Rev-578/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 578/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. M., R. M., H. M. i mldb. P. M., svi iz B., zastupani po A. R., odvjetniku iz O., protiv tuženika 1. H. D. d.o.o. Z., D. E. O., zastupane po P. V. dipl. pravnika tuženika i 2. Z. d.o.o. V., zastupan po punomoćniku Z. D., odvjetniku iz O. radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika H. D. d.o.o. Z. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku, posl. br. Gž-3340/06 od 25. siječnja 2007. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pr-49/04 od 7. lipnja 2006., u sjednici održanoj 28. studenoga 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika H. D. d.o.o. Z. kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo 1. tuženiku H. D. d.o.o. Z., D. E. O. na ime naknade štete zbog gubitka bliske osobe isplatiti tužiteljici K. M. 250.000,00 kuna, te tužiteljima R., H. i mldb. P. M. svakom po 220.000,00 kuna sve sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate. U ostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen je protiv tuženika H. D. d.o.o. Z., a u cijelosti protiv 2. tuženika Z. d.o.o. V.. Ujedno je odlučeno da je 1. tuženik H. D. d.o.o. Z. dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu 74.054,00 kuna, a tužiteljima je naloženo 2. tuženiku Z. d.o.o. naknaditi parnični trošak u iznosu 90.432,50 kuna.

Odlučujući o žalbama 1. tuženika H. D. d.o.o. Z. i tužitelja drugostupanjski sud je žalbe kao neosnovane odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je podnio 1. tuženik H. D. d.o.o. Z., D. E. O., zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešno primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude kao i presude suda prvog stupnja te vraćanje predmeta na ponovno suđenje ili preinaku pobijane presude.

Tužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Sporno je je li 1. tuženik H. D. d.o.o. Z., D. E. O., dužan tužiteljima naknaditi štetu koju su pretrpjeli zbog smrti njihovog supruga i oca, koji je smrtno stradao kada je na njega pala niskonaponska mreža tog tuženika.

Revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP).

Nije se ostvario istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pobijana presuda nema takvih nedostataka da se ne može ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe revident. Naime, suprotno navodima revizije, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ti razlozi nisu nejasni i proturječni.

Time što nije prihvaćen dokaz provođenjem supervještačenja po Elektrotehničkom fakultetu u Z., nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., a u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP, a koju ne bi sankcionirao drugostupanjski sud čime bi i sam učinio istu povredu, a koju povredu prema sadržaju revizije ističe tuženik. Naime, koje će dokaze izvesti odlučuje sud (čl. 262. st. 2. ZPP), pa nije učinjena bitna povreda kada je odbijen dokaz provođenjem supervještačenja kao suvišan pokraj činjenice da su vještačila tri vještaka čiji nalazi i mišljenja ukazuju na odgovornost tuženika.

Nije se ostvario ni istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je do nesreće u kojoj je smrtno stradao prednik tužitelja došlo kada je prokliznuo krovni nosač – stalak s niskonaponskom mrežom koja je pala na prednika tužitelja, a koji je stalak bio jedan i pol metar viši od najvišeg dijela krova kao i da je do prokliznuća stalka došlo zbog toga što je stalak bio nepropisno postavljen. Također je utvrđeno da propusti izvođača radova nisu u uzročnoj vezi s nesretnim slučajem.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je utvrđena revidentova odgovornost za štetu (čl. 173. i čl. 174. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO).

Niskonaponska mreža s neizoliranim električnim vodovima je opasna stvar, pa za štetu od opasne stvari odgovara 1. tuženik H. D. d.o.o. Z. kao njen vlasnik.

Vlasnik opasne stvari bi se mogao osloboditi odgovornosti za štetu ako bi dokazao da postoje pretpostavke za oslobađanje odgovornosti, a to su da je do štete došlo uslijed više sile, isključivo krivnjom samog oštećenog ili treće osobe, a kako je to propisano odredbom čl. 177. ZOO-a.

Revident nije dokazao da postoje okolnosti koje bi ga oslobađale bilo potpuno, bilo djelomično od odgovornosti za štetu.

Inače, navodi revizije se svode na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu odgovornosti za štetu. Revizijom se ne može osnovano pobijati utvrđeno činjenično stanje, jer se revizija može izjaviti samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. ZPP).

Revizija ne sadrži razloge kojim bi se pobijala utvrđena visina štete, pa u tom dijelu presuda nije ispitivana (čl. 392.a ZPP).

Radi naprijed navedenog, na temelju čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. studenoga 2007.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v.r.