I Kž-455/2010-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 455/10-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Ante Potrebice, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. L. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama opt. J. L. i opt. B. G. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 02. ožujka 2010. godine, broj K-79/08, u sjednici održanoj dana 11. siječnja 2011. godine u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske P. P.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. J. L. i opt. B. G. kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu od 02. ožujka 2010. god., broj K-79/08 proglašeni su krivima opt. J. L. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07. – dalje u tekstu: KZ) i opt. B. G. zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. KZ, na način i pod okolnostima kako je to opisano u toč. 1. i 2. izreke osuđujućeg dijela presude. Na temelju istih zakonskih odredbi, a opt. J. L. i uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. b) KZ izrečene su im kazne zatvora, i to opt. L. L. u trajanju od sedam mjeseci, a opt. B. G. u trajanju od jedne godine, te je opt. B. G. na temelju čl. 67. KZ primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna nad njim neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 132. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP) optuženici su na ime imovinskopravnog zahtjeva dužni solidarno isplatiti oštećenom T. „H. p.“ d.d. iznos od 245.600,00 kn, dok je sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate oštećeno T. upućeno u parnicu.

Na temelju čl. 122. st. 3. ZKP optuženici su dužni solidarno podmiriti troškove kaznenog postupka s osnova vještačenja u iznosu od 5.800,00 kn, te paušalnu svotu svaki u iznosu od po 1.000,00 kn.

I Kž 455/10-6

Istom presudom na temelju čl. 353. toč. 3. ZKP od opt. J. L. odbijena je optužba za tri kaznena djela iz čl. 312. st. 2. KZ, jedno kazneno djelo iz čl. 313. toč. 3. KZ, jedno iz čl. 345. st. 3. KZ i jedno iz 346. KZ, činjenično i pravno opisana u toč. 3., 4. i 5. odbijajućeg dijela presude, jer je državni odvjetnik odustao od optužbe za ta kaznena djela.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP određeno je da troškovi kaznenog postupka u odnosu na odbijajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv osuđujućeg dijela te presude žali se opt. J. L. putem branitelja dr. sc. D. P., odvjetnika iz S., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači u odluci o kazni i optuženoj primijeni uvjetna osuda uz dodatnu obvezu da u određenom roku naknadi oštećeniku počinjenu štetu, a podredno da joj se izrekne blaža kazna zatvora.

Žalbu je podnio i opt. B. G. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda u odnosu na njega preinači na način da ga se oslobodi od optužbe ili da se u odnosu na njega ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Nakon što je spis, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, V. L., u pisanom podnesku od 10. lipnja 2010. godine, broj KŽ-DO-945/10 predložila je žalbe optuženika odbiti kao neosnovane, a kod istog je prijedloga ostao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, P. P. na sjednici drugostupanjskog vijeća.

Žalbe nisu osnovane.

Opt. B. G. u uvodu žalbe ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali tu povredu ne argumentira, pa je pobijana presuda ispitana sukladno čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena kakva bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno ne obrazlaže), opt. B. G. osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o njegovoj kaznenoj odgovornosti, a pritom osobito naglašava kako je potpuno neprihvatljiv stav da je on to djelo počinio s izravnom namjerom, jer za nezakonitosti koje je provodila opt. J. L. nije znao, niti ih je u njezinom radu uočio, a pogotovo nije kao odgovorna osoba svjesno kršio zakone i druge propise o poslovanju i tako pravnoj osobi prouzročio znatnu imovinsku štetu.

Protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je nakon potpuno i pravilno provedenog dokaznog postupka i iscrpne analize svakog dokaza zasebno i svih dokaza u međusobnoj ukupnosti, donio ispravan zaključak o postojanju kaznene odgovornosti opt. B. G., a za svoju je odluku naveo jasne i potpune razloge koje u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Posebno pritom valja ukazati na rezultate računovodstveno financijskog vještačenja i priznanje same opt. J. L. kao i na izjave svjedoka V. T. i S. K.. Naime, V. T. je od strane „H. p.“ d.d., … S., nakon prijave B. B., jedne od štediša s čijih je računa optužena

I Kž 455/10-6

uzela novac, obavio kontrolu poslovanja P. u. u K. i pritom je utvrdio da je optužena kao blagajnica u tom poštanskom uredu počinila mnoge nepravilnosti na način kako je to sadržano i u činjeničnom opisu inkriminiranog joj kaznenog djela da bi uzela novac sa štednih računa građana. Mnoge od tih nepravilnosti uočio je već pri ranijim kontrolama i kontrolor S. K., koji ih je kao takve konstatirao i na njih upozoravao u čak svoja tri izvješća poslana opt. B. G. kao upravitelju ureda zaduženom za organizaciju i kontrolu rada u poštanskom uredu.

Da je optuženik savjesno obavljao gospodarsko poslovanje, odnosno da je savjesno obavljao kontrolu rada optužene za što je kao upravitelj poštanskog ureda i Pravilnikom o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta HP-H. p. d.d. bio zadužen, sasvim sigurno bi, kako to ispravno zaključuje i prvostupanjski sud, uočio navedene nepravilnosti i nezakonitosti koje je poduzimala optužena. No, on unatoč upozorenjima koja su mu višekratno dostavljana u izvješćima nakon izvršenih kontrola poslovanja, ništa nije poduzimao u tom pravcu, a u obrani je čak iznio da je ta izvješća površno čitao i nije se posebno obazirao na primjedbe o nedostacima u radu poštanskog ureda, jer je uglavnom bila riječ o blagajničkom poslovanju i neurednosti dokumentacije.

