I Kž-637/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 637/12-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić, Ileane Vinja, Senke Klarić-Baranović i Dražena Tripala, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Štrucelj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. J. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama opt. V. J., opt. A. S. i mlt. J. Lj. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 17. svibnja 2012. broj K-4/2010, u sjednici održanoj dana 18. listopada 2012.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

I. Prihvaćaju se žalbe opt. A. S. i mlt. J. Lj. te djelomično žalba opt. V. J., kao i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda i izriče da se:

- prema mlt. J. Lj. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi) na temelju čl. 85. st. 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 111/97, 27/98, 12/02; u nastavku; ZSM/97) u vezi s čl. 354. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06; u nastavku: ZKP/97)

postupak obustavlja,

- opt. V. J. i opt. A. S. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi) na temelju čl. 354. toč. 1. ZKP/97

oslobađaju od optužbe

da bi

1) nakon što je I. opt. V. J. dana 21. siječnja 2009. u Z. od nepoznate osobe nabavio sjemenke indijske konoplje u cilju uzgoja i neovlaštene proizvodnje, dana 26. siječnja 2009. u mjestu M., …, u sobi … doma br. 12, a protivno čl. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe

I Kž 637/12-4

opojnih droga posadili u odgovarajuće posude, a potom 9 izraslih biljaka njegovali i uzgajali do dana 9. veljače kad su pronađene i oduzete po PP V., a koje biljke sadrže više od 0,3 % tetrahidrokanabinola i konoplje su tipa droge marihuana, a prema Popisu opojnih droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga, te tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojnih droga ("Narodne novine", broj 43/08) tetrahidrokanabinol se nalazi na Popisu u Odjeljku I.,

dakle, neovlašteno proizvodili tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom,

pa da bi time počinili kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) u svezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 71/06; u nastavku: ZIDKZ).

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP/97 troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.- 5. ZKP/97, te nužni izdaci opt. V. J., opt. A. S. i mlt. J. Lj., kao i nužni izdaci i nagrada branitelja, u odnosu na ovo kazneno djelo, padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. V. J. preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se opt. V. J. za kazneno djelo za koje proglašen krivim pod toč. 3) izreke prvostupanjske presude, iz čl. 173. st. 5. KZ, na temelju iste odredbe i primjenom čl. 109. u svezi s čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 111/97, 27/98, 12/02; u nastavku: ZSM/97) izriče pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora tako da optuženiku može naknadno biti izrečen maloljetnički zatvor ako za vrijeme od jedne godine počini novo kazneno djelo.

III. Žalba opt. V. J. u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu proglašeni su krivima zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) u vezi s čl. 41. ZIDKZ opt. V. J., opt. A. S. i mlt. J. Lj. (toč. 1) izreke presude), a opt. V. J. i zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ (toč. 3) izreke presude). Za navedena kaznena djela optuženicima i maloljetniku je primjenom čl. 27. ZSM/97 izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora tako da im naknadno može biti izrečen maloljetnički zatvor ako u roku dvije godine počine novo kazneno djelo ili ako se protive provođenju odgojnih mjera. Na temelju čl. 9. st. 2. toč. 7. ZSM/97 opt. V. J., opt. A. S. i mlt. J. Lj. izrečena je odgojna mjera posebne obveze da se uključe u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja, a opt. V. J. i odgojna mjera posebne obveze iz čl. 9. st. 2. toč. 9. ZSM/97, da se podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP/97 optuženici su oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Istom je presudom na temelju čl. 353. toč. 3. ZKP/97 protiv opt. V. J. odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ ( toč. 2) izreke presude), a na temelju

I Kž 637/12-4

čl. 123. st. 1. ZKP/97 troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv osuđujućeg dijela presude žale se optuženici i maloljetnik.

Opt. V. J. je podnio žalbu putem branitelja V. Š., odvjetnika iz K., zbog „svih“ žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili preinači u pravcu žalbenih navoda oslobađanjem od optužbe ili odbijanjem optužbe.

