Gž-1133/2015-2 · Županijski sud u Dubrovniku

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 3. Gž-1133/15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, OIB: 89577096924, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića, kao predsjednika vijeća, te Marije Vetme, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Ž.M. pok. N. iz D. i 2. L.M. pok. N., O. kao preuzimatelja postupka iza prvotnog tužitelja N.M. pok. N. iz O., koje zastupa punomoćnica B.S.R., odvjetnica u D., protiv tuženice V.R. rođ. B. iz Z., koju zastupa punomoćnik D.O., odvjetnik u D., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva nekretnina

, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. 2 P-614/14 od 30. listopada 2015., u sjednici održanoj 07. prosinca 2016.

p r e s u d i o j e

Tuženičina žalba odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužitelja djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, tako da se presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. 2 P-614/14 od 30. listopada 2015.:

a. potvrđuje:

- u točki I. izreke;

- u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 14344/43044 dijela čest. zem. 2172 k.o. O.;

- u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu da trpi uknjižbu prava vlasništva na nekretninama katastarskih oznaka čest. zem. 407/8 i 411 k.o. O. uz prethodno brisanje do sada svih njezinih uknjiženih prava na tim nekretninama temeljem presude;

- u točki III. izreke;

b. preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke kojom je odbijena deklaratorna tužba sa tužbenim zahtjevom prema tuženici za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. 407/8 i 411 k.o. O. tako da u tom dijelu točka II. izreke glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji Ž.M. pok. N. i L.M. pok. N. suvlasnici na jednake dijelove čest. zem. 407/8 i 411 k.o. O."

Obrazloženje

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja, kao preuzimatelja postupka iza prvotnog tužitelja, N. M. pok. N., koji je umro tijekom postupka, protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, te njihove uknjižbe u zemljišne knjige na ime tužitelja uz istodobno brisanje tuženičinog prava vlasništva s tih nekretnina.

Prvotni tužitelj je tužbom, predanom sudu 14. veljače 2005. godine, zahtijevao utvrđenje i uknjižbu prava vlasništva na čest. zgr. 222, te čest. zem. 362/2, ½ dijela čest. zem. 386, cjeline 361/1, 407/1, 365/4, 370, 371, 407/6, 362/1, 366/2, 377, 381, 383, sve k.o. O., tvrdeći da je pravo vlasništva stekao dosjelošću.

Tužitelj je podneskom (list spisa 49.) od 13. prosinca 2006. uz postojeći zahtjev podnio i zahtjev radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva nekretnina čest. zem . 408, 411, 362/3, 407/8 k.o. O., te suvlasništvo u dijelu ½ čest. zem. 413 k.o. O., kao i suvlasništvo u dijelu od 14344/43044 dijela čest. zem. 2172 k.o. O.

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u D. od 11. travnja 2007. godine (potvrđena presudom Županijskog suda u D. od 19. svibnja 2011. godine, list 71.-73. spisa) prihvaćen je tužbeni zahtjev u odnosu na čest. zgr. 222 k.o. O., te čest. zem. 362/2, ½ čest. zem. 386, cjelina čest. zem. 361/1, 407/1, 365/4, 370, 371, 407/6, 362/1, 366/2, 377, 381 i 383 k.o. O., dok je u preostalom dijelu (za nekretnine koje su predmet preinake tužbe o kojoj je sud propustio odlučiti) prvostupanjska presuda ukinuta, pa je predmet spora u ovom stadiju postupka utvrđenje i uknjižba prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. 408, 411, 362/3, 407/8 k.o. O. i suvlasništva u dijelu od ½ čest. zem. 413 k.o. O., te 14344/43044, čest. zem. 2172 k.o. O..

Prvostupanjski je sud u nastavku postupka dopustio preinaku tužbe i presudom od 30. listopada 2015. odlučio doslovce:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji Ž.M. pok N. i L. M. pok. N. vlasnici u cijelosti čest. zem. 362/3, 408, k.o. O., ½ dijela prava vlasništva čest. zem. 413, a koje pravo vlasništva je stekao dosjelošću, pa je tuženica dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na ovim nekretninama uz prethodno brisanje do sada svih svojih uknjiženih prava na istim, a sve na temelju ove presude.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu preko dosuđenog, a koji se odnosi na čestice zemlje 407/8, 411, te čest.zem. 2172 k.o. O..

