I Kž-Us-142/2017-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 142/2017-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. B. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 3. u vezi sa st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98 – ispravak, 50/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. svibnja 2017. broj K-Us-19/16, u sjednici održanoj 24. siječnja 2018.

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba USKOK-a, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu pobijanom je presudom na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje: ZKP/08) oslobodio od optužbe opt. L. B. i opt. M. K. zbog kaznenog djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. st. 3. KZ/97 opisana pod toč. 1. izreke te presude te zbog kaznenih djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 i krivotvorenja isprava iz čl. 311. st. 1. KZ/97 u vezi čl. 60. i 61. KZ/97 opisana pod toč. 2. izreke te presude.

Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 ošt. P. p. d.o.o., ošt. P. d.o.o., ošt. B. d.o.o. i ošt. K. G. su sa imovinskopravnim zahtjevima upućeni na parnicu.

I Kž-Us 142/2017-6

Na temelju čl. 149. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 je odlučeno da nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrade njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te je presude žalbu podnio USKOK zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Optuženik je putem branitelja M. U., odvjetnika iz Z., podnio odgovor na žalbu USKOK-a, s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je USKOK kada tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio da nije potrebno u dokaznom postupku ispitivati I. M. jer da je taj prijedlog državnog odvjetnika nevažan i odugovlačeći.

Naime, u situaciji kada sud prvog stupnja u pogledu sporne okolnosti identiteta opt. L. B.1 ukazuje da iz raspoloživih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi je li počinitelj predmetnih kaznenih djela opt. L. B.1 , ili L. B. , odnosno L. V., te u tom smislu u obrazloženju presude izrijekom navodi (str. 16., 3. odlomak), "da li je to upravo opt. L. B.1 ...., ovaj postupak nije dao odgovor“, te (str. 17., 2. odlomak) "..sud nije mogao na nedvojben način i siguran način utvrditi da li je upravo osoba L. B.1 uopće stvarna osoba..., ...jer je do optuženja osobe L. B.1 došlo na temelju iskaza K. T. i niti jednog drugog materijalnog tako niti personalnog dokaza kojim bi se na pouzdan način utvrdio identitet I okrivljenika.“, svakako da je trebao prihvatiti navedeni dokazni prijedlog.

Naime, I. M. je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. travnja 2014., broj Kov-Us-32/14 osuđen zbog kaznenih djela iz čl. 333. st. 3. KZ/97 zbog toga jer je pripadao grupi kojoj je prema navodima optužbe pripadao i L. B.1 , a koja je imala za cilj počinjenje kaznenih djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju od tri godine ili teža kazna. Istom je presudom I. M. osuđen da je zajedno s R. Š. i L. B.1 počinio kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. KZ/97 i kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. KZ/97 koja su činjenično opisana i u toč. e. i f. izreke pobijane presude jer se za iste inkriminacije terete i opt. B. i opt. K. Dakle, nema nikakve dvojbe da I. M. ima saznanja o ovoj spornoj okolnosti koja se odnosi na identitet L. B.1 , te ga je svakako potrebno na te i ostale sporne okolnosti ispitati u tijeku dokaznog postupka.

USKOK je navedenim žalbenim tvrdnjama doveo u ozbiljnu sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, u smislu odredbe čl. 470. st. 2. ZKP/08, jer se na taj način činjenično stanje iz pobijane presude ukazuje pogrešno utvrđenim, a ne nepotpunim, kako se to pogrešno u žalbi ističe. Naime, sud prvog stupnja nije propustio utvrditi osobu počinitelja, kao jednu od odlučnih činjenica u smislu odredbe čl. 470. st. 3. ZKP/08, već je utvrdio, za sada pogrešno, da to nije L. B.1 , što znači da je činjenično stanje pogrešno, a ne

I Kž-Us 142/2017-6

nepotpuno utvrđeno, bez obzira što je do te povrede došlo propustom suda da se na tu okolnost provede predloženi dokaz.

Nadalje, I. M., iako se prema navodima optužbe opisanim u toč. 2. e i f dovodi u vezu samo s L. B.1 i R. Š. i firmom P. d.o.o. mogao bi imati saznanja i u vezi spornih okolnosti koje se odnose radnje opisane pod toč. 2. a-d i na tvrtku F. F. d.o.o. te opt. M. K. Naime, svjedokinja K. T. je navela da je ista ekipa koja je sudjelovala u F. F. d.o.o.o radila i za P. d.o.o. kojom je također rukovodio R. Š. koji je i sam rekao da ima te dvije firme. Osim toga i svjedok O. B., koji se očitovao u vezi poslovanja s tvrtkom F. F. d.o.o., je naveo da, iako mu nije poznata firma P. d.o.o., poznato mu je ime I. M. jer zna da ga je on tražio narudžbu robe, do koje stjecajem okolnosti nije došlo.

Dakle, iz ovih bi navoda svjedokinje T. i svjedoka B. proizlazilo da I. M. može imati relevantnih saznanja i o ulozi opt. M. K.

Nadalje, s pravom USKOK u žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja potpuno nekritički prihvatio iskaz svjedokinje K. T. kojeg je iznijela na raspravi, jer je ona u tijeku istrage iskazivala posve drugačije, obrazlažući to vrlo neuvjerljivim i neživotnim argumentima. Dakle, izostala je ocjena suda o tome kojem se od ovih dijametralno različitih iskaza (od kojih je jedan evidentno neistinit) poklanja vjera, a problem nekonfrontiranosti iskaza svjedokinje T. iz istrage i nemogućnosti temeljenja na takvom iskazu sudske odluke je drugo pitanje koje se postavlja u kontekstu odredbe čl. 431. st. 2. ZKP/08 kada se ocjenjuje radi li se o dokazu na kojem se odluka ima temeljiti u isključivoj ili u odlučujućoj mjeri.

U pravu je USKOK i kada tvrdi da je sud prvog stupnja zaključak da osoba L. B.1 , s podacima kao u optužnici, ne postoji utemeljio prvenstveno na podacima iz Jedinstvenog registra MUP-a RH (po službenoj dužnosti je sud putem interneta izvršio uvid u registar MUP-a, list 13821-13823), bez da je o tako važnoj okolnosti traženo službeno očitovanje nadležnih službi.

Iz svih naprijed navedenih razloga trebalo je prihvaćanjem žalbe USKOK-a pobijanu presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukinuti i predmet uputiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će imati na umu sve naprijed navedeno te će na sporne okolnosti provesti sve do sada izvedene dokaze, na raspravu će pozvati i ispitati svjedoka I. M., službenim putem će od nadležnih službi zatražiti podatke o identitetu osobe L. B.1 , a po potrebi će izvesti i druge dokaze za koje ocjeni da su potrebni, te će nakon pojedinačne ocjene svakog dokaza te ocjene svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti i na temelju ukupnog rezultata dokazivanja, donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

Iz naprijed navedenih je razloga, na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 24. siječnja 2018.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.