Opt. A. S. se žali putem branitelja Ž. Š., odvjetnika iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i optužba odbije ili optuženika oslobodi od optužbe, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Mlt. J. Lj. je podnio žalbu putem braniteljice I. B., odvjetnice iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Nakon što je spis u skladu s čl. 373. st. 1. ZKP/97 dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, u pisanom je mišljenju zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio da se žalbe obojice optuženika i maloljetnika odbiju kao neosnovane.

Na sjednici vijeća nije bio prisutan državni odvjetnik iako je o istoj uredno obaviješten (čl. 373. st. 2. ZKP/97).

Osnovano se žale opt. V. J., opt. A. S. i mlt. J. Lj. zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 41. ZIDKZ (pod toč. 1) izreke pobijane presude), a opt. V. J. i zbog odluke o kaznenoj sankciji, time da ispitivanjem pobijane presude u okviru žalbenih osnova i po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. st. 1. ZKP/97, ovaj sud nalazi ostvarenom povredu iz čl. 368. toč. 1. ZKP/97.

Nisu u pravu optuženici i maloljetnik da su ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP/97.

Pobijana presuda sadrži razloge o utvrđenju svih odlučnih činjenica u pogledu objektivnih i subjektivnih elemenata djela, u kojima nema znatnog proturječja niti su razlozi proturječni sa izrekom presude. Prvostupanjski je sud korektno prenio sadržaj dokazne građe, koju je potom ocijenio iznoseći jasne i potpune razloge o utvrđenju kaznenopravne odgovornosti optuženika i maloljetnika, pozivajući se na sadržaj obrane opt. V. J. koja predstavlja cjelovito i okolnosno priznanje inkriminiranih djela u objektivnim i subjektivnim komponentama te podupiruće personalne (svjedok J. M.) i materijalne dokaze potkrijepljene vještačenjem izuzete opojne droge.

I Kž 637/12-4

U odnosu na tvrdnju o ostvarenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP/97 žalitelji problematiziraju je li predmetom vještačenja bila upravo izuzeta materija (9 biljaka konoplje tipa marihuana iz toč. 1. izreke presude) s obzirom da je Centru za kriminalistička vještačenja „I. V.“ dostavljena usitnjena materija, a ne cijele biljke. Na ovaj se način ustvari prigovara karakteru i vjerodostojnosti dokaza što dokaz ne čini ex lege nezakonitim niti se žalbama smjera na povrede procesne forme prikupljanja i izvođenja dokaza. Suštinski se radi o prigovoru činjenične naravi da je vještačena neka druga materija, a ne ona izuzeta od opt. V. J. što, po žaliteljima, čini upitnim i dokazanosti učina kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 41. ZIDKZ.

Međutim, da su ovi prigovori neutemeljeni proizlazi iz dokumentacije u spisu o postupanju sa oduzetim predmetima od opt. V. J., preliminarnom vještačenju te dostavljanju u Centar za kriminalistička vještačenja „I. V.“ radi vještačenja omota br. 1. koji sadržava izuzetih 9 biljaka marihuane (u usitnjenom stanju) i omota br. 2. kojeg čini plava PVC vrećica sa opojnom drogom marihuanom (nesporno vezana uz odbijajući dio prvostupanjske presude), dok je omot br. 3. sa sjemenkama nalik na marihuanu dostavljen istom Centru na pohranu. S obzirom da je i vještak H. S. na glavnoj raspravi potvrdio da su vještačene upravo izuzete usitnjene biljke to nema dvojbe da i ovaj dokaz govori u prilog ispravnosti zaključka prvostupanjskog suda o dokazanosti inkriminiranog kaznenog djela iz toč. 1) izreke presude čime je ujedno odgovoreno žaliteljima i na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nadalje, pozivajući se na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u nastavku: ESLJP) i tzv. mjerila Engel, žalitelji tvrde da su za isto djelo već pravomoćno osuđeni u prekršajnom postupku čime da je povrijeđeno načelo ne bis in idem i ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 3. ZKP/97.

