Gž-2050/2017-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2050/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marka Pribisalića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. R. pok. J., OIB: ..., iz P., zastupan po punomoćniku T. L., odvjetniku u O., protiv tužene Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, broj P-10306/15 od 30. svibnja 2017., u sjednici održanoj 22. studenog 2017.,

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, broj P-10306/15 od 30. svibnja 2017., na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj B. R. pok J., OIB: ..., isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 1103/3 zgrada dio 6 m[2] , dvorište 46 m (koja odgovara kat. čest. 2081/3), položene u k.o. D., Z.U. 455, te se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti, zatraži uknjižbu svog prava vlasništva nad navedenom nekretninom u zemljišnim knjigama, za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena Općenarodne imovine, pod upravom privrednog poduzeća D., D. R., sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana na ime naknade parničnog troška isplati tužitelju iznos od 16.925,00 kuna."

II. Dužan je tužitelju roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 6.250,00 luna.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Utvrđuje se da je tužitelj B. R. pok J., OIB: ..., isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 1103/3 zgrada dio 6 m[2] , dvorište 46 m (koja odgovara kat. čest. 2081/3), položene u k.o. D., Z.U. 455, te se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti, zatraži uknjižbu svog prava vlasništva nad navedenom nekretninom u zemljišnim knjigama, za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena Općenarodne imovine, pod upravom privrednog poduzeća D., D. R., sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana na ime naknade parničnog troška isplati tužitelju iznos od 16.925,00 kuna."

Protiv presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu kao osnovanu, preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, te obveže tužitelja da naknadi tuženoj parnični trošak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prema tuženoj da je isti isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 1103/3 (zgrada dio 6 m[2] dvorište 46 m[2] ), koja odgovara kat. čest. 2081/3 položena u k.o. D. u Z.U. 455.

Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao općenarodna imovina pod upravom državnog privrednog poduzeća D., D. R.,

- da se predmetna nekretnina na dan 16. listopada 1990. i 23. srpnja 2011. nalazi unutar granica građevinskog područja Općine O.,

- da predmetna nekretnina nije unijeta u vrijednost temeljnog kapitala D., D. R., kao pravnog slijednika upisanog knjižnog prednika Državnog privrednog poduzeća D., D. R.,

- da je tužena Republika Hrvatska temeljem odredbe članka 23. stavak 1. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine" broj 92/10) pasivno legitimirana,

- da je predniku tužitelja H. P. kao radniku tadašnje tvornice D., D. R., dodijeljeno zemljište za izgradnju stambenog objekta na čest. zem. 1102 i 1095/2 k.o. D., a u sklopu kojih nekretnina kao njihov sastavni dio da se nalazi čest. zem. 1103/3 (zgrada dio 6 m[2] , dvorište 46 m[2] ), koja odgovara kat. čest. 2081/3, položena u k.o. D., Z.U. 455),

- da je uvidom u PL br. 164-stanje krajem 1979. godine, vidljivo da je pokojni H. P. upisan kao korisnik zgrade dvorišta i voćnjaka površine 962 m[2] ,

- da su parcelacijskim elaboratom od kat. čest. 2081 k.o. D., površine 962 m , formirane kat. čest. 2081/1 površine 260 m , 2081/2 površine 526 m , prijeporna 2081/3 površine 52 m[2] i 2081/4 površine 24 m , dakle, sve zajedno da imaju ukupnu površinu 962 m[2] , - da je iz prijavnog lista za katastar od 18. lipnja 2007. razvidno da je kat. čest. 2081 u naravi zgrada, dvorište i voćnjak, ukupne površine 962 m[2] , cijepana na 2081/1/2/3/4, a da sporni dio 2081/3 čini cjelinu ukupne površine čest. zem. 2081 u površini od 6 m[2] zgrade i 46 m[2] dvorišta zemljišnoknjižne oznake 1101/3,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka N. K. proizlazi da predmetna nekretnina u naravi predstavlja dio dvorišta i okućnice stambene kuće izgrađene na kat. čest. 208/1 i 2081/2, te nema vidljivih granica, a da kat. čest. 2081/1/2/3 odgovaraju čest. zem. 1102, 1095/2 i 1103/3 položene u k.o. D. te predstavljaju jednu cjelinu koje su u odnosu na susjedne nekretnine odvojene kamenim suhozidom na kojima je postavljena žičana ograda,

- da iz ostavinskog predmeta broj O-1431/89 iza pok. H. P. pok. P. koji je umro ..., proizlazi da ga je naslijedio tužitelj za cijelo i u odnosu na izvanknjižnu imovinu nekretninu označenu kao kat. čet. 2081 k.o. D. od koje je cijepanjem nastala kat. čest. 2081/3,

- da se prednik tužitelja od 1973. nalazi u zakonitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine,

- da se tužitelj nalazi u posjedu predmetne nekretnine nakon što ju je naslijedio iza pok. H. P., potvrdili su i saslušani svjedoci L. B. i M. U.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra utvrđenim da je još prednik tužitelja H. P. od 1973. bio u zakonitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine koja je u površini od 6 m[2] zgrada i 46 m dvorište, činila dio cjeline ukupne površine ranije čest. zem. 2081 zemljišnoknjižne oznake 1101/3. Ista u naravi da predstavlja dio dvorišta i okućnice stambene kuće izgrađene na kat. čest. 2081/1 i 2081/2 te u naravi nema vidljivih granica između kat. čest. 2081/1/2/3, koje odgovaraju čest. zem. 1102, 1095/2 i 1103/3, sve položene u k.o. D. i predstavljaju jednu cjelinu na kojima je postavljena žičana ograda. Takav kvalificirani posjed tužitelj da je od svog prednika nastavio koristiti kao njegov nasljednik od 1989. pa do danas, što su potvrdili saslušani svjedoci, slijedom čega tužitelj da je dokazao da je zajedno sa svojim prednikom u vlasničkom mirnom posjedu predmetne nekretnine, s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanjem kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost. Tužitelj da je postao njezin vlasnik, bez obzira što nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik i bez obzira što je prijašnji vlasnik ostao upisan, premda to više nije. Savjesnost tužitelja da se pretpostavlja, a onaj koji se na nesavjesnost poziva da je dužan to dokazati. Stoga, tužitelj, koji je vlasništvo stekao dosjelošću, da ima pravo ishoditi upis svog prava u zemljišne knjige, pa je temeljem odredbe članka 364. stavak 6., 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV) i odredbe članka 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZOVO), koji je bio na snazi u trenutku smrti ostavitelja, tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen.

