Revr-458/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 458/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Đ. iz M., koju zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika B. d.d., V., radi utvrđenja djelomične ništavosti sporazuma i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1649/13-3 od 30. rujna 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-389/13 od 30. srpnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2016.

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupanja odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Utvrđuje se djelomično ništav Sporazum o uređenju radno-pravnih statusa bivših radnika B. d.d. sklopljen dana ... godine između tužitelja, zastupanog po udruženju radnika „B.“ iz V., M. P., odvjetnika iz V., B. M., odvjetnika iz V. i P. Đ., odvjetnika iz V., kao pravnih zastupnika Udruženja i radnika s jedne strane i tuženika B. d.d. proizvodnja i ... iz V., s druge strane i to:

- u točki 2. st. 6. koji glasi:

„Radno neangažirani radnici putem Udruženja i svojih punomoćnika, uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje i priznanje staža iz prethodnih stavaka prihvaćaju kao cjelovitu isplatu svih svojih potraživanja i zadovoljenje prava od bivšeg poslodavca, te priznaju, da su tom isplatom i priznanjem radnog staža u cijelosti namireni, kako za otpremnine, tako i za neisplaćene plaće s kamatama, čime se odriču svih daljnjih potraživanja po tim osnovama.“,

- u točki 3. st. 2. koji glasi:

„Radno neangažirani radnici koji su pokrenuli sudske postupke, radi utvrđenja i priznanja radnog staža, te naplate svojih potraživanja po tome osnovu, obvezuju se povući podnesene tužbe, ovršne ili druge prijedloge za naplatu svojih potraživanja i odreći se od daljnjih tužbenih zahtjeva, ovrha i sl.“,

- u točki 4. dio teksta koji glasi:

„ te se obvezuju, da će nakon potpisa ovog Sporazuma, a najkasnije u roku od 8 (osam) dana povući sve podnesene tužbe, ovršne i druge prijedloge za naplatu, i u ime svojih opunomoćitelja odreći se tužbenih zahtjeva kao i pokretanja bilo kakvih drugih postupaka, radi utvrđenja prava ili naplate potraživanja iz ovog Sporazuma po njegovom izvršenju.“

II. Nalaže se tuženiku B. d.d. proizvodnja i ... iz V., da tužiteljici S. Đ. iz M., isplati 24.000,00 kuna (dvadesetčetiritisuće kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je određena za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja teče od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, kao i da tužitelju naknadi sav prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“ (toč. I.).

Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 295,00 kn (toč. II.)

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91,91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 148/11 dalje: ZPP). Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

Glede dužnosti da određeno naznači pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, revidentica je postavila četiri određena materijalnopravna pitanja i jedno postupovnopravno pitanje.

Međutim, iako je određeno naznačila pravna pitanja zbog kojih podnosi izvanrednu reviziju, u sadržaju revizije nisu izloženi razlozi o tome zašto revidentica smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (što je jedna od temeljnih postupovnopravnih pretpostavki dopustivosti ovakve revizije – čl. 382. st. 3. ZPP).

Naime, revidentica u tom smislu ističe da su sva navedena pravna pitanja od izrazite važnosti kako za osiguranje jedinstvene primjene zakona, tako i za ravnopravnost građana jer da u sudskoj praksi Vrhovnog suda nikada nije zabilježen ovakav slučaj, odnosno ovakvo rješavanje pitanja koja su usko povezana s radnim statusom radnika kod određenog poslodavca.

Pritom se revidentica izrijekom poziva na odredbe čl. 2. i čl. 14. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 130/04 i 68/05) te čl. 54. Ustava Republike Hrvatske.

Ovakav sadržaj revizije ne može se podvesti pod slučaj u kojem bi postojali razlozi za podnošenje izvanredne revizije. To je zato jer se u ovom predmetu očigledno ne radi o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a niti bi se moglo očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o postavljenim pitanjima imati različita shvaćanja (jer u predmetima neupitno uvijek postupa isti županijski sud).

Revidentica u podnesenoj reviziji zapravo osporava pravilnost primjene materijalnog prava, a dijelom i činjeničnog utvrđenja, međutim, revizijski sud u ovakvom slučaju ispituje pobijanu presudu samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena (čl. 392.a ZPP).

Revizija tužiteljice zbog toga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije koje prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

Iz tih je razloga revizija nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe iz čl. 392.b st. 2. i 4. ZPP, valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 17. veljače 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.