Naime, nije sporno da je obojici optuženika i maloljetniku pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Delnicama br. J-22/10 od 12. siječnja 2009. izrečen sudski ukor zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga. Presuda u izreci ne sadrži činjenični opis djela dok se u obrazloženju navodi da je PP V. podnijelo optužni prijedlog zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga „time što je V. J. dana 9. veljače 2009. u 14,00 sati u M. u ulici … u … domu u sobi br. 12 neovlašteno posjedovao jedan PVC omot sa sadržajem marihuane u količini od oko 4 grama, jedan papirnati omot sa sadržajem tri sjemenke indijske konoplje i što je zajedno sa J. Lj. i A. S. posadio devet stabljika indijske konoplje koje su u tom trenutku bile visine deset cm.“

Premda okrivljenici i maloljetnik u prekršajnom postupku nisu oglašeni krivima i presuda ne sadrži opis radnji prekršaja u izreci, po ocjeni ovog suda nema sumnje da je iz obrazloženja te presude razvidno za koje kažnjive radnje im je izrečena maloljetnička prekršajna sankcija. Naime, na ovaj zaključak upućuju odredbe o postupku prema maloljetnom počinitelju prekršaja koje propisuju da se kod izricanja odgojne mjere u obrazloženju (rješenja) navodi opis prekršaja i okolnosti koje opravdavaju primjenu odgojne mjere (čl. 227. Prekršajnog zakona), na koje odredbe se poziva u svojoj žalbi i mlt. J. Lj.. Međutim, činjenica da opis kažnjive radnje u presudi prekršajnog suda sadrži navod da je opt. V. J. „…zajedno sa J. Lj. i A. S. posadio devet stabljika indijske konoplje koje su u tom trenutku bile visine deset cm“ ne opravdava zaključak da je u ovom slučaju došlo do povrede načela ne bis in idem odnosno da je sankcija izrečena u prekršajnom postupku po svojoj naravi kaznenopravna.

I Kž 637/12-4

Naime, prema utvrđenoj praksu ESLJP postavljena su tri mjerila koja su opće poznata kao „mjerila Engel“ koja treba razmotriti pri utvrđivanju radi li se o „optužbi za kazneno djelo“. Prvo mjerilo je pravno razvrstavanje djela prema nacionalnome pravu, drugo je sama narav djela, a treće stupanj težine kazne kojoj je dotična osoba moguće izložena time da drugo i treće mjerilo je alternativno, ne nužno kumulativno.

Premda prekršaji iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga imaju kaznenu konotaciju što je i došlo do izražaja u odbijajućem dijelu prvostupanjske presude u odnosu na opt. V. J. i gore navedenu presudu Prekršajnog suda u Delnicama (državni odvjetnik je odustao od optužbe za kazneno djelo posjedovanja opojne droge marihuane koju je opt. V. J. držao u džepu svoje jakne), priroda djela i stupanj težine kazne kojoj su optuženici i maloljetnik izloženi spomenutim prekršajem ne dovodi ih u sferu kaznenog postupka i osude u tom postupku kada se radi o kaznenom djelu iz čl. 173. st. 2. KZ.

Prije svega, prema čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga za prekršaje iz st. 1. istog članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna time da kod zamjene novčane kazne supletorni zatvor ne može trajati dulje od 60 dana (čl. 34. st. 2. Prekršajnog zatvora). Nasuprot tome, za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, koje se ostvaruje i neovlaštenom proizvodnjom opojnih droga, propisana je kazna zatvora najmanje tri godine, dakle maksimum kazne za to djelo je kazna zatvora petnaest godina. Ova razlika u visini propisane kazne ujedno pokazuje da se ne radi ni o istoj količini neprava između predmetnog prekršaja i kaznenog djela.

Uz navedeno i opis događaja zbog kojeg je izrečena prekršajna sankcija odnosi se na dan 9. veljače 2009. kada je opt. V. J. zatečen u neovlaštenom posjedu omota sa sjemenkama marihuane, PVC omota sa marihuanom u džepu jakne i posađenih devet stabljika marihuane koje su u tom trenutku bile visine 10 cm, koje je posadio zajedno sa opt. J. Lj. i opt. A. S.. Prema tome, kažnjiva je radnja prekršaja ustvari ograničena na zatečeno stanje posjeda opojne droge na dan 9. veljače 2009..

