Supreme Court dismisses appeal for release from detention due to flight risk and proportionality concerns.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the extension of pre-trial detention following a final conviction. The court found that the defendant, a Croatian citizen living abroad with a family in Bosnia, posed a significant flight risk warranting continued detention under Article 102 of the Criminal Procedure Act. Although the defendant argued that having served one-third of the sentence violated the principle of proportionality, the court rejected this, emphasizing the severity of the crime and the lack of alternative measures to ensure public safety.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP; čl. 101. st. 3. ZKP; čl. 398. st. 3. ZKP: Pre-trial detention may be extended if there are justified fears of flight, and the principle of proportionality does not mandate release once a portion of the sentence is served if the crime remains severe.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 46/10-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. M. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. prosinca 2009. broj Kus-22/09 o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 27. siječnja 2010.,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba opt. M. M..
Obrazloženje
Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, temeljem čl. 104. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. M. M. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, nakon izrečene nepravomoćne presudom tom optuženiku kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u nastavku: KZ).
Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. M. M. putem branitelja J. M., odvjetnika iz Z. odvjetnička ureda J. M. & V. A. iz Z., s prijedlogom da se protiv opt. M. M. ukine pritvor a podredno da se mjera pritvora zamijeni nekom od mjera opreza iz čl. 90. ZKP npr. obvezom javljanja Policijskoj postaji u Ž. jednom tjednom sve do nastupa na izdržavanje zakonske kazne.
Žalba opt. M. M. nije osnovana.
Protivno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi ispravnim i osnovanim zaključak prvostupanjskog suda da protiv opt. M. M. i nadalje egzistiraju razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP.
II Kž 46/10-3
Kraj nesporne okolnosti da je opt. M. M. državljanin Republike Hrvatske, iz podataka u spisu proizlazi da je razveden, zaposlen u O., Republika BiH, gdje je i rođen, te da mu na području Republike Bosne i Hercegovine živi i obitelj. Iz navedenog proizlazi da optuženik nije poslovno, niti obiteljski vezan za teritorij Republike Hrvatske, a ove okolnosti u korelaciji sa činjenicom da je u predmetnom kaznenom postupku nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca koja može biti dodatni motiv za bijeg, predstavljaju, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, one okolnosti koje upućuju na zaključak o postojanju opravdane bojazni da bi optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjegao i postao nedostupan tijelima Republike Hrvatske, zbog čega je ispravno protiv njega produljen pritvor iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP. Imajući na umu konkretne okolnosti, predložena zamjena pritvorske mjere mjerom opreza za sada se ukazuje neprihvatljivom jer se njome ne bi postigla svrha ostvarena pritvorskom mjerom.
Optuženik u žalbi također upire i na načelo razmjernosti smatrajući da njegov dosadašnji boravak u pritvoru (10 mjeseci), a obzirom na visinu izrečene kazne od tri godine i tri mjeseca pa s obzirom da je izdržao gotovo 1/3 kazne zatvora smatra da bi zbog tog razloga pritvor trebalo ukinuti. No, suprotno toj tvrdnji, optuženikovim dosadašnjim boravkom u pritvoru nije ugroženo načelo razmjernosti iz čl. 101. st. 3. ZKP, a s obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela.
Budući da niti daljnjim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 27. siječnja 2010.
Izvjestitelj:
Predsjednik vijeća:
Sanda Janković, v.r.
Damir Kos, v.r.