III. Svaka stranka snosi svoj trošak."

Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavile su stranke.

Tuženica pobija presudu u dijelu u kojem nije uspjela u sporu i to točku I. i III. izreke, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP), te predlaže da se u pobijanom dijelu presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev ili da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica u žalbi ustraju u svim navodima isticanim i u tijeku prvostupanjskog postupka, posebno u tvrdnji da je posjed tužitelja nepošten, radi čega da se nisu ostvarile pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću.

Protiv točke II. i III. izreke prvostupanjske presude pravodobnu žalbu izjavili su tužitelji zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, s prijedlogom da se u tom dijelu presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati, a tuženici naloži naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka ili da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelji u žalbi navode da je sud pogrešno odbio tužbeni zahtjev u točki II. izreke. Prema shvaćanju tužitelja, činjenica da je sada uknjiženi vlasnik ovih nekretnina P. ulaganja d.o.o. D,, koji je kupio te nekretnine 2011. godine, kada je u z. ul. 6. i 8. k.o. O. bio zabilježen ovaj spor, ne predstavlja zapreku da se tužbeni zahtjev prihvati. To s obzirom na učinak zabilježbe spora - da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekli knjižna prava nakon zabilježbe - pa da bi se u konkretnom slučaju, ukoliko sud prihvati tužbeni zahtjev, stjecatelj brisao jer je pravo vlasništva upisao nakon zabilježbe spora.

Na žalbe nije odgovoreno.

Tuženičina žalba nije osnovana, a žalba tužitelja djelomično je osnovana.

Protivno tuženičinim žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji, kao preuzimatelji postupka iza prvotnog tužitelja N.M. pok. N. iz O., vlasnici (svaki za po ½) čest. zem. 362/3, 408 k.o. O., i ½ dijela prava vlasništva čest. zem. 413 k.o. O., pa je pravilno prihvatio i deklaratarni zahtjev kao i zahtjev za uknjižbu prava vlasništva tužitelja na tim nekretninama uz prethodno brisanje tog prava s imena tuženice.

Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tuženičin prednik, N.B. pok. I., ishodio presudu zbog izostanka i priznanja radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva pred Općinskim sudom u D. protiv tuženika, tada upisanih osoba u zemljišnim knjigama na nekretninama koje su predmet postupka;

- da je tuženičin prednik uknjižen na prijepornim nekretninama temeljem rješenja Općinskog suda u D. od 13. rujna 1985. godine;

- da je tuženica uknjižena kao vlasnica prijepornih nekretnina na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Z. u ostavinskom postupku iza pok. N.B. sina I. temeljem kojeg je za njegovu nasljednicu proglašena tuženica, ostaviteljeva kćer, u cijelosti;

- da je prednik tužitelja, prvotni tužitelj N.M. pok. N. iz O., upisan kao posjednik prijepornih nekretnina;

- da je na česticama katastarske oznake 408, 362/3 i 413 k.o. O. uknjižena upravo tuženica, dok su na svim ostalim nekretninama koje su predmet spora u ovom stadiju postupka uknjižene druge osobe;

- da su tužitelji, odnosno preuzimatelji postupka, osobno i putem svojih pravnih prednika u posjedu prijepornih nekretnina više od 50 godina tj. da je tužiteljev otac obrađivao te nekretnine još od 1943., a prije njega njegovi roditelji (roditelji prvotnog tužitelja) koji su radili na tim nekretninama vinovu lozu, poljoprivredne poslove, koristili ih za sakupljanje drva za ogrjev.

Prvostupanjski je sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na nekretnine 362/3, 408 i ½ dijela prava vlasništva 413 k.o. O. utvrdivši da su tužitelji (sada preuzimatelj postupka) vlasnici prijepornih nekretnina, pa je pravilno u točki I. prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši tužitelje vlasnicima tih nekretnina (svaki za ½ dijela), uz obvezu tuženice da trpi uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja i brisanje njezinih prava u cijelosti na čest. zem. 362/3 i 408, te ½ čest. zem. 413 k.o. O..