Odredbom članka 364. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV) propisano je da osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja a ne raspolažu ispravom za upis prava vlasništva, upisat će svoje pravo vlasništva upisom u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bili izvanknjižni nositelji takva prava na nekretnini u društvenom vlasništvu.

Nadalje člankom 388. st. 2. ZV-a propisano je kako se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarni prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinka.

S pravom tužena u žalbi navodi da je pobijana presuda nezakonita.

Postupajući sukladno članku 373a. stavak 1. točka 2. ZPP-a, ovaj sud kao drugostupanjski utvrđuje da tužitelj kao pravni slijednik pok. H. P. nije stekao predmetnu nekretninu nasljeđivanjem, kao što je nisu stekli ni dosjelošću.

Naime iz rješenja o nasljeđivanju iz pok. H. P. koji je umro ... proizišlo bi da njegovu imovinu sačinjavaju nekretnine i to obiteljska kuća na čest. zem. 1059/1 i 1102 k.o. D. položena u mjestu D. R. u predjelu zv. V. P., veličine 8x11 m, koja se sastoji od prizemlja i kata zajedno s okućnicom te južno od kuće garaže i radionice, koja nekretnina je upisana kao izvanknjižna imovina u posjedovnom listu 164 k.o. D. br. kat. čest. 2081, kojeg je naslijedio tužitelj, no ne proizlazi da ga je naslijedio i u odnosu na spornu nekretninu.

Ne stoji tvrdnja tužitelja da je predniku tužitelja, kao radniku tadašnje tvornice D., D. R. predmetna nekretnina dodijeljena u svrhu izgradnje stambenog objekta, jer je u Rješenju Socijalističke Republike Hrvatske, Skupštine Općine O., Sekreterijata, Službe za upravno pravne i inspekcijske poslove od 21. veljače 1968, Ugovoru od 21. veljače 1968. kao i Rješenju o lokacijskoj dozvoli za izgradnju obiteljske kuće od 14. ožujka 1966. koji dokazi su priloženi u ostavinskom spisu broj O-1431/89 koji se vodio iz smrti pok. H. P. točno i precizno navedeno da se nekretnine oznake čest. zem 1095/2 površine 471 m[2] i 1102 površine 223 m , koje su upisane kao općenarodna imovina pod upravom tvornice D., D.

R. dodjeljuju na trajno korištenje H. P., predniku tužitelja radi izgradnje obiteljske kuće sa najviše 2 stana, dok nije navedeno da mu se dodjeljuje i prijeporna nekretnina. Prema tome, tužitelj na kojem je teret dokaza kroz postupak nije dokazao da je navedeno poduzeće kao nositelj prava korištenja na predmetnoj nekretnini to pravo prenijelo na prednika tužitelja, pa se prednik tužitelj, ni sam tužitelj ne mogu smatrati zakonitim ni kvalificiranim posjednikom predmetne nekretnine. To što je u rješenju o nasljeđivanju iza pok. H. P. navedeno da njegovu imovinu sačinjava i izvanknjižno vlasništvo kat.

čest. 2081. kojeg je naslijedio tužitelj ne dovodi do zaključka da je prednik tužitelja bio vlasnik prijeporne nekretnine. Pozivanje tužitelja na parcelacijski elaborat iz kojeg da je razvidno da i prijeporna nekretnina kat. čest. 2801/3 (zemljišno knjižne oznake čest. zem. 1103/3) čini nekadašnju kat. čest. 2081 koja je cijepana na kat. čest. 2081/1/2 3/ ne upućuje na zaključak da je prednik tužitelja bio savjesni posjednik predmetne nekretnine, odnosno da je tužitelj nasljeđivanjem istog, a prednik tužitelja dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, jer iz naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da su bili nepošteni posjednici, obzirom da je prednik tužitelja znao da mu prijeporno zemljište nije dano na korištenje, a nepošteni posjednik ne može dosjelošću postati vlasnik nekretnine.

Slijedom naprijed iznesenog pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je prema tuženoj odbiti tužbeni zahtjev u kom smislu je, temeljem članka 373a. stavak 1. točka 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

Kako je preinačena presuda suda prvog stupnja, valjalo je temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučiti o troškovima cijelog postupka. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužna tuženoj, u smislu članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a naknaditi parnični trošak i to: sastav podneska od 21. lipnja 2010. u iznosu od 1.000,00 kuna, sastav žalbe od 1. prosinca 2014. u iznosu od 1.000,00 kuna, zastupanje na ročištu 3. prosinca 2015. u iznosu od 1.000,00 kuna, pristup na ročište 23. svibnja 2016. u iznosu od 250,00 kuna, zastupanje na ročištu 11. listopada 2016. u iznosu od 1.000,00 kuna, zastupanje na ročištu 5. travnja 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna, sastav žalbe u iznosu od 1.000,00 kuna, ukupno 6.250 kuna.

U Splitu, 22. studenog 2017.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.