Kžm-33/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 33/08-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević Grbić,mr. Marina Mrčele, mr. Branka Brkića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimir Katić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 4. KZ, odlučujući o žalbi oštećenice kao tužiteljice I. L.-P., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 14. ožujka 2008. god. br . KZM-5/07-89, u sjednici održanoj 1. travnja 2010. god., u nazočnosti zamjenika branitelja optuženika D. C., odvjetnika iz Z. i punomoćnice oštećenice kao tužiteljice D. V., odvjetnice iz Z.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba oštećenice kao tužiteljice I. L.-P., ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru, na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ,oslobođen je od optužbe opt. M. M. da bi počinio kazneno djelo silovanja iz čl. 188. st. 4. Kaznenog zakona.

Temeljem čl. 123.st.1. Zakona o kaznenom postupku odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-5. ZKP te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Temeljem čl. 138. c. Zakona o kaznenom postupku odjeća oduzeta od optuženika i oštećenice po potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta PP G. br. … i br. … od 20 srpnja 2003 god. ima se vratiti vlasnicima.

Protiv te presude podnijela je žalbu oštećenica kao tužiteljica putem punomoćnice D. V., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te da se izvijesti o sjednici vijeća.

Optuženik je podnio odgovor na žalbu putem branitelja V. M., odvjetnika iz Z., u kojem predlaže da se žalba oštećenice kao tužiteljice odbije kao neosnovana, kao što je stavljen i prijedlog da se branitelj pozove na sjednicu vijeća.

Sjednica vijeća održana je u skladu s odredbama čl. 374. st. 1. i 4. ZKP, a istoj su bili nazočni punomoćnica oštećenice kao tužiteljice D. V. odvjetnica iz Z. i zamjenik branitelja optuženika D. C., odvjetnik iz Z..

Žalba je osnovana.

Razmatrajući žalbene navode žaliteljice u pogledu bitne povrede odredaba kaznenog postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da u pobijanoj presudi nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, zbog nedostatka razloga o odlučnim činjenicama i proturječnosti između navoda u razlozima presude s iskazima danim u postupku i samih isprava, već da su navedeni razlozi kojima se rukovodio prvostupanjski sud o pogledu prihvaćanja iskaza oštećenice dati pogrešno i preuranjeno s obzirom na okolnosti događaja i provedenih dokaza.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, uvjerljivi su žalbeni navodi kojima se prigovara da je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza, za sada, preuranjeno zaključio kako nema pouzdanih dokaza za utvrđenje onih činjenica kojima otklanja prihvatljivost iskaza oštećenice koja je u svom iskazu dosljedna, kao i da je došlo do pogrešnih zaključka suda prvog stupnja da nije dokazana primjena sile prema oštećenici od strane optuženika, te da se zbog toga nije ni moglo pouzdano utvrditi da bi optuženik prema oštećenici upotrijebio silu radi ostvarenja djela one radnje koja mu se optužbom stavlja na teret pobliže opisano u pobijanoj presudi, kao što nije dokazano da je optuženik znao koliko godina ima oštećenica .

Naime, s obzirom na karakter obrane optuženika koji u svojoj obrani poriče uporabu sile kao i spolni odnos, navodeći samo dragovoljno pristajanje oštećenice na ljubljenje i stavljanje prsta u vaginu oštećenice, a koju obranu je prvostupanjski sud prihvatio, po ocijeni ovog suda s obzirom na postojanje kako ozljeda oštećenice, tako i bioloških tragova na odjeći optuženika i oštećenice bilo je potrebno s više kritičnosti ocijeniti obranu optuženika kao i činjenica koje su relevantne za ocjenu postojanja događaja onako kako je iskazala oštećenica odnosno kako mu se to stavlja na teret optužnicom oštećene kao tužiteljice.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, za sada, prema stanju i sadržaju izvedenih dokaza, kao i za prihvaćanje kombiniranog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja kao i dijela medicinskog vještačenja dvojba glede postojanja odlučnih činjenica još uvijek je egzistentna, jer u konkretnom slučaju o događaju između optuženika i oštećenice su dva potpuno suprotna opisa događaja, te dok optuženik u svojoj obrani tvrdi da se prema oštećenici kritičnog dana nije primijenio silu niti imao spolni odnos kao i da nije znao koliko godina ima oštećenica, sama oštećenica dosljedno u svim svojim iskazima tvrdi da je kritičnog dana upravo primjenom sile optuženika zadobila povrede na tijelu, te da je zbog toga došlo i do neželjenog spolnog odnosa.

Prema ocijeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, konkretni nalaz i mišljenje vještaka psihijatra i vještaka psihologa nisu konzistentni na način da bi se samim navedenim razlozima u vještačkom nalazu prihvatilo relevantnim nevjerodostojnost iskazivanja vještačene maloljetne osobe, pa je isti prvostupanjski sud trebao s više kritičnosti ocjenjivati dane nalaze, pa i podvrgnuti novom vještačenju po drugim vještacima.

Psihologijsko i psihijatrijsko vještačenje samo je jedan od kontrolnih dokaza koji služi prvostupanjskom sudu za valoriziranje cjelokupnog dokaznog materijala kod odluke o postojanju kaznenopravne odgovornosti optuženika te je podložan ocjeni suda kao i svaki drugi dokaz, pa je njihov nalaz samo načelna procjena kredibiliteta pouzdanosti svjedoka no konačnu ocjenu daje sud što je u odnosu na ocjenu vjerodostojnosti iskazivanja oštećenice u pobijanoj presudi izostalo. Valja također istaći, da su objašnjenja prvostupanjskog suda, za sada, preuranjena i temelje se na pogrešnom zaključivanju, pogotovo kod ocjenjivanja da optuženik nije mogao znati godine oštećenice koja je u vrijeme djela bila maloljetna osoba u jednoj maloj sredini gdje se svi međusobno poznaju. I o ovim okolnostima izostala je detaljna analiza i ocjena prvostupanjskog suda.

Slijedom navedenih razloga, kako je žalba oštećenice kao tužiteljice osnovana, ista je prihvaćena te je odlučeno na temelju čl. 388. st. 1. i 3. ZKP kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Stoga će prvostupanjski sud temeljem čl. 393. Zakona o kaznenom postupku, u ponovljenom suđenju pred potpuno izmijenjenim vijećem na novoj glavnoj raspravi strankama dopustiti isticanje novih činjenica i iznošenje novih dokaza, raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozoren u ovom drugostupanjskom rješenju, te donijeti na zakonu zasnovanu presudu koju će valjano obrazložiti.

U Zagrebu, 1. travnja 2010. god.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.