Rev-1271/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1271/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te dr. Ivana Kaladića, Davorke Lukanović-Ivanišević, Damira Mratovića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. M. iz Z., koga zastupa A. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika H.Ž. Z., koga zastupa punomoćnik V. S., radi naknade štete, rješavajući revizije stranaka izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 23. prosinca 1997. godine broj Gž-5896/96-2 kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. studenog 1995. godine broj Pn-1841/93, u sjednici održanoj dana 28. kolovoza 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Revizije stranaka se prihvaćaju i ukidaju se presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 23. prosinca 1997. godine broj Gž-5896/96-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. studenog 1995. godine broj Pn-1841/95, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju na ime naknade štete 9.000,00 kn sa zateznom kamatom i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 3.634,80 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 16.000,00 kn je odbijen. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u odluci o glavnom tužbenom zahtjevu i naknadi parničnih troškova, a preinačena je u dijelu u kojem je odbijen kamatni zahtjev na naknadu parničnih troškova, tako da je tuženik na iznos naknade parničnih troškova dužan platiti zateznu kamatu od 21. studenog 1995. godine do isplate.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen kao i odluci o parničnim troškovima pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i

pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače odbijanjem tužbenog zahtjeva, ili da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv iste presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično odbijen pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba i tužbeni zahtjev usvoje uz naknadu parničnih troškova sa zateznom kamatom.

Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio osnovanost revizijskih navoda i predložio da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana uz obvezu tužitelja na naknadu daljnjih troškova postupka.

Tužitelj na reviziju tuženika nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o revizijama nije izjasnio.

Revizije stranaka su osnovane.

Utvrđeno je da je tužitelj 16. veljače 1993. godine kao radnik tuženika ozlijeđen, jer je drugi radnik tuženika G.S. izazvao sukob sa tužiteljem te ga glavom udario u predio usta nanijevši mu nagnječenje mekih tkiva gornje čeljusti i gornje usnice, te udarac sa razderotinom gornje i donje usnice. Događaj se zbio na željezničkoj stanici u D. kada su radnici čekali vlak za K. G.S. je zbog tog događaja izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa uz odgodu izvršenja od šest mjeseci. Tuženik je u povodu ozljeđivanja tužitelja sačinio prijavu o nesreći na radu.

Nalazeći da je tužitelj štetu pretrpio na radu, nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 6. Zakona o zaštiti na radu (“Narodne novine”, broj 19/83) obvezali tuženika da plati tužitelju na ime nematerijalne štete 9.000,00 kn (u vezi fizičkih boli 5.000,00 kn, u vezi straha 4.000,00 kn) sa zateznom kamatom (čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - “Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) uz obrazloženje da je tužitelj štetu pretrpio na radu, da je radna organizacija dužna osigurati radniku takve uvjete rada da mu ne prijeti opasnost za život ili zdravlje, te ne dozvoliti rad u alkoholiziranom stanju u kakvom je prema vlastitom priznanju u disciplinskom postupku bio G.S. u vrijeme štetnog događaja, da je dužna voditi računa i o međuljudskim odnosima na radu, koji su u ovom slučaju bili teško poremećeni, da je došlo do štetnih posljedica. Sukob između tužitelja i drugog radnika izbio je u povodu pitanja G.S. tužitelju u vezi navodnog davanja novca od strane nekih mještana tužitelju radi čašćenja radnika.

Po ocjeni ovog suda zaključak nižestupanjskih sudova o odgovornosti tuženika za naknadu predmetne štete, za sada nije prihvatljiv, jer je u postupku propušteno utvrditi, je li tužitelju i ostalim radnicima tuženika koji su radili na radilištu u blizini željezničke stanice u D. navedenog dana bilo dopušteno da prekinu rad prije 17,00 sati do kada je inače trajalo radno vrijeme. Ako je njima bilo dopušteno da rad prekinu prije 17,00 sati i ako se štetni događaj zbio nakon prekida rada ne može se osnovano zaključiti da je štetni događaj nastao u vezi sa radom i da za njega odgovara tuženik.

Stoga je valjalo prihvaćanjem revizija stranaka ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku -“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti sporno pitanje ukazano ovim rješenjem a zatim će donijeti novu presudu.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude odlučio je da o troškovima revizijskog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 28. kolovoza 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.