Rev-489/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 489/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.E. iz S.B., . ., koga zastupa punomoćnik M.S., protiv tuženika H.Z., Prometna sekcija S.B., radi 103,44 kune (ranije 103.440 HRD), rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Požegi od 28. listopada 1993. br. Gž-590/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 1. lipnja 1993. br. P-186/93, u sjednici održanoj dana 14. rujna 1994.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Tuženi H.Z., Prometna sekcija S. B., dužna je tužitelju J.E. iz S. B., . ., na ime naknade radi odlaska u prijevremenu mirovinu isplatiti iznos od 103.440 HRD, sa zakonskom zateznom kamatom počam od 6. ožujka 1992. pa do isplate, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.100 HRD, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tuženik reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijane presude ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

Tuženik je svojim rješenjem priznao tužitelju kao svom radniku pravo na naknadu u iznosu dosuđenom presudama nižih sudova, a s obzirom na okolnost da je tužitelj otišao u prijevremenu mirovinu. Sporni iznos tuženik, međutim, odbija isplatiti tužitelju, jer da tužitelj ne spada među radnike kojima pripada spomenuta naknada. Opravdano su sudovi nižeg stupnja udovoljili tužbenom zahtjevu te su pri tome pravilno primijenili materijalno pravo. Prema odredbi čl. 23. st. 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", br. 34/91) radniku se obavezno uručuje pismena odluka kojom se odlučuje o ostvarivanju njegovih pojedinačnih prava, obveza i odgovornosti. Sve dok takva odluka nije na zakoniti način stavljena izvan snage ili izmijenjena, poslodavac se mora nje pridržavati bez obzira na to što je naknadno ocijenio da ona nije zakonita. U jednakoj situaciji nalazi se i radnik. Ako on na propisani način ne pobija odluku donesenu na njegovu štetu, ona će postati pravomoćna neovisno o tome što je eventualno nezakonita.

Isplatu spornog iznosa tužitelj traži na temelju tuženikovog rješenja, pa tuženik nije u pravu kad u reviziji ističe da bi isplatom tog iznosa došlo do stjecanja bez osnove na strani tužitelja.

Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), odlučeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 14. rujna 1994.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.