Supreme Court allows interest on foreign currency debt to accrue from maturity date until conversion date at specific rates.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the revision and request for legality protection regarding interest on foreign currency damages. The defendant argued for a specific interest rate period, while the plaintiff sought interest from the maturity date until conversion. The court ruled that interest on the principal in foreign currency must run from the maturity date until the actual conversion into domestic currency, applying the appropriate bank deposit rates for the respective periods.
Legislator headnote
AI generatedčl. 277. Zakona o obveznim odnosima; Interest on foreign currency principal must accrue from the date of maturity until the date of conversion into domestic currency, calculated according to the applicable bank deposit rates for the specific period.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2292/1998-2
Gzz 65/1998
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. L. iz Z., koga zastupa E. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženog DD C. " Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene i zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 26. studenog 1996. godine broj Gž-9025/95, u sjednici održanoj dana 3. veljače 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tužene i zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika, te se u odnosu na kamate na iznose od 11.258 ATS i 1.282 FF i odluci o parničnom trošku preinačuju presuda suda prvog i drugog stupnja i sudi:
Tužena je dužna tužitelju na iznos od 11.258 ATS i 1.282 FF, platiti zatezne kamate koje teku od 1. kolovoza 1989. godine do 6. listopada 1989. godine po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana a od 7. listopada 1989. godine do isplate po stopi na devizne štedne uloge po viđenju.
Tužena je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.564,00 kn u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Tužena, dužna je platiti tužitelju, iznos od 2,64 kn te 11.258 ATS i 1.282 FF a ovo protuvrijedno u kn prema srednjem tečaju NB RH na dan isplate kao i da plati tuženi zakonsku zateznu kamatu iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekuće od 1.8.1989. pa do plateža, te da plati parnični trošak u iznosu od 3.314,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak."
Odlučujući o žalbama stranaka sud drugog stupnja je presudio:
"I Odbija se kao neosnovana žalba tužene protiv dijela presude Općinskog suda u Zagrebu od 6.lipnja 1995.godine broj Pn-2578/92 kojim je naloženo tuženoj da plati tužitelju 2,64 kn te 11.258 ATS i 1.282 FF a sve u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan isplate kao i da mu plati zatezne kamate po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekuće od 22.listopada 1993. godine do isplate, te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.314,00 kn, pa se za taj dio navedena presuda potvrđuje.
II Uvažava se žalba tužene i preinačuje prvostupanjska presuda u dijelu kao pod stavom I izreke kojim je naloženo tuženoj da plati tužitelju na glavnicu od 2,64 kn te 11.258 ATS i 1.282 FF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan isplate, zatezne kamate tekuće od 1.kolovoza 1989.godine do 22.listopada 1993.godine po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate i sudi:
Tužena je dužna platiti tužitelju na glavnicu od 2,64 kn te 11.258 ATS i 1.282 FF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan isplate, zatezne kamate tekuće od 1.kolovoza 1989. godine do 22. listopada 1993. godine po stopi određenoj čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež troškova odgovora na žalbu od 50,00 kn."
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja u odnosu na kamate na devizna sredstva tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalog prava.
Državni odvjetnik je isto protiv presude suda drugog stupnja u odnosu na kamate podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Tužena i državni odvjetnik predložili su da se presuda suda drugog stupnja preinači tako da se tužitelju na devize dosude devizne kamate.
Odgovori na reviziju i zahtjev za zaštitu zakonitosti nisu podneseni.
Državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.
Revizija i zahtjev za zaštitu zakonitosti su osnovani.
Tužena neosnovano tvrdi da presuda suda drugog stupnja ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
Naprotiv, presuda suda drugog stupnja sadrži jasnu izreku i razloge pa prema tome u postupku kod tog suda nije učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP.
U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Iz izloženog slijedi da se revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario. Međutim, tužena i državni odvjetnik opravdano ističu da u odnosu na kamate na devizna sredstva koja su tužitelju dosuđena na ime naknade štete materijalno pravo nije pravilno primijenjeno kada su tužitelju na devizna sredstva dosuđene kamate u kunama. To zbog toga jer kada se odredi isplata protuvrijednosti strane valute koja se preračunava u domaću valutu na dan isplate onda na glavnicu izraženu u stranoj valuti (u ovom slučaju na 11.258 ATS i 1.282 FF), kamate teku od dospjelosti (to je u ovom lučaju 1. kolovoza 1989.g.) pa do 6. listopada 1989. godine prema stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana (st. 1. čl. 277. Zakona o obveznim odnosima - "Službeni list" SFRJ, broj 29/78, 38/85 i 46/85). Ovaj propis važio je do novele st. 1. čl. 277. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list" SFRJ, broj 57/89).
Od novele st. 1. čl. 277. Zakona o obveznim odnosima (koja je stupila na snagu 7.listopada 1989.g.) tužitelju pripadaju kamate na glavnicu izraženu u stranoj valuti pa do isplate (do trenutka preračuna u domaću valutu), po stopi koje banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju kako to opravdano u reviziji ističe tužena i državni odvjetnik u zahtjevu za zaštitu zaknitosti.
Zbog izloženog su revizija i zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika prihvaćeni, temeljem st. 1. čl. 395. ZPP, presuda suda drugog stupnja u pobijanom dijelu preinačena i odlučeno kao u izreci.
Odluka o trošku temelji se na odredbi st. 2. čl. 166. ZPP i troškovi su tužitelju dosuđeni na ime troška vještačenja sudskih pristojbi i naknade i nagrade njegovom punomoćniku po tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetika.
U Zagrebu, 3. veljače 1999. godine
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.