II Kž-234/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-234/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. I. H. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 4. KZ i dr., odlučujući o žalbi okr. M. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 7. travnja 2000. godine br. Kv-178/00 (Kio-21/00), o produljenju pritvora u tijeku istrage nakon mjesec dana, u sjednici održanoj 20. travnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Žalba okr. M.M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Uvodno citiranim rješenjem Županijskog suda u Puli, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv okr. M.M. po osnovi iz čl. 102. st. 2. i 4. ZKP, u tijeku istrage nakon mjesec dana, za daljnjih jedan mjesec dana, koja se protiv njega vodi zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 4. u svezi s čl. 38. st. 1. i 2. KZ.

Protiv odluke iz pobijanog rješenja, žali se okrivljenik po svom branitelju, s prijedlogom da se isto preinači i protiv njega pritvor ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnjama iz žalbe, ovaj Vrhovni sud smatra, da je pravilno sud prvog stupnja procijenio da na strani ovog okrivljenika još uvijek stoje osnovi za produljenje pritvora iz čl. 102. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP. Naime, okrivljeniku se stavljaju na teret dva kaznena djela pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti predviđeno u čl. 337. st. 1. i 4. u svezi čl. 38. st. 1. i 2. KZ, prema kojima je isti, kao odgovorna osoba u poduzeće C. d.d. Z., zlouporabom svojih ovlasti omogućio sebi i drugima pribavljanje protupravne imovinske koristi.

U konkretnom slučaju, radi se o kompleksnom modusu operandi ovih kaznenih djela, koji, da bi se mogao realizirati u pravcu zatvaranja financijske konstrukcije osmišljene za svrhu pribavljanja protupravne imovinske koristi, morao je uključiti sudjelovanje većeg broja osoba.

Stoga, činjenica da sud prvog stupnja do okončanja istrage treba preslušati još niz svjedoka koji imaju neposrednog saznanja o inkriminacijama koje se okrivljeniku stavljaju na teret, svakako ukazuje na opravdanu bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao utjecati na sadržaj njihovih iskaza, pa se shodno tome produljenje pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 2. ZKP, u ovoj fazi postupka, u cijelosti ukazuje kao opravdano.

Nadalje, okr. M.M. predmetnim kaznenim djelima stavlja se na teret da je koristeći svoje ovlasti u poduzeću C. d.d. Z., pomogao prvo okr. I.H., da sredstva namijenjena za promidžbu turizma u Republici Hrvatskoj odobrena od strane Ministarstva turizma RH, u ukupnom iznosu od oko 4.600.000,00 kn, raznim malverzacijama uz pomoć krivotvorene dokumentacije, ne upotrijebe u namjenske svrhe, već prisvoje za svoje potrebe i potrebe svojih i drugih poduzeća, koji se pojavljuju kao njihovi vjerovnici, pa stoga, po ocjeni ovoga suda, s pravom sud prvog stupnja drži da u konkretnom slučaju sam način izvršenja predmetnih kaznenih djela, po svom intenzitetu i količini nedopuštenih radnji potrebnih da bi se postigla kriminalna svrha pribavljanja protupravne imovinske koristi, u bitnome odudara od uobičajenog načina izvršenja ovakovih i sličnih kaznenih djela.

Isto tako, okolnost da visina pribavljene imovinske koristi daleko premašuje kvalifikatorni elemenat kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 4. KZ, za koji zakon predviđa pribavljanje imovinske koristi u znatnom iznosu, a za što je prema stajalištu ovoga suda dostatan već iznos od oko 30.000,00 kn, to je evidentno da predmetna kaznena djela sadrže i one posebno teške okolnosti djela, koje opravdavaju daljnje trajanje pritvora protiv okrivljenika po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Vrijeme od mjesec dana, za koje je pritvor produljen, u srazmjeru je s radnjama i dokazima koje je još u tijeku istrage potrebno provesti.

Kako se navodima podnesene žalbe, prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. travnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci v.r.

mr. Branko Zmajević v.r.