I Kž-379/2002-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 379/02-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović, Erike Kocijančić, Ante Potrebice i Ane Garačić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, od 25. ožujka 2002. godine, br. K-131/00, u sjednici održanoj dana 29. siječnja 2004. godine, u odsutnosti optuženika G. P., a u nazočnosti njegovog branitelja A. M., odvjetnika iz Z., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. A. S. i opt. G. P. proglašeni su krivima da su na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinili kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz čl. 196. st. 1. OKZRH, pa im je za isto, na temelju čl. 48. OKZRH izrekao uvjetnu osudu i utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine svakom, te istovremeno odredio, da se ta kazna neće izvršiti ako optuženici za vrijeme od dvije godine ne počine novo kazneno djelo.

Protiv te presude žalbe je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predložio, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovorima na žalbu državnog odvjetnika optuženici su predložili, da se žalba odbije.

U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika opt. G. P. je predložio, da se on i njegov branitelj, A. M. odvjetnik iz Z., obavijeste o sjednici vijeća, što je i učinjeno, međutim optuženik sjednici nije pristupio iako je uredno izvješten, pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti, a u nazočnosti njegovog branitelja, odvjetnika A. M. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića.

I Kž 379/02-6

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP je predložio, da se žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno žalbenom prijedlogu.

Žalba nije osnovana.

Ne može se prihvatiti žalbeno rezoniranje da su se optuženici udružili radi proizvodnje opojne droge marihuane. Naime, stajalište žalbe, kako je neživotno i nelogično da svaki od optuženika posebno zasadi, zalijeva i brine se o svojih šest sjemenki indijske konoplje, koje su iznikle u biljku i dosegle visinu od 30 do 70 cm, iako se radi o dugogodišnjim cimerima, nije prihvatljivo. Naprotiv, prihvatljivo je stajalište suda prvog stupnja da je to realno i moguće pa je s pravom i vjerovao optuženicima.

No, sve da se i prihvati rezoniranje državnog odvjetnika, da se u konkretnom slučaju tj. u konkretnoj sadnji i radilo o zajedničkom djelovanju optuženih, još uvijek bi se radilo o jednokratnoj sadnji odnosno, proizvodnji konoplje tipa droge, i ništa se u pravnom položaju optuženih ne bi promijenilo. To zato, što i nadalje nedostaje bitni element udruživanja više osoba radi činjenja kaznenih djela iz st. 1. čl. 196. OKZRH, koji se odnosi na dogovor optuženih da zajednički djeluju i ubuduće, a što se iz same činjenice da je kod jednog optuženika nađeno još sjemenki, ni u kojem slučaju ne može zaključiti. Uostalom, takove sjemenke ne sadrže drogu, ne mogu se vještačiti i ne zna se hoće li se razviti u biljku ili ne, kao što je to iskazala vještak za toksikologiju, pa se tim prije, iz same činjenice držanja navedenih sjemenki ne može zaključivati, da su optuženici i dalje namjeravali iste saditi i uzgajati odnosno proizvoditi marihuanu, kako se to tvrdi u žalbi državnog odvjetnika.

Slijedom svega naprijed izloženog proizlazi, da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i da je na isto pravilno primijenio krivični zakon kada je učin optuženika pravno označio kao kazneno djelo iz čl. 196. st. 1. OKZRH, i za isto im je izrekao primjerenu kaznenu sankciju.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti (čl. 379. ZKP) ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bile povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 1., 5., 6., 8. do 11. ZKP.

Iz izloženih razloga, sa žalbom državnog odvjetnika postupljeno je kao u izreci, na temelju čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 29. siječnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

Josip Budinski, v. r.