Rev-733/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 733/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.Z. iz Z., . br. ., koga zastupa punomoćnik R.K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika A.-H. PODUZEĆE ZA UNUTARNJU TRGOVINU, VANJSKU TRGOVINU I USLUŽNE DJELATNOSTI S POTPUNOM ODGOVORNOŠĆU iz Z., .. . . . ., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 10. studenoga 1992.g. br. Gž 7000/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. travnja 1992.g. br. P 3448/91, u sjednici održanoj dana 6. travnja 1994.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu, kojom je obvezao tuženika da isplati tužitelju iznos od 48.914 HRD sa kamatom koja teče na iznos od 37.865 HRD od 5.VI.1991.g. a na iznos od 11.049 HRD od 8.IV.1991.g., do isplate, i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 24.480 HRD.

Protiv pravomoćne presude drugostupanjskog suda, tuženik je pravovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude ukinu i vrati predmet na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U ovom su predmetu - u bitnome - utvrđene slijedeće pravnorelevantne činjenice:

- stranke su zaključile ugovor o prodaji osobnog automobila uz ugovorenu dinarsku cijenu u protuvrijednosti svote od 997.500 japanskih jena (YPJ) obračunate prema važećem tečaju na dan isporuke vozila, uvećane za carinu i troškove uvoza (čl. 2. Ugovora) uz obvezu prodavatelja da isporuči vozilo u roku od 90 dana od uplate akontacije, s time da na uplaćenu akontaciju (koja je iznosila 50.000 HRD) kupac ima pravo na kamate na štednju. Tužitelj - kupac je prilikom isporuke vozila isplatio tuženiku protuvrijednost ugovorene cijene u stranoj valuti, po tečaju koji je veći od tada važećeg, zbog tzv. "šticunga" jer je tuženik platio devize po većem tečaju i na taj način je - nesporno - tužitelj platio cijenu za više od 36.830 HRD, zatim je - zbog veće poreske osnovice - porez bio veći za 11.049 HRD, a kamate (na uplaćenu akontaciju) koje tužena nije tužitelju priznala i obračunala iznosile su 1.035 HRD. Tuženik je ostao dužan tužitelju isplatiti ukupno dosuđenih 48.914 HRD, što predstavlja zbroj navedenih iznosa.

Nije u pravu tuženik kada u reviziji ističe da tužitelj nije trebao platiti cijenu vozila u protuvrijednosti YPJ po većem tečaju (prema "šticungu") što je imalo za posljedicu i veći porez na prodano vozilo. Stranke su ugovorile cijenu prema tečaju na dan isporuke. Taj dio ugovora tužena nije poštovala, jer je tužitelju obračunala cijenu po tečaju koji je bio veći od važećeg ("šticung") a tužitelj je platio tuženiku veći iznos, jer bi u protivnom tužena odustala od ugovora i naplatila tužitelju manipulativne troškove u visini od 5% od uplaćene akontacije.

Stoga su pravilno sudovi dosudili tužitelju utuženi iznos (tužena ne osporava tužitelju pravo na kamate koje teku na plaćenu akontaciju) a primjenom čl. 210. Zakona o obveznim odnosima, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske uz napomenu, da tužitelj ima pravo na vraćanje onoga što nije bio dužan platiti (uvećanu cijenu i porez zbog veće osnovice) iako je znao da to nije bio dužan učiniti, da bi izbjegao prinudu - raskid ugovora o kupoprodaji i troškove manipulacije, a prema odredbi čl. 211. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

Zbog navedenog su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo, kada su usvojili tužbeni zahtjev i obvezali tuženika na isplatu - pa budući da ovaj sud nije utvrdio da bi se ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. toč. 10. u svezi s čl. 366. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske - dalje ZPP) trebalo je reviziju odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci po čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 6. travnja 1994.g.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

/Štefica Klepac/