I Kž-828/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 828/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr Ružice kao predsjednika vijeća, te Primorac Vladimira i Pavišić dr Berislava kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin- Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. M. B., zbog krivičnog djela iz čl. 214. st. 3. KZJ, odlučujući o žalbi vojnoga tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnoga suda u Osijeku od 14. listopada 1992. K- 685/92 (Kv-602/92), u sjednici održanoj 3. studenog 1992.,

r i j e š i o je :

Odbija se kao neosnovana žalba vojnoga tužitelja.

O b r a z l o ž e n j e :

Uvodno označenim rješenjem obustavljen je krivični postupak protiv okr. M. B. zbog kriv. djela neodazivanja pozivu i izbjegavanja vojne službe iz čl. 214. st. 3. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91 - KZJ) kao zakona Republike Hrvatske, koje je opisano u optužnici vojnoga tužitelja.

Protiv tog je rješenja pravovremeno podnio žalbu vojni tužitelj, s prijedlogom da se isto ukine.

Javni tužitelj Hrvatske je predložio da se žalba vojnoga tužitelja odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o oprostu od krivičnoga progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske

I Kž 828/1992-3

("Narodne novine" od 25. rujna 1992. br. 58 - Zakon o oprostu) predviđeno je da će se obustaviti krivični progon odnosno krivični postupak, između ostaloga i za krivična djela koja su u svezi s oružanim sukobima protiv Republike Hrvatske.

Inkriminirano postupanje za koje je optužen M. B., tj. neodazivanje pozivu i izbjegavanje vojne službe iz čl. 214. st. 3. KZJ, predstavlja, suprotno stajalištu žalitelja, tipično krivično djelo koje stoji u izravnoj svezi s oružanim sukobom i zato je sud prvoga stupnja opravdano donio pobijanu odluku.

U žalbi se osim toga niti ne iznosi bilo koja druga tvrdnja osim pozivanja na sadržaj postupanja optuženika, kojom bi se opravdalo stajalište o nepostojanju zakonskih pretpostavki za primjenu Zakona o oprostu.

S obzirom na izloženo, trebalo je o žalbi vojnoga tužitelja odlučiti na temelju čl. 397. ZKP kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 3. studenoga 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Horvatinović mr Ružica, v.r.