U ocjeni tuženičinog žalbenog navoda da je najvjerojatnije uz dopuštenje njezinog prednika prvotni tužitelj koristio predmetne nekretnine, valja kazati da je tužitelj bio upisani posjednik prijepornih nekretnina prije nego je njezin prednik ishodio presudu zbog izostanka i na temelju priznanja u odnosu na tada upisane osobe, te da je baš on, a ranije njegovi roditelji,bili u posjedu označenih nekretnina, pa je odlučeno kao u točki a. izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe čl.368. st.1. ZPP-a.

Ostvaren je žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u točki II. izreke u odnosu na čest. zem. 2172 k.o. O. kao i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u odnosu na navedenu nekretninu.

Naime, tužitelj je zahtijevao utvrđenje i uknjižbu prava vlasništva na određenom suvlasničkom dijelu čest. zem. 2172 k.o. O..

Iz z.k. uloška 452 k.o. O., koji prileži na listu 99.-101. spisa, proizlazi da je ta nekretnina oznake vrt, površine 334 m², upisana na osobe različite od tuženice, te da nije upisana na P.u. d.o.o., kako to tvrde tužitelji u žalbi. Iz navedenog z.k. izvatka ne proizlazi ni da bi ta nekretnina bila prenijeta iz z. ul. 6 i 8 k.o. O., pa se može jedino zaključiti da je tužitelj pogrešno označio navedenu nekretninu s obzirom da je prvostupanjskom postupku dostavljao isprave radi utvrđenja relevantnih činjenica koje se odnose na čest. zem. 217/2 k.o. O.. Tako iz posjedovnog lista broj 3., koji prileži na listu 51. spisa, proizlazi da je tuženica posjednica dijela čest. zem. 217/2 k.o. O. katastarske kulture šuma, u površini od 28689 m², a u z.k. izvatku koji prileži uz list 51. spisa, proizlazi da je kat. čest. 217/2 k.o. O., površine 43033 m², upisana u cijelosti na tuženicu. Dakle, iz procesne građe proizlazi da tuženica nije pasivna legitimirana (ad causam) u pogledu zahtjeva za utvrđenje i uknjižbu prava vlasništva čest. zem. 2172 k.o. O., pa je pravilno prvostupanjski sud, ali ne iz razloga navedenih u prvostupanjskoj presudi, odbio u cijelosti tužbeni zahtjev u odnosu na tu nekretninu, pa je u tom dijelu odlučeno kao u točki a. izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a.

Pravilno utvrdivši da je tijekom postupka došlo do promjene upisa prava vlasništva na nekretninama čest. zem. 407/8 i 411 k.o. O., pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev za trpljenje uknjižbe prava vlasništva uz prethodno brisanje tog prava s imena tuženice na navedenim nekretninama, jer promjena upisa u toku spora ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva zbog nedostatka legitimacije. Odredbom članka 195. ZPP-a propisano je da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kome teče parnica, da to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, ali je zbog upisa prava vlasništva na treću osobu na navedenim nekretninama tuženica prestala biti pasivno legitimirana za ovaj vid sudske zaštite. Stoga je pravilno u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev, radi čega je odlučeno kao u točki a. izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Međutim, sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odbivši deklaratorni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva u odnosu na tuženicu u preostalom dijelu toč. II. izreke.

S obzirom da je tuženica tužiteljima osporavala pravo vlasništva tih nekretnina, a taj spor je zabilježen u zemljišnim knjigama, tužitelji u odnosu na tuženicu imaju pravni interes utvrditi se vlasnicima tih nekretnina.

Ovaj sud je uz ostala navedena utvrđenja prvostupanjskog suda, utvrdio da je prvotni tužitelj bio upisani posjednik i prijepornih nekretnina 407/8 i 411 u k.o. O. (posjedovni listovi koje je sudu dostavio nadležni ured za katastar 10. travnja 2007. godine, priležu na listu 59. spisa, a odnose se na povijesni slijed od osnutka do prve revizije ) te da je posjedovao i te nekretnine kao i one iz točke I. izreke. Na temelju tih utvrđenja kao i utvrđenja prvostupanjskog suda, koja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima, valjalo je prihvatiti deklaratorni zahtjev u odnosu na čest. zem. 407/8 i 411 k.o. O., pa je odlučeno kao u točki b. izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe članka 373a. ZPP-a.

Odluka o parničnim troškovima je pravilna, pa je potvrđena i točka III. izreke prvostupanjske presude.

Radi izloženog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Dubrovniku, 07. prosinca 2016.

Predsjednik vijeća:

Emir Čustović, v.r.