektivnog ugovora.

Kolektivni ugovor, kao što je prije navedeno, sklopljen je 22. prosinca 1999. godine na određeno vrijeme od godinu dana, a smatra se sklopljenim danom potpisivanja ovlaštenih predstavnika stranaka (čl. 134. Kolektivnog ugovora).

Prema tome, pravilno državni odvjetnik smatra da je Kolektivni ugovor istekao 22. prosinca 2000. godine.

Budući da je otkaz Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine uslijedio nakon njegova isteka, tj. 27. prosinca 2000. godine to taj otkaz nije od značenja za donošenje odluke u ovom sporu, pa tako ni presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2000. godine broj Pr-845/01 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. veljače 2003. godine broj Gž-1735/02 kojom je odlučeno o tom otkazu.

Nakon isteka roka, naime, na koji je sklopljen Kolektivni ugovor taj ugovor više se ne može otkazati, jer je prestao istekom roka na koji je sklopljen.

Po odredbi čl. 195. ZR ako Kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novog Kolektivnog ugovora kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

Odredbom, pak, čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine propisano je da će se sve odredbe tog Ugovora primjenjivati nakon proteka vremena na koje je sklopljen sve do sklapanja novog Kolektivnog ugovora.

To znači da ovdje treba primijeniti odredbe Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine koje su i dalje se trebale primjenjivati kao pravna pravila do sklapanja novog Kolektivnog ugovora, a po kojim odredbama tužitelj ima pravo na isplatu dosuđenog iznosa kojeg visina inače nije sporna (čl. 57. st. 2., čl. 63. i čl. 64. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine).

Iz tih razloga je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa da je odlučna činjenica za pravo tužitelja na isplatu po spomenutom ugovoru to što je ugovor otkazan 27. prosinca 2000. godine, a o čemu je odlučeno pravomoćnom presudom, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, jer kao što je prije spomenuto, otkaz Kolektivnog ugovora nakon isteka vremena na koji je sklopljen nije od utjecaja na pravo tužitelja da ostvaruje traženu naknadu pozivom na odredbu čl. 195. ZR, odnosno čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine, po kojoj se sve odredbe tog Ugovora primjenjuju i nakon njegova isteka sve do sklapanja novog Kolektivnog ugovora.

Iz iznijetih razloga je trebalo prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i preinačiti drugostupanjsku presudu temeljem odredbi čl. 408. st. 2. u svezi s čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99).

U Zagrebu, 17. siječnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.