Rev-1052/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1052/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u gradjansko- pravnoj stvari tužiteljice L. A., domaćice, N., protiv tuženika L. M., umirovljenika iz D., N., kojeg zastupa punomoćnik O. S., odvjetnik u P., radi povišenja iznosa uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 29. I. 1990. br. Gž-44/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Bujama od 17.

XI. 1989. br. P-106/88, u sjednici održanoj dana 19. lipnja 1990.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženog odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom sudjeno je kako slijedi:

"I Tuženik je dužan doprinositi za uzdržavanje tužiteljice, umjesto iznosom od 60.000 dinara mjesečno prema djelomičnoj presudi ovog suda od 6. rujna 1988. g., posl. br. P-106/88-23 povišeni iznos od 500.000 (petstotisuća) dinara mjesečno, za razdoblje od 6. rujna 1988. g. do 25. listopada 1989. g. od 26. listopada 1989. g. do 17. studenog 1989. g. 3,450.000 (trimilionačetiristopedesettisuća) dinara ili ukupno do 17. studenog 1989. g. iznos od 10,266.600 (desetmilionadvjestošezdesetšesttisućašesto) dinara, a od 18. studenog 1989. g. nadalje, dok za to postoje zakonski uvjeti 22% mirovine koju prima od strane Republike Italije, time da je na svaki mjesečni obrok uzdržavanja koji dospije nakon 26. listopada 1989. g. dužan platiti i zateznu kamatu od dospijeća do isplate, po eskontnoj stopi koju mjesečno utvrdjuje Narodna banka Jugoslavije, uvećana za 20% i obračunata po konfornoj metodi, a ujedno je dužan tužiteljici nadoknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 472.000 dinara, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za plaćanje uzdržavanja za razdoblje od 26. listopada 1989, do 17. studenog 1989. g. preko dosudjenog iznosa za to razdoblje."

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) 1 zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženi predlaže da se nižestepene presude preinače i tužbeni zahtjev odbije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Neosnovano tuženi tvrdi da je prvostepena presuda nerazumljiva zbog toga što je odredjeno da je on za uzdržavanje tužiteljice od 18. studenog 1989. dužan doprinositi 22% od mirovine koju prima od strane Republike Italije.

Taj dio izreke je sasvim razumljiv i takav način odredjivanja doprinosa za uzdržavanje temelji se na odredbi čl. 268. Zakona o braku i porodičnim odnosima (prečišćeni tekst "Narodne novine" br. 51/89).

Odredjujući visinu doprinosa koji je tuženi dužan ubuduće doprinositi za uzdržavanje tužiteljice nižestepeni su sudovi u smislu odredbe čl. 261. Zakona o braku i porodičnim odnosima ocijenili kako potrebe za uzdržavanje tužiteljice tako i materijalne mogućnosti tuženog.

Kako je utvrdjeno da tuženi prima talijansku mirovinu, pravilno su i ta primanja uzeta u obzir prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu.

Ako dodje do promjene materijalnih prilika na strani tuženog tako da njegovi prihodi postanu manji pripada mu pravo da traži izmjenu odluke o uzdržavanju.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč.

10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dakle nije se ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 16. lipnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.