Rev-1832/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1832/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R.A. iz R., Š.

…, kojeg zastupa punomoćnik S.B., odvjetnik iz R., protiv tužene C.-o. d.d. Z., Filijala R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 3. veljače 1993. broj Gž-1833/92, kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Rijeci od 12. lipnja 1992. broj P-856/92, u sjednici održanoj dana 22. prosinca 1994.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je naloženo tuženoj da plati tužitelju na ime naknade štete u ukupnom iznosu od 700.000 HRD i to za pretrpljene fizičke bolove 200.000 HRD, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 360.000 HRD, za pretrpljeni strah 120.000 HRD, za tuđu pomoć i njegu 10.000 HRD (zahtjevani iznos) i za uništene stvari 20.000 HRD (zahtjevani iznos), sve sa zakonskom zateznom kamatom od 12.6.1992. do isplate, te tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 41.781 HRD, dok je u preostalom dijelu za iznos od 120.000 HRD tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj pobijajući je u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši preinačenje obiju navedenih presuda na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se je Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostupanjski sud je pravilno odlučio kada je odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

Naime, ovaj revizijski sud nalazi da se obje pobijane presude temelje na pravilnoj primjeni

materijalnog prava iz odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94) - dalje ZOO, pa su stoga neosnovani svi revizijski navodi koji ukazuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

To zato, jer, po nalazu ovoga suda, a prema utvrđenjima sudova, da je tužitelj u životnoj dobi od 44 godine u prometnoj nezgodi od 11.11.1991. zadobio tupe povrede glave kombinirane sa laterokontuznom ranom glave, te tupo nagnječenje mekanih tkiva oglavine i lagani potres mozga zbog kojih je trpio fizičke bolove jakog intenziteta pet dana, bolove manjenjeg intenziteta oko pet dana i lakog intenziteta oko deset dana, da je kod tužitelja smanjena životna aktivnost za 10% koja se manifestira u određenoj emotivnoj labilnosti i unutarnjoj napetosti prilikom aktivnog sudjelovanja u prometu, te da je tužitelj doživio jak intenzivni šok praćen intenzivnim strahom, proizlazi da su navedeni dosuđeni iznosi naknada u ovom slučaju primjereni navedenim pretrpljenim fizičkim bolovima, smanjenju životne aktivnosti i pretrpljenom strahu tužitelja. Naime, ovaj sud nalazi da su navedeni dosuđeni iznosi naknada dosuđeni prema kriterijima i mjerilima za njihovo dosuđenje važećim u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, a što je i u skladu s odredbom čl. 200. ZOO. Zbog navedenog i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92) - dalje ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 22. prosinca 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanka Jesenkovića, v.r.