Pobijanom presudom optuženici i maloljetnik su proglašeni krivima za veći opseg kažnjivog ponašanja koji se odnosi na nabavku sjemenki indijske konoplje 21. siječnja 2009. u cilju uzgoja, sađenje u odgovarajuće posude 26. siječnja 2009. i uzgoj do 9. veljače 2009. što je i znatno veća količina neprava u odnosu na predmetni prekršaj. Stoga sve navedene okolnosti ovog predmeta govore u prilog zaključka da nije došlo do povrede načela ne bis in idem i povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 3. ZKP/97.

Međutim, ipak su osnovane žalbe optuženika i maloljetnika zbog povrede kaznenog zakona, ali one iz čl. 368. toč. 1. ZKP/97 jer ovaj sud nalazi da se kriminalna djelatnost iz toč. 1. izreke prvostupanjske presude ima smatrati beznačajnim djelom u smislu čl. 28. KZ.

Naime, iako su u inkriminiranom ponašanju opt. V. J., opt. A. S. i mlt. J. Lj. sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ proizvodnjom opojne droge, imajući u vidu da je riječ o manjem broju biljaka opojne droge marihuane (devet biljaka visine 10 cm čija težina prema rezultatu toksikološkog vještačenja iznosi 0,08 grama) da optuženici i maloljetnik do sada nisu dolazili u sukob sa zakonom, nisu osuđivani ni tretirani maloljetničkim sankcijama, a djelo je posljedica mladenačke nepromišljenosti te da nisu nastupile nikakve konkretne posljedice za zaštićeno pravno dobro

I Kž 637/12-4

i pravni sustav u cijelosti, jer su biljke oduzete, a da nisu konzumirane, prema ocjeni ovog suda zbog nedostatka kvalitete i intenziteta protupravnosti riječ je o beznačajnom djelu iz čl. 28. KZ.

Nadalje, prvostupanjski je sud ispravno i potpuno, na temelju iskrenog i okolnosnog priznanja opt. V. J., utvrdio da je dao na konzumiranje opojnu drogu marihuanu jednom opt. A. S. i jednom mlt. J. Lj.. Stoga žalbenom tvrdnjom opt. V. J. da u dokaznom postupku nije utvrđeno nuđenje opojne droge drugim osobama nije dovedeno u pitanje činjenično utvrđenje i iz toga izvedeni zaključak prvostupanjskog suda da je opt. V. J. ostvario i bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ opisanog u toč. 3) izreke pobijane presude. Stoga je u tom dijelu neosnovana žalba opt. V. J. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u vezi povrede kaznenog zakona.

Ispitujući odluku o kaznenoj sankciji uslijed odluke pod I. kao i povodom žalbe opt.

V. J., ovaj sud nalazi osnovanom njegovu žalbu na sankciju sa prigovorom da je prestroga.

Naime, prvostupanjski sud se pri odabiru sankcije rukovodio mišljenjem stručnog suradnika suda iz prosinca 2009. kada se optuženiku stavljalo na teret tri kaznena djela. Međutim, imajući na umu utvrđene okolnosti iz prvostupanjske presude o kojima ovisi izbor kaznene sankcije, te da je opt. V. J. počinitelj samo jednog kaznenog djela, da je prešao prag mlađe punoljetnosti, nije ovisnik o opojnim drogama već se radilo o povremenoj zlouporabi marihuane do otkrivanja kaznenog djela, to se, po ocjeni ovog suda, izricanje odgojnih mjera više ne ukazuju primjerenim i osnovanim već će se svrha maloljetničke sankcije u smislu čl. 5. ZSM/97 ostvariti samom prijetnjom naknadnog izricanja kazne maloljetničkog zatvora uz vrijeme kušnje od jedne godine.

Slijedom navedenog, trebalo je na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP/97 odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 18. listopada 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Štrucelj, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.