Revr-986/2015-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 986/15-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice Z. Z. iz Z., koju zastupa punomoćnik A. F., odvjetnik u P., protiv tuženice Osnovne škole S. R. iz Č., koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u P., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž - 2345/2014-2 od 19. ožujka 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj 4.P - 367/2014-5 od 26. rujna 2014., u sjednici održanoj 21. listopada 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Dopuna revizije tužiteljice odbacuje se kao nepravodobna.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 5. lipnja 2014. kojeg je tuženica dala tužiteljici, te tako i zahtjev tužiteljice za povratak na radno mjesto na kojem je radila uz priznavanje svih prava iz radnog odnosa za vrijeme do povratka na rad. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi tuženici iznos od 2.500,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. S danom 29. srpnja 2015. tužiteljica je izjavila i dopunu revizije.

Na reviziju nije odgovoreno.

Da bi bila pravodobna i dopuna revizije mora biti izjavljena u roku za izjavljivanje revizije (u roku od trideset dana od dana dostave drugostupanjske presude – čl. 382. st. 4. Zakona o parničnom postupku /"Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP/). U konkretnom slučaju dopuna revizije izjavljena je nakon proteka roka za izjavljivanje revizije, zbog čega je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a dopunu revizije valjalo odbaciti kao nepravodobnu.

S druge strane revizija tužiteljice nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužiteljica. Naime, suprotno tvrdnji tužiteljice, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Isto tako, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revidentica opisno ukazuje u reviziji. Naime, drugostupanjska presuda, obzirom da se donosi povodom pravnog lijeka podnijetog protiv prvostupanjske presude, može postojati jedino slijedom odluke suda prvog stupnja – i sa njom glede utvrđenog činjeničnog supstrata čini određeno pravno jedinstvo, pa drugostupanjski sud odgovarajući na žalbene prigovore koje je tužiteljica isticala tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom i na koje je taj sud dao odgovor, nije donio nejasnu ili kontradiktornu odluku i počinio bitnu povredu postupka time što je konstatirao da prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja i što se pozvao na razloge iz prvostupanjske presude.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu, te tim osnovom i zahtjev tužiteljice za povratak na rad.

Pobijanom odlukom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenom činjeničnom osnovu:

- da je s tužiteljicom ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 8. lipnja 2012. temeljem rješenja Ministra znanosti prosvjete i sporta od 31. svibnja 2012. kojim je temeljem odredbe čl. 105. st. 14. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine" broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12 i 94/13 – dalje: Zakon o odgoju i obrazovanju) tužiteljici kao stručnoj prvostupnici inženjerki grafičke tehnologije odobreno izvođenje nastave učitelja likovne kulture kod tuženice, jer škola nije uspjela više od tri godine na tim poslovima zaposliti osobu koja ispunjava uvjete obrazovanja propisane čl. 2. t. 21. Pravilnika o stručnoj spremi i pedagoško – psihološkom obrazovanju učitelja i stručnih suradnika u osnovnom školstvu ("Narodne novine" broj 47/96 i 56/01),

- da je tužiteljica obavila pripravnički staž, te stekla pedagoške kompetencije na radu kod tuženice, ali nije u roku od dvije godine od zasnivanja radnog odnosa položila stručni ispit kojeg je bila u obvezi položiti, te

- da je tuženica obavijestila tužiteljicu o prestanku radnog odnosa s danom 8. lipnja 2014. s obrazloženjem da nije položila stručni ispit u skladu s odredbom čl. 108. st. 4. Zakona o odgoju i obrazovanju.

U navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužiteljice.

Naime, odredbom čl. 105. Zakona o odgoju i obrazovanju propisani su uvjeti za zasnivanje radnog odnosa u školskim ustanovama na način da je st. 14. posebno propisana mogućnost da se u okolnostima kada se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz navedenog članka, radni odnos može zasnovati s osobom koja ima odgovarajuću razinu i vrstu obrazovanja a nema potrebne pedagoške kompetencije, uz uvjet stjecanja tih kompetencija.

Na ove osobe, a kako to ispravno cijene nižestupanjski sudovi (te kako je to naknadno izrijekom uređeno odredbom čl. 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi "Narodne novine" broj 152/14/), primjenjuje se odredba čl. 110. st. 2. Zakona o odgoju i obrazovanju prema kojoj su ove osobe dužne steći pedagoške kompetencije i položiti stručni ispit u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnog odnosa. U okolnostima kada ove osobe ne steknu pedagoške kompetencije i ne polože stručni ispit u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnog odnosa, prema odredbi čl. 110. st. 4. ovog Zakona, radni odnos prestaje istekom posljednjeg dana roka za stjecanje pedagoških kompetencija i polaganje stručnog ispita.

U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, tužiteljica nije položila stručni ispit u roku predviđenom odredbom čl. 110. st. 2. Zakona o odgoju i obrazovanju, pa joj je radni odnos prestao u skladu s citiranom odredbom čl. 110. st. 4. ovog Zakona.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 21. listopada 2015.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.