Supreme Court dismisses prosecutor's revision request as legal questions lack importance for the case outcome.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia rejected the prosecutor's request to allow a revision of the lower court's judgment. The prosecutor argued that three legal questions regarding access to court, fact-finding procedures, and fair trial formalism were vital for the case, citing European Court of Human Rights precedents. The court determined these questions were not important because the ECtHR cases relied upon had different factual bases, the second question was merely a restatement of clear statutory law, and the third was based on a false premise since the lower court did not require a final conviction.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 385.a st. 1.; čl. 387. st. 5.; The Supreme Court may only permit a revision if the raised legal questions are important for the decision, ensuring uniform application of law, or advancing legal development, and dismissed the request where these conditions were not met.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 951/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. M. iz I., Republika Srbija, koju zastupa punomoćnica S. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3090/2021-2 od 9. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3004/20-4 od 8. srpnja 2021., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3090/2021-2 od 9. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3004/20-4 od 8. srpnja 2021.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije podnositeljica postavlja tri pravna pitanja za koja navodi da su važna za odluku o ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, pri čemu se obrazlažući važnost prvog naznačenog pitanja poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trivkanović protiv Republike Hrvatske i Baljak protiv Republike Hrvatske, dok se obrazlažući važnost trećeg naznačenog pitanja poziva odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Perez de Rada Cavanilles protiv Španjolske, Miragall Escolano protiv Španjolske i dr.
3. Postupajući sukladno odredbama 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u ovom sporu (konkretnu poziciju tužiteljice) niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime, odluke na koje se u prijedlogu podnositeljica poziva obrazlažući važnost prvog pitanja naznačenog u reviziji, a koje se odnosi na povredu prava na pristup sudu, ne daju razlog važnosti tom pitanju, jer imaju znatno drugačiju činjeničnu osnovu. U predmetu Trivkanović protiv RH kaznenom presudom je jedna osoba proglašena krivom za ratni zločin nad civilnim stanovništvom, među kojim žrtvama su navedeni i sinovi podnositeljice zahtjeva (Trivkanović). Nadalje, u predmetu Baljak protiv RH, Europski sud za ljudska prava je istaknuo da u slučajevima u kojima je ratni zločin povezan s prisilnim odvođenjem od pripadnika oružanih snaga, a poslije se saznalo da je ta osoba nađena mrtva, država je odgovorna za smrt žrtve i to zbog uzročne veze između odvođenja (nestanka) i smrti žrtve. Međutim, u konkretnom slučaju, sud na temelju izvedenih dokaza (iskazi svjedoka i rješenje o proglašenju nestale osobe za umrlu) nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenice (tko je odveo prednika tužiteljice) u prilog odgovornosti tuženice za počinjenu štetu, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete.
3.2. Nadalje, odgovor na drugo pitanje naznačeno u prijedlogu – o tome treba li sud svoju odluku temeljiti na činjeničnom stanju navedenom u tužbi ili izvođenjem dokaza tijekom postupka – izravno proizlazi iz odredbi čl. 2. i čl. 8. ZPP, pa se takvo općenito postavljeno pitanje svodi na reproduciranje sadržaja zakonskih odredbi koje su same po sebi dovoljno jasne i ne ostavljaju mjesta nedoumicama u primjeni istih.
3.3. Postavljanjem trećeg pitanja naznačenog u prijedlogu, a koje se odnosi na pravni formalizam u smislu povrede prava na pošteno suđenje, podnositeljica polazi od pogrešne pretpostavke koja nije ostvarena jer sud u konkretnom slučaju ne inzistira na pravomoćno osuđujućoj presudi.
4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 22. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.