Rev-3507/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3507/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.B. iz S., N. …, kojeg zastupa punomoćnik A.V., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Đ.P. iz S., G. …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 11. travnja 1995. br. Gž 6046/94, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama od 17. siječnja 1994. br. P 513/91, u sjednici održanoj dana 8. veljače 1996.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao djelomično osnovana prihvaća, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu od 11. travnja 1995. br. Gž 6046/94 kao i presuda Općinskog suda u Sesvetama od 17. siječnja 1994. br. P 513/91 u odluci o kamatama na parnični trošak i u tom dijelu sudi:

Tuženik je dužan u roku od 15 dana platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 911,00 kn od 17. siječnja 1994. i na iznos od 689,00 kn od 11. travnja 1985. sve do isplate.

U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troška revizije.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da plati tužitelju na ime naknade štete 18,500.000 HRD (18.500,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 17. 1. 1994. tj. od dana donošenja presude, do dana plaćanja i to za pretrpljene fizičke bolove 6.500,00 kn, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 9.000,00 kn i za pretrpljeni strah 3.000,00 kn, te na ime troškova spora iznos od 911,00 kn, dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za preostali zahtjevani iznos glavnice od 681.500,00 kn s kamatama, te za kamate na navedeni dosuđeni iznos štete za zahtjevano razdoblje prije 17. 1. 1994. i za kamate na dosuđeni iznos parničnog troška.

Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena a djelomično odbijena žalba tužitelja, tako da je prvostupanjska presuda preinačena u odbijajućem dijelu na način da je tužitelju pored navedenog prvostupanjskom presudom dosuđenog iznosa naknade štete dosuđen daljnji iznos od 7.000,00 kn, što ukupno iznosi 255,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17. 1. 1994. do isplate i to: za pretrpljene fizičke bolove 1.500,00 kn, što ukupno iznosi 8.000,00 kn, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 3.000,00 kn, što ukupno iznosi 12.000,00 kn i za pretrpljeni strah 2.500,00 kn, što ukupno iznosi 5.500,00 kn i na ime ukupnog parničnog troška 1.600,00 kn, dok je u preostalom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj pobijajući u odbijajućem dijelu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i u dijelu odluke o troškovima spora zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Revident je predložio prihvaćanje revizije preinačenjem pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti ili za viši iznos od dosuđenog sa pripadajućom zateznom kamatom počev od 17. 1. 1994. do isplate uz nadoknadu parničnog troška u cijelosti sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 17. 1. 1994. do isplate kao i trošak ove revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se je Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija je samo djelomično osnovana.

Revident neosnovano ističe da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje ZPP) kada mu u ovom slučaju nisu primjenom odredbe čl. 154. st. 3. ZPP priznali zahtjevani parnični trošak u cijelosti, već kada su mu uz primjenu čl. 153. st. 2. ZPP priznali samo razmjerni dio prema uspjehu u ovoj parnici.

aju ne pripada pravo na

Po ocijeni ovoga revizijskoga suda revidentu u ovom sluč zahtjevani cjelokupni trošak spora (čl. 154. st. 3. ZPP), već samo na razmjerni dio troška (čl. 154. st. 2. ZPP). To zato, jer revident u ovom sporu nije uspio u neznatnom dijelu već bitno manjem dijelu zahtjeva (za manje od 4%), kako su to i nižestupanjski sudovi pravilno zaključili.

Prema navedenom proizlazi da su nižestupanjski sudovi svoju odluku o parničnom trošku utemeljili na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. ZPP.

Revident neosnovano smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primjenili materijalno pravo iz odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94 - dalje ZOO) kada mu na ime zahtjevane pravične novčane naknade nematerijalne štete nisu za pojedine vidove te štete dosudili veće iznose od dosuđenih.

Revident konačnim postavljenim zahtjevom traži da mu tuženik naknadi štetu u ukupnom iznosu od 700.000,00 kn i to za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljeni strah po 100.000,00 kn i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 500.000,00 kn.

