I Kr-205/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-205/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jelić Katice, kao predsjednice vijeća, te Klarić-Baranović Senke i Garačić Ane, kao članova vijeća i više savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. H. S., zbog kaznenog djela iz čl. 126. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Rijeci od 16. srpnja 1996. broj K-183/93 (Kv-216/96), u sjednici održanoj 26. rujna 1996.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. H.S. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci od 30. siječnja 1996. broj K-183/93 (Kv-19/96) osuđen je H.S. na temelju čl. 389. st. 1. toč. 1. ZKP zbog kaznenog djela iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH u svezi s čl. 125. st. 1. i čl. 131. st. 1. KZRH, te čl. 125. st. 1. KZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem kao nove okolnosti, ističe podatak da ima mogućnost zaposliti se kod privatnog obrtnika nakon izdržane kazne zatvora, kao i podatak da inače živi s roditeljima koji su nesposobni za samostalno privređivanje, i žive od očeve mirovine, te da u istom obiteljskom domaćinstvu živi i njegova nećakinja.

Uz zahtjev dostavljena je i odgovarajuća dokumentacija.

Sud prvog stupnja, dostavljajući zahtjev Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, predložio je da se on odbije, a negativni su i prijedlozi Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci, te državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Sukladno čl. 399. ZKP, ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se presuda izricala ili sud nije tada za njih znao iako su postojale, a koje su takove prirode da bi očito dovele do blaže osude.

Podnositelj u svom zahtjevu ističe okolnosti vezane za teške obiteljske i materijalne prilike, kao i mogućnost stjecanja zaposlenja, ali te okolnosti, iako su nove, ipak nisu takvog značaja da bi s obzirom na težinu učinjenih kaznenih djela, kao i utvrđeni stupanj kaznene odgovornosti očito dovele do blaže osude, sve da su i postojale u vrijeme izricanja presuda.

Kako, dakle, nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 399. ZKP, odlučeno je na temelju čl. 401. st. 6. ZKP kao u izreci.

U Zagrebu, 26. rujna 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Jelić Katica, v.r.