Rev-1180/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1180/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. A. iz O., koga zastupa R. K., odvjetnik u O., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava osječko-baranjska, koga zastupa Državno pravobraniteljstvo Županije osječko-baranjske, radi prestanka radnog odnosa, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 7. siječnja 1999. godine broj Gž-1915/98-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 8. srpnja 1998. godine broj Pr- 20/98, u sjednici održanoj dana 13. veljače 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika se prihvaća i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku od 7. siječnja 1999. godine broj Gž-1915/98-2 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 8. srpnja 1998. godine broj Pr-20/98, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom poništene su presude Disciplinskog suda Policijske uprave osječko- baranjske od 24. kolovoza 1994. godine broj 511-07-OS-91/94 i presuda drugostupanjskog suda Ministarstva unutarnjih poslova od 6. listopada 1994. godine o prestanku radnog odnosa tužitelja, tuženiku je naloženo da tužitelja vrati na rad i rasporedi ga na poslove koje je obavljao prije donošenja nezakonitih odluka o prestanku radnog odnosa i plati mu na ime izgubljene zarade novčane iznose pobliže navedene u izreci te presude sa zateznom kamatom i naknadi mu parnične troškove u iznosu od 19.361,40 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu tuženiku parničnih troškova.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Zbog pogrešne pravne ocjene činjenično stanje u postupku nije u potpunosti utvrđeno. U obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je da se nisu stekli uvjeti za izricanje disciplinske mjere, jer nije dokazano da je tužitelj počinio povredu umišljajem ili iz nehata, te da svojim ponašanjem nije u toj mjeri on onemogućio pravilno funkcioniranje službe da bi mu se zbog toga izrekla najteža disciplinska mjera, a da tuženik prilikom izricanja iste nije uzeo u obzir olakšavajuće okolnosti, a niti se pridržavao odredbe čl. 58. Pravilnika o radnim odnosima. Međutim, iz obrazloženja te presude nije vidljivo je li tužitelj učinio povredu radne obveze koja mu je stavljena na teret, ili ju nije učinio. Nije sporno da je tužitelj kao policajac u disciplinskom postupku proglašen krivim što je 30. lipnja 1994. godine u vremenu od 2-3 sata u O. u ulici A. S. iz osobnog vozila "Opel Vectra" reg. oz. ……….. omogućio L.-J.P. da izuzme žensku majicu i grudnjak (kao corpora delicti) jer se osnovano pretpostavljalo da ta odjeća pripada mldb. T.K., koja je iste noći prijavila pokušaj silovanja, a pretpostavlja se da je pokušaj silovanja izvršio vlasnik vozila M.M. iz O., dakle da je nesavjesno obavljao službu i svojom radnjom otežao pravilno i brzo funkcioniranje službe i time počinio težu povredu radne discipline iz čl. 82. st. 1. toč. 3. i 10. Zakona o unutarnjim poslovima, pa mu je temeljem čl. 87. st. 1. toč. 3. toga Zakona i čl. 56. Pravilnika o radnim odnosima izrečene disciplinska mjera prestanka radnog odnosa.

Za ocjenu zakonitosti presuda disciplinskih sudova tuženika u izricanju disciplinske mjere prestanka radnog odnosa tužitelja temeljno je pitanje je li tužitelj učinio povredu radne obveze koja mu je stavljena na teret, a u konkretnom slučaju nije utvrđeno je li tužitelj tu povredu radne obveze učinio. Što se tiče pitanja je li neka povreda radne obveze učinjena namjerno ili nehatno, za istaknuti je da se iz utvrđenog činjeničnog stanja zaključuje je li ona učinjena namjerno ili iz nepažnje.

Stoga je valjalo prihvaćanjem revizije ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje u tekstu ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti sporno pitanje ukazano ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu presudu.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude odlučio je da o troškovima revizijskog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 13. veljače 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.