U postupku je utvrđeno da je revident 24. 9. 1986. kao učenik u dobi od 14 godina zadobio od tuženika slijedeće ozljede: udarno krvne podljeve i nagnječenja glave parietalno desno veličine 3x3 cm, parietalno lijevo 4x3 cm, udarne ozljede na licu desno od zigomatične regije preko resice uha do m. trapeziusa dužine 20x3 cm, na doljnjoj usni potkožno krvarenje sa desne strane 2x1 cm, poprečnu masnicu na vratu 6x2 cm, masnicu duž lijeve lopatice 8x1,5 cm, dvije masnice ispod desne lopatice dužine 6x2 cm, masnice sprijeda ispod lijeve dojke, udarne ozljede i oguljotine na vanjskoj strani desnog koljena, udarne ozljede desnog lakta, masnice na volarnoj strani lijeve podlaktice, koje su sve povrede u svom zbiru lake tjelesne povrede i kraniocerebralnu ozljedu (potres mozga), koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu.

Prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka (list 17-18) revident je zbog navedenih zadobivenih ozljeda trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od oko dva tjedna, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od oko tjedan dana i bolove slabijeg intenziteta oko dva mjeseca, te jaki strah u trajanju od dva dana, a kasnije strah sekundarne naravi u vidu zabrinutosti za stanje svog zdravlja, te ishoda liječenja i to u trajanju od 14 dana s posljedicom razvitka relativne neuroze i prisutnosti daljnjeg straha od mogućnosti pogoršanja zdravlja, nadalje, da je kod revidenta došlo do smanjenja životne aktivnosti za 10% kao trajne posljedice, koja se manifestira u javljanju glavobolje, vrtoglavice, omaglice, nervoze i nesanice.

Na osnovi navedenih, za ovaj spor i važnih činjeničnih utvrđenja, a uvažavajući osobitosti ovoga slučaja kao što su jačina i trajanje fizičkih bolova, te straha i smanjenja životne aktivnosti, ranu dob i zanimanje revidenta, po nalazu ovoga suda drugostupanjski sud je uz pravilnu primjenu mjerodavnih kriterija i mjerila za utvrđenje visine navedenih utuženih oblika naknade štete i uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava (čl. 200. ZOO) za sve oblike utužene nematerijalne štete revidentu dosudio realnu i primjerenu novčanu naknadu kada ju je dosudio u iznosima navedenim u obrazloženju pobijane presude.

Stoga i jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) valjalo je u navedenom dijelu, temeljem odredbe čl. 393. ZPP, reviziju odbiti kao neosnovanu.

Međutim, revident je u pravu kada navodi da je pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova da mu ne pripada pravo na zahtjevanu zateznu kamatu na dosuđeni iznos parničnog troška, jer da to pravo može ostvariti u izvršnom postupku.

To zato, jer je odredbom čl. 20a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92), koja je stupila na snagu 1. 7. 1991., tj. prije đenja zatezne kamate na parnični trošak i donošenja pobijanih presuda, data mogućnost dosu

u parničnom postupku, tim da ta kamata teče od dana dosuđenja parničnog troška.

Zbog navedenog valjalo je u navedenom dijelu, temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, preinačiti pobijane presude kako je to navedeno u izreci ove presude.

Revidentu nije dosuđen traženi trošak revizije (nagrada za sastav revizije), jer u revizijskom postupku nije uspio glede glavnog zahtjeva već samo glede zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška.

Prema odredbi čl. 35. ZPP kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva dok se kamate ako ne čine glavni zahtjev ne uzimaju u obzir. Stoga okolnost da su nižestupanjske presude preinačene samo glede zatezne kamate na dosuđene iznose troška spora nema za posljedicu obveze tuženika da revidentu nadoknadi zahtjevani trošak revizije (čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. ZPP).

U Zagrebu, 8. veljače 1986.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent

/Štefica Klepac/