Osim toga, naveo je da je u devedeset posto slučajeva kontrolirao dnevne liste rada i nije uočio nepravilnosti, pa krajem mjeseca uopće više nije imao potrebu kontrolirati situaciju. Tim više, što je u opt. J. L., koja je bila i njegov zamjenik, imao potpuno povjerenje budući je i njen otac radio u tom uredu, a i nitko od korisnika usluga se nije žalio ni prigovarao na njezin rad. Sve su to razlozi kojima se prvostupanjski sud opravdano vodio kada je utvrdio da je optuženik svjesno i voljno počinio terećeno mu kazneno djelo, jer unatoč konkretnim i ponavljanim upozorenjima nije vršio kontrolu poslovanja optužene, pa joj je time pogodovao da godinu dana neometano uzima i prisvaja novac s računa građana čime je u tom iznosu i sam prouzročio znatnu imovinsku štetu pravnoj osobi.

Stoga su potpuno neprihvatljive tvrdnje žalitelja da nije znao za počinjene nezakonitosti optužene, jer ih nije uočio, a ni mogao uočiti, budući je ona sve prikrivala lažnom dokumentacijom. Pritom se u dokaz svojih navoda sasvim promašeno poziva na dan … 2007. god., kada je koristio godišnji odmor, navodeći da je optužena upravo tog dana spornim „storniranjem“ otuđila iznos od … kn, što on zbog svoje odsutnosti nije ni mogao kontrolirati, budući joj se navedeni dan uopće ne inkriminira.

Premda opt. B. G. u žalbi naznačuje i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, tu povredu ne obrazlaže, pa je prvostupanjska presuda ispitana po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP i pritom nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

U odnosu na odluku o kazni žali se samo opt. J. L., a budući da se smatra kako i žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja izjavljena u korist optuženika u sebi sadrži i žalbu na odluku o kazni, pobijana presuda ispitana je u tom pravcu povodom žalbe opt. J. L., ali i u smislu čl. 382. ZKP u odnosu na opt. B. G..

Opt. J. L. u žalbi ističe da je prvostupanjski sud osnovano uzeo u obzir sve olakotne okolnosti i primijenio institut ublažavanja kazne, ali je pogrešno zaključio kako se jedino kaznom zatvora može postići svrha kažnjavanja, a bilo je opravdanih razloga za primjenu uvjetne osude, pa i uz dodatnu obvezu naknade štete oštećeniku u određenom roku. Pritom se kao otegotno nije moglo cijeniti njezino svojstvo odgovorne osobe i visina imovinske koristi, jer se radi o obilježjima inkriminiranog joj kaznenog djela.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, opravdano joj je olakotnim cijenjeno da do sada nije dolazila u sukob sa zakonom, da je iskreno i potpuno priznala počinjenje kaznenog djela i izrazila kajanje, da se ispričala svim

I Kž 455/10-6

štedišama s čijih je računa uzimala novac, kao i da je vratila gotovo pola otuđenog novca i iskazala realnu spremnost za potpuno namirenje duga, te da je majka jednog maloljetnog djeteta. Također joj je s pravom kao otegotna okolnost cijenjena visina znatne imovinske koristi, koja doduše, predstavlja obilježje kaznenog djela, ali višestruko prekoračenje iznosa od 30.000 kn koje već predstavlja „znatnu štetu“, u konkretnoj situaciji svakako ima značaj otegotne okolnosti. U tom smislu je ispravno cijenjena otegotnom i okolnost da je optužena kao odgovorna osoba inkriminiranu djelatnost uporno vršila kroz razdoblje od gotovo godinu dana, sve dok slučajno nije bila otkrivena zbog pritužbe jednog štediše. Stoga će se cijeneći težinu djela i njegove posljedice, te osobna svojstva optužene, unatoč postojanja naročito izraženih olakotnih okolnosti zbog kojih je optuženici kazna, primjenom odredbi o sudskom ublažavanju kazne već gotovo maksimalno ublažena, upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a ne uvjetnom osudom ni izricanjem dvostrukog uvjeta, čija primjena po zakonu, suprotno stajalištu u žalbi, u konkretnom situaciji i nije moguće, na adekvatan način i u dovoljnoj mjeri utjecati i na optuženu da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da uvide neprihvatljivost i pogibeljnost takvog ponašanja kao i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja.

U odnosu na opt. B. G. prvostupanjski sud je prilikom utvrđivanja vrste i mjere kazne optuženiku kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost kao i činjenicu da se on osobno nije okoristio kaznenim djelom, te njegove obiteljske prilike, dok otegotnih okolnosti nije našao. Stoga i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da su sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne pravilno utvrđene, a onda i vrednovane, te je izrečena kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, primjerena težini djela, svim utvrđenim okolnostima i osobi optuženika. Isto tako, opravdano je prvostupanjski sud zaključio, da se s obzirom na značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, kao i činjenicu da je do počinjenja kaznenog djela optuženik poslove voditelja uredno obavljao, a obavlja ih i dalje, može očekivati da će i bez izvršenja kazne biti ostvarena svrha kažnjavanja, te je optuženiku opravdano primijenio uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od tri godine.

Slijedom svega iznijetog, žalbe opt. J. L. i opt. B. G. valjalo je odbiti kao neosnovane i na temelju čl. 387. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. siječnja 2011. godine

Zapisničar:

redsjednica vijeća:

Jasna Galešić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.