Legislator Case Law & Legislation
Revr-520/2007-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on lawful termination and unpaid wages due to procedural compliance.

Case Number Revr-520/2007-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final judgment confirming the legality of his termination and awarding unpaid wages. The lower courts found the dismissal lawful based on a valid redundancy program approved by the employment service and union representatives, despite the appellant's claim of procedural violations. The court upheld the decision because the employer properly consulted the relevant authorities and the termination followed statutory criteria for job cuts.

Legislator headnote

AI generated

čl. 106. Zakona o radu; čl. 119. Zakona o radu; čl. 148. Zakona o radu; čl. 392., 393. Zakona o parničnom postupku: The Supreme Court confirms that a termination of employment based on a redundancy program approved by the employment service and union representatives is lawful, and that an appeal alleging procedural violations is inadmissible if the employer fulfilled statutory consultation duties.

Keywords

AI generated
termination of employment redundancy program employment service approval union consultation appeal dismissal labor law compliance unpaid wages

Cited Legislation

AI generated
čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku
Pobijana presuda, sukladno odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) ispitana je samo u dijelu koji se revizijom pobija i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
čl. 106. Zakona o radu
čl. 119. Zakona o radu
čl. 148. Zakona o radu
čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 520/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Petra Milasa, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivke Zlokić i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. J. iz V., zastupan po punomoćniku T. F., odvjetniku iz O., protiv tužene Opće bolnice Vukovar, koju zastupa punomoćnica G. Ć., odvjetnica iz V., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž 92/07 od 27. travnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru br. P 569/03 od 20. listopada 2006., u sjednici održanoj 26. rujna 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda, kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi:

- (I) usmjeren na utvrđenje da nije zakonita odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 17. ožujka i 9. travnja 2003. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao,

- (II) da se naloži tuženoj da tužitelja vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije nezakonitog udaljenja s rada, sukladno njegovoj stručnoj spremi, te da mu je tužena dužna priznati sva prava iz radnog odnosa za vrijeme nezakonitog udaljenja s rada do povratka na rad,

- (III) da se naloži tuženoj da tužitelju isplati dospjele, a neisplaćene plaće u određenim mjesečnim iznosima za razdoblje počam od lipnja 2003. do kraja studenog 2005. sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio dopuštenu reviziju pozivom na revizijske razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava s prijedlogom da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nezakonita odluka tužene kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu te da se naloži tuženoj da tužitelja vrati na rad, prizna sva prava iz radnog odnosa, te naloži tuženoj da tužitelju isplati određene iznose na ime dospjele a neisplaćene plaće za razdoblje od lipnja 2003. do kraja studenog 2005.

Pobijana presuda, sukladno odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) ispitana je samo u dijelu koji se revizijom pobija i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nižestupanjski sudovi odbili su tužbene zahtjeve nakon što su u postupku utvrdili: da je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme i da je obavljao poslove telefoniste, da je odlukom tužene od 17. ožujka 2003. tužitelju otkazan ugovor o radu (poslovno-uvjetovani otkaz); da je osporena odluka o otkazu ugovora o radu donesena na temelju Programa zbrinjavanja viška radnika kojeg je donijelo Upravno vijeće tužene na sjednici od 28. studenoga 2002.; da kod tužene u odnosno vrijeme nije bilo utemeljeno radničko vijeće; da je Program zbrinjavanja viška radnika donesen nakon savjetovanja sa predstavnicima sindikalnih podružnica, da je Program zbrinjavanja dostavljen Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Podružnica Vukovar (Služba zapošljavanja) dana 4. prosinca 2002., te da je Služba zapošljavanja dala suglasnost na Program zbrinjavanja; da je prema Programu (s obzirom na broj postelja kod tuženika, strukture zdravstvenih i nezdravstvenih radnika zaposlenih kod tuženika) trebalo ugovore o radu otkazati 111 zaposlenih; da se na popisu radnika kojima će se otkazati ugovor o radu (kojeg je sačinio tuženik 27. studenog 2003.) nalazi tužitelj pod rednim brojem 39; da se tužena vezano za namjeru otkaza ugovora o radu savjetovala sa Službom zapošljavanja, koja se 6. prosinca 2002. složila da se otkaže ugovor o radu 108 radnika, među kojima je tužitelj; da su kod tuženika u odnosno vrijeme djelovala dva sindikata: a) Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara i b) Hrvatski sindikat zdravstva i zdravstvenog osiguranja s kojima se tuženik savjetovao kod izrade Programa; da je lista radnika kojima se otkazuje ugovor o radu zbog poslovno- uvjetovanih razloga, među kojima je i tužitelj, donesena na temelju kriterija utvrđenih u skladu s odredbom čl. 106. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 17/01, 82/01 – dalje: ZR) tako da je po osnovu radnih uvjeta radniku pripadalo 70% mogućih bodova, a po osnovu socijalnih uvjeta 30% bodova; da nije bilo mogućnosti zapošljavanja tužitelja na drugim poslovima kod tuženika ili kod drugih poslodavaca.

