Rev-1294/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1294/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Stanka Hautza i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja K.A. iz Z., koga zastupa M.J., odvjetnik u Z., protiv tužene M.Đ. iz Z., koju zastupa Ž.B., odvjetnik u Z., radi izdavanja tabularne isprave, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 12. listopada 1993. br. Gž 7143/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. listopada 1992. br. P 2428/90, u sjednici održanoj dana 7. veljače 1996.,

presudio je:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom da se utvrdi valjanost zaključenog ugovora od 15. 5. 1988. godine o prodaji stana upisanog pod katastarskim brojem 5285/1 i u z.k.ul. 16778, za utvrđenu cijenu, između tužitelja kao kupca i M.Đ. iz Z., kao prodavaoca, te da se utvrdi da račun od 25. 5. 1988. o prodaji zlatnine dokazuje da je tužitelj na vrijeme položio ugovorenu svotu na knjižicu na šifru kod Privredne banke Zagreb.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava, te nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja, predloživši ukidanje pobijanih presuda i vraćanje na ponovno suđenje sudu prvoga stupnja.

U skladu sa odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, dalje ZPP) primjerak potpune, pravovremene i dopuštene revizije dostavljen je na odgovor protivnoj stranci i radi izjašnjenja nadležnom državnom odvjetništvu.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o njoj izjasnilo nadležno državno odvjetništvo. Revizija nije osnovana.

Suprotno tvrdnji revidenta, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP. Naime, izreke nižestupanjskih presuda su razumljive, u obrazloženju su sadržani razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu kontradiktorni međusobno, a niti izrekama presuda. Ne postoje niti drugi nedostatci zbog kojih ih nebi bilo moguće ispitati. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

Svoj zahtjev za utvrđenje valjanosti spornog ugovora o kupoprodaji stana tužitelj temelji na tvrdnji da je on nosilac stanarskog prava na tome stanu čiji je vlasnik tužena. Dana 25. 4. 1988. godine tužena mu se obratila s ponudom za prodaju toga stana za brutto cijenu od 15,000.000 novih dinara. U zakonskom roku da je javio tuženoj da prihvaća ponudu i zatražio da mu dostavi na potpis ugovor o prodaji što je tužena odbila.

Utvrđenje je sudova da je tužena u pismu od 25. 4. 1988. godine stavila ponudu tužitelju za prodaju spornoga stana za 15,000.000 dinara. Pismom od 14. 5. 1988. godine tužitelj je prihvatio ovu ponudu. Među strankama da je bilo ugovoreno "plaćanje odmah". Međutim, tužitelj nije u zakonskom roku ugovoreni iznos cijene položio tuženoj odnosno nadležnom sudu, već je to učinio polaganjem iznosa na sud tek nakon podnošenja tužbe u ovome predmetu.

Odredbom čl. 34. st. 3. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada ("Narodne novine", br. 52/73) kad se prema uvjetima cijena ima u cjelini ili djelomično isplatiti u gotovu, izjava o prihvaćanju ponude može imati učinak samo ako osoba kojoj je stavljena ponuda položi u roku od 30 dana od dana saopćenja ponude ponuđaču ili kod općinskog suda na čijem se području nalazi zgrada cijeli iznos koji se prema ponudi ima isplatiti u gotovu.

S obzirom na navedena utvrđenja, pravilno su sudovi primijenili citiranu zakonsku odredbu zaključivši da tužitelj nije izvršio svoju obvezu koja proizlazi iz te odredbe, te da stoga ugovor nije zaključen. Čak i polaganjem ovoga iznosa na knjižicu na šifru u banci tužitelj ne bi izvršio svoju obvezu.

Ostali prigovori odnose se na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, a iznošenje takvih prigovora u reviziji nije dopušteno (čl. 385. st. 3. ZPP).

Kako nije ostvaren niti jedan od revizijskih razloga, u skladu sa odredbom čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 7. veljače 1996.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.