Rev-x-491/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 491/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, mr. sc. Lucije Ćimić članice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice D. I. iz Z., zastupane po punomoćniku M. A., odvjetniku u Z., protiv tuženice-protutužiteljice M. A. T. iz Z., zastupane po punomoćniku B. S., odvjetniku u Z., radi obvezivanja tuženice na sklapanje ugovora po tužbi te raskida ugovora i isplate po protutužbi, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1012/06-2 od 19. rujna 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7882/04 od 11. travnja 2005., u sjednici održanoj 18. lipnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1012/06-2 od 19. rujna 2006. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Općinski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-7882/04 od 11. travnja 2005. naložio je tuženici M. A.-T. ispuniti obvezu iz privremenog kupoprodajnog ugovora što ga je kao prodavateljica sklopila dana 5. veljače 1986. sa tužiteljicom D. I. tako da u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude sklopi konačni kupoprodajni ugovor kojim kao prodavateljica prodaje D. I. kao kupcu svoj jednosobni komformni stan u Z., …, stan broj 5, površine 58 m2 za kupovninu od 5.100.000,00 tadašnjih dinara jer će u protivnom takav ugovor zamijeniti navedena presuda (stavak prvi izreke). Tužiteljici-protutuženici D. I. naloženo je ispatiti tuženici-protutužiteljici M. A.-T. na ime cijene iz kupoprodajnog ugovora 0,11 kuna sa zateznim kamatama od 12. ožujka 1990. do isplate (stavak drugi izreke).

Istom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je raskinut privremeni ugovor o prodaji od 5. veljače 1986. sklopljen između D. I. i M. A. T. te kojim je odbijen protutužbeni zahtjev za isplatu kunske protuvrijednosti od 12.375,81 EUR sa zateznim kamatama.

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-1012/06-2 od 19. rujna 2006. odbio je žalbu tuženice-protutužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev (stavak treći ).

Rješenjem je ukinuta prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu (stavak prvi i drugi) i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica-protutužiteljica zbog svih revizijskih razloga s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da prihvati protutužbeni zahtjev ili da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tužiteljici-protutuženoj naloži naknaditi tuženici-protutužiteljici parnične troškove uključivši troškove revizije u iznosu od 3.050,00 kuna.

Tužiteljica-protutuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, - dalje: ZPP-a), a koja se primjenjuje na ovaj spor na temelju odredaba čl. 52. st. 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 84/08) i čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11), samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Premda se revizijom pobija drugostupanjska presuda zbog svih dopuštenih revizijskih razloga (po čl. 385. ZPP) obrazloženje se odnosi samo na revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava u odnosu na zakonom propisane uvjete za raskid ugovora po samom zakonu zbog neispunjenja ugovorne obveze i pravnih posljedica raskida.

U postupku nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Predmet spora protutužbenog zahtjeva je utvrđenje da je raskinut privremeni ugovor o prodaji od 5. veljače 1986. sklopljen između D. I. i M. A. T. te zahtjev za isplatu kunske protuvrijednosti od 12.375,81 EUR sa zateznim kamatama.

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je u odnosu na protutužbeni zahtjev:

- da je 5. veljače 1986. sklopljen predkupoprodajni ugovor kojim kao prodavateljica prodaje D. I. kao kupcu svoj jednosobni komformni stan u Z., …, stan broj 5, površine 58 m2 za kupovninu od 5.100.000,00 tadašnjih dinara sa dinamikom plaćanja pojedinih dijelova cijene, s time što je tužiteljica platila 1.960.000,00 dinara (oko 2/5 cijene ili 38 %), a ostala je dužna 3.240.000,00 dinara (oko 3/5 cijene ili 62%),

- da je tužiteljica-protutuženica nudila isplatu ostatka cijene ali je tuženica- protutužiteljica odbila primitak tvrdeći da je cijena zbog velike inflacije obezvrijeđena, pri čemu naknadno ostatak cijene nije položen u sudski depozit, niti je obveza isplate ostatka cijene prestala na neki drugi način,

- da je tužiteljica stupila u posjed predmetnog stana 1999. godine,

- da je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10973/96 pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice za raskid predkupoprodajnog ugovora zbog izmijenjenih okolnosti.

Polazeći od navedenih utvrđenja odbijen je protutužbeni zahtjev jer su sudovi zaključili da ugovoreni rok za isplatu kupovne cijene nije bitan sastojak ugovora pa njegovim istekom nisu ispunjene zakonske pretpostavke za raskid ugovora po samom zakonu. S druge strane sud je imao na umu da je kupac ponudio isplatu ostatka kupovne cijene što prodavateljica nije prihvatila tražeći raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti.

Shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno.

U ovom revizijskom postupku sporna je pravilna primjena odredaba čl. 124. st. 5. i čl. 133. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO-a), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), a u svezi sa ocjenom jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za raskid ugovora bilo na temelju zakona ili na zahtjev jedne ugovorne strane. Pri tome nije sporno da nema suglasne volje ugovornih strana za raskid privremenog ugovora.

Prema odredbi čl. 124. ZOO kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obaveza ili, pod propisanim uvjetima, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu.

Kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu, ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja, obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora. Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor. Ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla (čl. 125. ZOO).

S druge strane (po čl. 126. ZOO) kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje, ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora. Pri navedenom rok predstavlja bitan sastojak ugovora (fiksni rok) u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim, ako ne bude ispunjen u određenom roku, i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla.

Iz navedenih odredaba slijedi da je temeljna pretpostavka za raskid ugovora zbog neispunjenja da je obveza dužnika dospjela i da nije ispunjena u roku.

Kada se ima na umu utvrđenje nižestupanjskih sudova da predmetnim ugovorom nije određeno da je rok za plaćanje kupovne cijene bitan sastavni dio ugovora, a rok za isplatu cijene iz ugovora o prodaji nije fiksni rok ni po prirodi posla, ostaje za ocijeniti jesu li sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 126. ZOO kada su zaključili da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz te odredbe za jednostrani raskid ugovora.

Polazeći od utvrđenja da je tužiteljica-protutuženica ponudila ispunjenje obveze isplatom ugovorene cijene, a tuženica-protutužiteljica je odbila primiti ispunjenje, slijedi da nije ispunjena temeljna pretpostavka za raskid zbog neispunjenja, jer razlog neispunjenja obveze nije na strani kupca nego na strani prodavatelja koji odbija primiti ispunjenje. Pri tome valja imati na umu da je tužiteljica-protutuženica ponudila ispuniti obvezu onako kako obveza glasi, dakle ponudila je kao kupac predati prodavatelju onaj broj novčanih jedinica koji je naveden u ugovoru. Tuženica-protutužiteljica nije uspjela u parnici koju je vodila nakon sklapanja ugovora dokazati da kupac duguje po osnovi kupovne cijene više od onoga što je navedeno u ugovoru kao niti da su ispunjene pretpostavke za raskid ugovora zbog izmijenjenih okolnosti (nastupanjem neočekivano visoke inflacije).

Imajući na umu da nije osnovan zahtjev za raskid ugovora, samim time nisu nastupile pravne posljedice raskida, pa tuženica-protutužiteljica neosnovano potražuje vraćanje onoga što je dala u ispunjenju valjanog ugovora.

S obzirom na to da nisu ostvareni revizijski razlozi na koje je ukazao tužitelj, a revizijski sud na ostale razloge (po čl. 392.a st. 1. ZPP) ne pazi po službenoj dužnosti, valjalo je reviziju protiv presude odbiti kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 18. lipnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.