Cijeneći izložena utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je osporena odluka o otkazu ugovora o radu zakonita, jer je utemeljena na odredbi čl. 106. st. 1., 2., 3. i 4. ZR-a, koji je u odnosno vrijeme bio u primjeni, i da je postupak kod donošenja Programa zbrinjavanja i osporene odluke o otkazu ugovora o radu proveden u skladu sa odredbama čl. 145. st. 1. i 3. u svezi sa čl. 148. st. 3. i 4., te čl. 119. st. 3. ZR-a.

Revizijski sud prihvaća kao pravilan navedeni pravni zaključak nižestupanjskih presuda.

Neutemeljeno se u reviziji ističe da kod donošenja Programa zbrinjavanja viška radnika nisu sudjelovali sindikalni povjerenici niti Služba zapošljavanja, čime bi bile povrijeđene odredbe čl. 148. st. 3. i 4. te odredbe čl. 119. st. 2. i 3. ZR-a.

Prema odredbi čl. 119. ZR-a, pri izradi Programa zbrinjavanja viška radnika, poslodavac je dužan na način i pod uvjetima propisanim zakonom, savjetovati se sa radničkim vijećem (st. 3.), a ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, poslodavac je dužan pri izradi programa zbrinjavanja viška radnika savjetovati se sa nadležnom službom zapošljavanja (st. 6.).

Odredbom čl. 148. st. 3. ZR-a propisano je da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik ima prava iz čl. 144-146. ZR.

Prema odredbi čl. 130. st. 1. ZR-a, ako je poslodavac dužan pribaviti suglasnost radničkog vijeća, sindikata, inspektora rada ili službe zapošljavanja za svoju odluku, radničko vijeće, sindikat, inspektor rada odnosno služba zapošljavanja, dužna je u roku od 15 dana od dostave zahtjeva poslodavca očitovati se o davanju ili uskrati te suglasnosti, ako za određeni slučaj nije drukčije određeno.

Činjenična utvrđenja da je Program zbrinjavanja viška radnika zajedno sa listom radnika kojima se namjerava otkazati ugovor o radu s utvrđenim bodovnim kriterijima na temelju koje je sastavljena lista, dostavljena službi zapošljavanja dana 4. prosinca 2002., da je Služba zapošljavanja dana 6. prosinca 2002. dala suglasnost kako na Program tako i namjeru otkazivanja radnog odnosa tužitelju, a da je odluka o otkazu donesena dana 17. ožujka 2003., da su predstavnici sindikata dali suglasnost kako na Program tako i na namjeru da se među ostalima, i tužitelju otkaže ugovor o radu, prema prosudbi revizijskog suda, suprotno onome što se ističe u reviziji, kod donošenja Programa zbrinjavanja viška radnika i osporene odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju nisu povrijeđene odredbe čl. 119. st. 3. i čl. 148. st. 3. ZR-a.

Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni potpuni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a drugostupanjski je sud, u bitnome, odgovorio na sve relevantne navode žalbe.

Iz izloženih razloga revizija se ne pokazuje osnovanom, pa je zato presuđeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 26. rujna 2007.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.