Rev-143/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-143/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V. iz V. G., kojeg zastupaju T. T. i I. U., odvjetnici iz Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 08. srpnja 1997. godine broj: Gž-6406/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. svibnja 1995. godine, broj: PN-4035/94, u sjednici održanoj dana 22. studenog 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju s osnove pretrpljenih fizičkih boli 7.000,00 kn, s osnove pretrpljenog straha iznos od 4.000,00 kn, te s osnove tuđe pomoći i njege iznos od 1.120,00 kn, te naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 1.426,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva i to s osnove pretrpljenih fizičkih boli s iznosom od 5.000,00 kn, te s osnove pretrpljenog straha 6.000,00 kn, te s osnove tuđe pomoći i njege 2.320,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači u smislu revizijskih navoda.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 345. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP) na koju bitnu povredu sud pazi, primjenom čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

O svim ostalim bitnim povredama odredaba parničnog postupka, zbog kojih se može izjaviti revizija, revizijski sud je ovlašten voditi računa jedino u slučaju kada se revident na postojanje takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka u reviziji određeno i konkretno poziva.

Revident u ovoj pravnoj stvari ne navodi u reviziji niti jednu od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Dakle, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren. Neosnovana je i tvrdnja revidenta da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se zbog toga ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

U revizijskoj fazi postupka sporna je samo visina štete.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja je ocijenio pravilnim utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je osiguranik tužene dana 18. svibnja 1994. godine nepropisno upravljao svojim osobnim automobilom i zbog toga naletio na osobni automobil kojim je pravilno i propisano upravljao tužitelj i da je zbog toga osiguranik isključivo kriv za nastali štetni događaj,

- da je tužitelj zbog toga zadobio tjelesne povrede u vidu natučenja glave i ogrebotine na čeonom predjelu glave, koje povrede su prema nalazu i mišljenju vještaka lake do srednje teške naravi, i da je zbog tih povreda trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 8 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, te slabog intenziteta u trajanju od 20 dana, a pretrpio je i strah jakog intenziteta u trajanju do 2 dana, te srednjeg intenziteta u trajanju do 15 dana. Utvrđeno je, nadalje, da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 4 tjedna i to 5 sati dnevno za to vrijeme.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 195. i 200. Zakona o obveznim odnosima “Narodne novine”, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) kada su tužbeni zahtjev tužitelja djelomično ocijenili osnovanim.

Dosuđeni iznos i po ocjeni ovog suda predstavlja pravičnu novčanu naknadu za sve oblike nematerijalne štete.

Prilikom određivanja naknade štete nižestupanjski sudovi su vodili računa o svim odlučnim okolnostima važnim za dosuđivanje naknade štete, vodeći pri tome računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome ta naknada služi.

Pri dosuđivanju naknade štete s osnove tuđe pomoći i njege nižestupanjski sudovi su također pravilno ocijenili i da je taj dio tužbenog zahtjeva djelomično osnovan imajući pri tome u vidu vrijeme za koje je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, obujam tuđe pomoći i njege i ostale okolnosti slučaja.

Stoga se ne može smatrati osnovanom revizijska tvrdnja kako pravičnu novčanu naknadu za nematerijalnu štetu predstavljaju jedino iznosi zatraženi po tužitelju, odnosno da tužitelj “za manji iznos od 3.500,00 kn na tržištu nije mogao angažirati osobu koja bi bila sposobna pružiti mu pomoć za poslove koje nije mogao obavljati”.

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 22. studenog 2000.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.