Gž-1143/2017-2 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj: Gž-1143/2017-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužiteljice K. G. iz C.zastupane po punomoćniku M. K. odvjetniku iz Z.,protiv tuženog C, d.o.o. Z, iz Z., zastupanog po punomoćnicima Z. Š. odvjetniku iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P- 1488/2009-12 od 12. travnja 2017. godine, dana 10. srpnja 2017. godine,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-1488/2009-12 od 12. travnja 2017. godine p o t v r đ u j e .

Obrazloženje

Navedenim rješenjem odbijen je prijedlog punomoćnika tuženika za ispravak presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1488/09-14 od 20. rujna 2010. godine.

Protiv tog rješenja tuženik je podnio žalbu pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč.1. i 3. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - u nastavku teksta ZPP).

Navodi kako je u obrazloženju rješenja od 20. rujna 2010. godine navedeno da će se naknada troškova delegacije isplatiti tuženiku, umjesto ispravno punomoćnicima tuženika, pa da se evidentno radi o očitoj omašci u pisanju. Ukazuje kako je odredbom čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima propisano da u slučaju delegacije mjesne nadležnosti prema odluci Vrhovnog suda odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova prijevoza i pravo na naknadu troškova izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja samo ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Stoga da sud nije mogao predmetnim rješenjem odrediti isplatu troška delegacije tuženiku, jer da je citiranom odredbom ZS-a jasno propisano da to pravo pripada odvjetnicima kao punomoćnicima stranaka. Stoga da je donošenjem pobijanog rješenja počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava.

Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Žalba nije osnovana.

Protivno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je u obrazloženju rješenja iznio razloge o odlučnim činjenicama, odnosno zbog čega smatra da prijedlog za ispravak rješenja od 20. rujna 2010. godine nije osnovan, tako da je isto jasno, pa ga je moguće ispitati i njegovim donošenjem nije ostvarena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Ispitujući rješenje nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od drugih bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Iz utvrđenja suda prvog stupnja i sadržaja spisa proizlazi da je sud dana 20. rujna 2010. godine donio presudu i rješenje kojim je u točki 2. izreke naloženo Republici Hrvatskoj da tuženiku C. d.o.o. Z. isplati trošak delegacije određen od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 3.535,00 kn uroku od 8 dana, dok je s preostalim dijelom troška tuženik odbijen.

Nadalje proizlazi da tuženik protiv tog rješenja, niti njegovi punomoćnici nisu podnosili žalbu, već je tužiteljica podnijela žalbu protiv presude i odbijajućeg dijela točke 1. izreke rješenja o kojoj je odlučeno presudom i rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž- 2884/2011-2 od 10. svibnja 2013. godine.

Tuženik je prijedlogom od 5. travnja 2017. godine predložio ispravak navedenog rješenja na način da se odredi da će se naknada troškova delegacije isplatiti punomoćniku tuženika, pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da se sadržajno prijedlog za ispravak odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja rješenja od 20. rujna 2010. godine. Konačno, pravilnost takvog stava potvrđuju i žalbeni navodi tuženika kojima se poziva na odredbu čl.11. st. 4. ZS-a, te smatra da je kod odluke o troškovima postupka u tom dijelu valjalo primijeniti citiranu odredbu i punomoćnicima tuženika, a ne tuženiku naknaditi te troškove. Dakle, smatra da je pogrešno primjenjeno materijalno pravo, a to je bio razlog za podnošenje žalbe protiv tog dijela rješenja, a ne prijedloga za ispravak. Naime, u smislu odredbe čl. 342. st. 1. ZPP-a uvjeti za ispravak odluka suda ispunjeni su ukoliko se radi o pogrešci u imenima i brojevima te drugim očitim pogreškama u pisanju i računanju, odnosno nedostatku u obliku ili nesuglasnosti prijepisa presude s izvornikom, o čemu protivno tvrdnjama tuženika u konkretnom slučaju nije riječ.

Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je prijedlog tuženika odbio utvrđujući kako nisu ispunjeni uvjeti iz citirane zakonske odredbe. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci, 10. srpnja 2017. godine

S U D A C

Lidija Oštarić Pogarčić

OPĆINSKOM SUDU

U R I J E C I

Vraća se spis s pet (5) primjeraka odluke suda drugog stupnja.