Revr-1233/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Marini Paulić, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz S., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S., protiv tuženika D. d.d. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžri-18/11 od 24. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-50/07 od 19. listopada 2010., 3. rujna 2013.,
Legislator headnote
AI generatedRevr-1233/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude ili ih ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
Full text
Broj: Revr 1233/11-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Marini Paulić, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz S., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S., protiv tuženika D. d.d. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžri-18/11 od 24. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-50/07 od 19. listopada 2010., 3. rujna 2013.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice J. B. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžri-18/11 od 24. ožujka 2011. odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-50/07 od 19. listopada 2010. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate neisplaćenih plaća i otpremnine, sa zateznom kamatom kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude.
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude ili ih ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, a kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (tzv. izvanrednu reviziju) ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).
Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
U predmetnoj reviziji tužiteljica postavlja sljedeća materijalnopravna pitanja:
- da li je obveznik dužan izvršavati preuzete obveze, odnosno je li neizvršavanje preuzetih obveza sukladno temeljnim načelima obveznog prava čl. 12., 13., 16., 17. i 18. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 111/93, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO)?
- da li pravna ili fizička osoba u Republici Hrvatskoj može preuzeti poduzeće ili imovinu druge pravne ili fizičke osobe, bez pravnog posla – ugovora i bez plaćanja naknade, bez ikakvih posljedica i odgovornosti?
- kako objasniti činjenicu da ugovoreni preuzimatelj imovine pristupa dugu ili odgovora solidarno s prenositeljem do vrijednosti prenesene imovine, a preuzimatelj imovine bez ugovora ne pristupa duga i ne odgovora za obvezu bivšeg vlasnika te imovine?
- da li dioničar može legalno raspolagati imovinom dioničkog društva, ili samo dionicama koje je imao u vlasništvu?
- je li tužiteljica stavljena u neravnopravan i nepovoljan, diskriminirajući položaj u odnosu na druge radnike njenog poslodavca i druge radnike ostalih društava u sastavu D. d.d., kojima je plaća i otpremnina isplaćena u cijelosti?
- da li vladajuće društvo, u konkretnom slučaju D. d.d. može administrativno raspoređivati radnike u ovisna društva – kćeri, bez znanja i odobrenja samih radnika i tih društava, te da li u njihovo ime može izrađivati i potpisivati ugovore o radu?
Polazeći od pretpostavki za dopuštenost revizije podnesene pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a koje su kumulativno propisane u navedenoj odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a, prema ocjeni revizijskog suda tužiteljica je navela materijalnopravna pitanja zbog kojih je podnijela reviziju, ali nije izložila razloge zbog kojih bi navedena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a zbog kojih bi trebalo preispitati postojeću sudsku praksu na koju se pozivala u reviziji, a zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava.
U konkretnom slučaju revizija se svodi na obrazlaganje pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a s tim u vezi i pogrešne primjene materijalnog prava, što ne predstavlja razlog za podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.
S obzirom da revizija ne udovoljava pretpostavkama za dopuštenost revizije podnesene pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP-a valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a reviziju odbaciti kao nedopuštenu.
U Zagrebu, 3. rujna 2013.
Sutkinja:
Marina Paulić, v.r.