I Kž-383/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 383/06-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Ante Potrebice, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. S. L. zbog kaznenog djela razbojničke krađe, iz čl. 219. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđ. S. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Čakovcu br. Kv-13/06-4 (K-18/04) od 17. ožujka 2006. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 22. kolovoza 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba osuđ. S. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Čakovcu odbacio je zahtjev osuđenika S. L. za obnovu kaznenog postupka koji je dovršen pravomoćnom presudom tog suda br. K-18/04-66 od 18. ožujka 2005. godine.

Protiv rješenja podnio je žalbu osuđenik osobno u kojoj, zapravo, ponavlja samo tvrdnje iz zahtjeva za obnovu postupka da je oštećenik I. T. dao izjavu da ga je on ubo nožem, iako na ruci nije imao nikakvu ozljedu od uboda, a niti je o tome postojala liječnička potvrda, a osim toga da je on u nezaključani auto sjeo radi toga što boluje od epilepsije, a bio je bez terapije.

U skladu s odredbom čl. 399. u svezi s čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić u pismenom mišljenju KŽ-DO-862/06. od 18. svibnja 2006. godine predložio je da se žalba osuđenika odbije kao neosnovana.

Žalba osuđenika nije osnovana.

I Kž 383/06-3

Prema odredbi čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP-a kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može se obnoviti u korist osuđenika, između ostalog, ako se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji su sami za sebe, ili u svezi sa prijašnjim dokazima, prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je osuđena ili njezinu osudu po blažem zakonu.

U pravu je sud prvog stupnja kada utvrđuje da iznesene okolnosti u zahtjevu za obnovu postupka nisu nove i da osuđenik, zapravo, prigovara ocjeni dokaza suda prvog stupnja, koju je ocjenu prihvatio i sud drugog stupnja.

Iz spisa predmeta vidljivo je da je nad osuđenikom provedeno psihijatrijsko vještačenje iz kojega proizlazi da on unazad 30 godina boluje od epilepsije, ali da je i pored toga u vrijeme događaja bio smanjeno ubrojiv u blažem stupnju, što je sud cijenio prilikom donošenja odluke o kazni.

Nije točna tvrdnja osuđenika da sud nije raspolagao materijalnim dokazima po povredama koje je zadobio oštećenik I. T., i da je tu okolnost pogrešno utvrdio, nekritički prihvativši njegov iskaz.

U spisu predmeta na listu 11. nalazi se liječnička potvrda za oštećenika iz koje proizlazi da je zadobio ubodnu ranu koja je medicinski tretirana, pa ni tvrdnja osuđenika da o tome nema podataka u spisu nije nova okolnost, kao što on pogrešno smatra.

Kako, prema tome, nisu ispunjene zakonske pretpostavke pod kojima se može odobriti obnova kaznenog postupka u korist osuđenika pravilno je sud prvog stupnja temeljem čl. 409. st. 1. ZKP odbacio zahtjev kao neosnovan.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je riješiti kao u izreci (čl. 398. st. 3. ZKP-a).

U Zagrebu, 22. kolovoza 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v. r.

Damir Kos, v. r.