I Kž-162/2001-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 162/01-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac, Hajrije Novoselec, Damira Kosa i Ileane Vinja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. H., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. studenog 2000. godine, broj K-235/99, u sjednici održanoj dana 09. ožujka 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića, te optuženika i njegova branitelja S. B., odvjetnika iz Z.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. M. H., ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. M. H., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 1. KZRH, u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, te primjenom odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 38. toč. 1., te čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju S. B., odvjetniku iz Z., iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na zahtjev optuženika sadržan u žalbi branitelja, a na temelju čl. 374. st. 1. ZKP-a ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02 – u nastavku: ZKP-a), o drugostupanjskoj sjednici vijeća uredno su obaviješteni optuženik i njegov branitelj S. B., odvjetnik iz Z., koji su sjednici i prisustvovali, uz uvodno naznačenog zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

I Kž 162/01-5

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP-a, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba optuženika je osnovana.

Iz sadržaja žalbe optuženika proizlazi da je činjenično stanje u pogledu odlučnih činjenica, međusobne udaljenosti optuženika i oštećenika u trenutku ispaljenja hica, a posebno okolnost da li je pucano u pravcu tijela oštećenika, s kojim je optuženik neposredno prije toga bio u sukobu, te koliko se osoba našlo na terasi u trenutku ispaljenja hica, kao i njihova međusobna prostorna odvojenost, prema stajalištu žalbe, za sada, pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

Pri tom je bitno reći, da sud prvog stupnja u izreci presude utvrđuje da je optuženik, nakon prepirke i fizičkog napada na oštećenika, iz pištolja "Crvena zastava", u pravcu oštećenika, s točno neutvrđene udaljenosti pucao, ali ga nije pogodio jer je došlo do promašaja.

Izloženo činjenično utvrđenje suda prvog stupnja sadržano u izreci pobijane presude, upućuje da takva tvrdnja, temeljem ocjene izvedenih dokaza, ne može se, za sada, prihvatiti kao pravilna, bez ponovnog suđenja i ponovne ocjene cjelokupnog procesnog materijala.

Već sama okolnost da svjedoci različito govore o međusobnoj udaljenosti optuženika i oštećenika u trenutku ispaljenja hica, pa tako optuženik govori o udaljenosti od 10 metara, svjedok B. o udaljenosti od 15 metara, oštećenik o udaljenosti od 3 metra, a svjedokinja B. o udaljenosti od 3 metra ispred nje, što sve ukazuje na potrebu provjere navedenih svjedočkih iskaza, kao i obrane optuženika, da bi se mogla utvrditi ova važna činjenica. Ovo posebno, što iz nalaza i mišljenja balističkog vještaka proizlazi, da je na dostavljenim silikonskim odljevcima dlana lijeve šake optuženika, pronađeno 9 čestica djelomično sagorjelog baruta, dok je na silikonskom odljevku dlana desne šake optuženika pronađeno 8 takvih čestica, što ukazuje da je optuženik pucao s manje udaljenosti, a što bi istovremeno značilo i veću mogućnost preciznog pogađanja oštećenika, do čega nije došlo, posebno u uvjetima, kako to proizlazi iz svjedočkog iskaza svjedokinje I. B., da se u tom trenutku na terasi kafića nalazio samo oštećenik, a ona je tek počela izlaziti na terasu.

Okolnost da u iskazima naprijed nabrojenih svjedoka i obrani optuženika, radnje poduzete po optuženiku, kao i situacije vezane za poziciju oštećenika, te osoba koje su se još nalazile na terasi, različito prikazane, upravo radi provjere tih dokaza, kao i pravilnog utvrđenja činjenica važnih za razjašnjenje događaja, bit će potrebno, ukoliko je to moguće s obzirom na protek vremena, provesti djelomičnu rekonstrukciju događaja u prisutnosti balističkog vještaka, te optuženika i navedenih svjedoka.

I Kž 162/01-5

Pri tom je važno reći, da već iz iskaza svjedokinje I. B. u istrazi, koja tijekom glavne rasprave nije saslušana (čl. 333. st. 1. toč. 1. ZKP-a), proizlazi da je oštećenik čučao na terasi na udaljenosti od 3 metra od ulaznih vrata, te upozorio svjedokinju da se odmakne u trenutku kada je već napravila iskorak prema izlazu na terasu, a pokraj nje proletio metak i zabio se u zid.

Njena tvrdnja da u trenutku ispaljenja metka, osim oštećenika nikog drugog na terasi nije bilo, kao i daljnja tvrdnja da je metak proletio između nje i oštećenika na međusobnoj udaljenosti od 2-3 metra, dijametralno je suprotna s iskazom svjedoka B., što dakako upućuje na potrebu preocjene iskaza ovo dvoje svjedoka, kao i njihovo međusobno suočavanje.

Stoga s pravom ističe optuženik u žalbi, da za iznesena stajališta prvostupanjskog suda, za sada, nema dovoljno osnova u provedenom postupku.

Naime, za pravilnu ocjenu kaznene odgovornosti optuženika, kao i njegove krivnje, potrebno je prije svega pažljivije i kritičnije analizirati te ocijeniti iskaze svjedoka, očevidaca događaja (svjedoka M. D., V. B., te I. B., kao i obranu samog optuženika), a da bi se pravilno utvrdilo zašto optuženik s manje udaljenosti ne puca u pravcu tijela oštećenika, s kojim je netom prije toga bio u sukobu, već se radi o otklonu od najmanje 1 metar, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka.

Iz izloženih razloga trebalo je prihvatiti žalbu optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te ukinuti pobijanu presudu i spis vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će biti dužan provesti još jednom sve do sada izvedene dokaze, posebno će (s obzirom na promjenu prezimena udajom), osigurati nazočnost svjedokinje I. B. radi njenog neposrednog saslušanja pred sudom prvog stupnja, a u navedene svjedokinje, te svjedoka B., potom u slučaju potrebe provesti i suočavanje izmeđ

radi ocjene odlučnih činjenica vezanih za poziciju mjesta s kojeg je pucano, položaj tijela oštećenika, njihovu međusobnu udaljenost, te da li je uz oštećenika još koja osoba bila na terasi navedenog kafića.

Neovisno o proteku vremena, sud prvog stupnja provest će i djelomičnu rekonstrukciju događaja na mjestu događaja, ukoliko je ona s obzirom na izmijenjene prilike moguća, što će sud nastavno provjeriti, koju će rekonstrukciju provesti u nazočnosti balističkog vještaka radi ocjene i provjere onih činjenica koje proizlaze iz obrane optuženika, te iskaza svjedoka D., B. i svjedokinje I. B..

Tek potom će sud prvog stupnja navesti razloge kojima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo optuženika i njegova krivnja, kao i o primjeni određenih odredaba kaznenog zakona na optuženika i njegovo djelo.

I Kž 162/01-5

S obzirom na sve naprijed izloženo, odlučeno je na temelju čl. 388. st. 1. ZKP-a, kao u izreci.

U Zagrebu, 09. ožujka 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.