Kzz-23/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 23/13-4

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika N. G. zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 12. prosinca 2013. br. KZZ-DO-215/13 podignutom protiv pravomoćnog rješenja koje čine rješenje Županijskog suda u Varaždinu Ik-I-597/13 od 29. kolovoza 2013. i rješenje Županijskog suda u Varaždinu br. Kž-I-231/13 od 24. rujna 2013., u sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2015.,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Utvrđuje se da je pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Županijskog suda u Varaždinu br. Ik-I-597/13 od 29. kolovoza 2013. i rješenje Županijskog suda u Varaždinu br. Kž-I-231/13 od 24. rujna 2013., povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 84. st. 3. KZ/11 u korist os. N. G.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu br. Ik-I-597/13 od 29. kolovoza 2013. odbijen je kao neosnovan prijedlog os. N. G. za obustavu izvršenja kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci koja mu je zbog učina kaznenog djela iz čl. 217. st. 2. KZ/97 izrečena pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. Ko-909/00 od 30. listopada 2006.

Prihvaćanjem žalbe osuđenika, Županijski sud u Varaždinu je rješenjem br. Kž-I- 231/13 od 24. rujna 2013. preinačio pobijano rješenje i obustavio izvršenje navedene kazne zatvora zbog nastupa zastare izvršenja.

Protiv tog pravomoćnog rješenja državni odvjetnik podiže zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede kaznenog zakona u čl. 84. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11), s prijedlogom da se zahtjev prihvati kao osnovan i utvrdi povreda zakona u korist osuđenika.

Sukladno čl. 509. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08), o sjednici vijeća uredno je obaviješten zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio.

Zahtjev je osnovan.

Nije sporno da je os. N. G. rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Ik-I-1090/10 od 16. studenog 2010., upućen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci za vrijeme dok je izdržavao drugu kaznu i to jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i četiri mjeseca izrečenu pravomoćnom presudom Županijskog suda u Šibeniku br. Kv-115/12 od 11. rujna 2012.

Također, nije sporno da se, sukladno čl. 384. st. 1. u vezi čl. 86. KZ/11, na izvršenje kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci primjenjuju zastarni rokovi određeni u čl. 83. st. 1. alineja 6 KZ/11, budući da do stupanja na snagu tog zakona (1. siječnja 2013.) nisu protekli zastarni rokovi predviđeni u čl. 21. alineja 5 u vezi čl. 23. st. 5. KZ/97. Stoga, sukladno čl. 83. st. 1. alineja 6 KZ/11, zastara izvršenja te kazne nastupa protekom šest godina od pravomoćnosti presude, pod uvjetom da tijek zastare nije prekidan u smislu čl. 84. st. 2. i 3. KZ/11.

U pravu je državni odvjetnik da, prema čl. 84. st. 3. KZ/11, zastara izvršenja kazne ne teče za vrijeme izdržavanja kazne, pri čemu miruju zastarni rokovi kako u odnosu na kaznu koja se aktualno izdržava, tako i u odnosu na druge kazne na čije izdržavanje je osuđenik upućen. Naime, odredbu čl. 84. st. 3. KZ/11 treba tumačiti u skladu s osnovnim pravilom o mirovanju zastare iz čl. 83. st. 2. KZ/11 prema kojem zastara ne teče za vrijeme za koje prema zakonu izvršenje kazne ne može započeti niti se nastaviti. Budući da činjenica što osuđenik već izdržava kaznu zatvora po drugoj sudskoj odluci predstavlja pravni razlog zbog kojeg izdržavanje kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci ne može započeti, to zastara izvršenja te kazne miruje dok osuđenik raniju kaznu ne izdrži.

Slijedom toga, s obzirom da se os. N. G., u vrijeme dostave rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne, već nalazio na kontinuiranom izdržavanju kazne zatvora iz druge pravomoćne presude, to zastara izvršenja kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci čitavo vrijeme miruje tj. nije niti započela teći pa je odlukom o obustavi izvršenja te kazne zbog proteka zastarnog roka povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 84. st. 3. KZ/11 u korist osuđenika.

Zbog izloženog, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, temeljem čl. 513. st. 2. ZKP/08, prihvatio zahtjev državnog odvjetnika za zaštitu zakonitosti kao osnovan i, ne dirajući u pravomoćno rješenje, odlučio kao u izreci.

Zagreb, 15. siječnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.