Rev-3090/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3090/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. D. iz V., zastupane po punomoćnici I. N.-V., odvjetnici iz S., protiv tuženika Z. D. iz O., zastupanog po punomoćniku Z. Ć., odvjetniku iz S., radi utvrđenja, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 29. svibnja 1998. godine, br. Gž-731/98., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 17. studenog 1997. godine, br. IP- 210/97., u sjednici održanoj dana 25. travnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zatraženo utvrđenje da stan u V., pobliže označen u izreci prvostupanjske presude predstavlja bračnu stečevinu stranaka, te da su stranke suvlasnici stana svaka za po ½ i zatraženo nalaganje tuženiku da tužiteljici izda tabularnu ispravu za upis prava vlasništva na ½ dijela stana.

Ujedno je odlučeno da je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.650,00 kn.

Odlučujući o žalbi tužiteljice drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku na način da se prihvati tužbeni zahtjev ili podredno ukidanje presude suda prvog i drugog stupnja i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

Sporno je je li stan koji je kupio tuženik predstavlja bračnu stečevinu stranaka i slijedom toga jesu li stranke suvlasnice kupljenog stana za ½.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a koja utvrđenja prihvaća i sud drugog stupnja da je tuženik sporni stan kupio od Republike Hrvatske temeljem ugovora o kupoprodaji od 13. rujna 1996. godine, kao hrvatski vojni invalid iz Domovinskog rata, te da je brak stranaka razveden ranije tako da su pravne posljedice razvoda braka nastupile dana 11. lipnja 1996. godine.

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, kada je odbijen tužbeni zahtjev.

Naime, sporni stan nije stečen radom stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice niti potječe iz te imovine, pa ne predstavlja zajedničku imovinu stranaka (čl. 277. tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima - “Narodne novine”, broj 51/89. – pročišćeni tekst i 59/90.).

Kod naprijed navedenog nije pravno relevantno je li sporni stan prije razvoda braka dat na korištenje za potrebe tuženika i njegove obitelji, već je odlučno da ga je tuženik stekao kao vojni invalid Domovinskog rata nakon prestanka bračne zajednice.

Dakle, ne stoji pravni temelj na koji se poziva tužiteljica i baš da se radi o imovini stečenoj za vrijeme trajanja bračne zajednice, da bi se mogao prihvatiti tužbeni zahtjev na utvrđenje za sporni stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka, te da su stranke suvlasnici za ½ dijela.

Pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92. i 112/99. – dalje ZPP), ovaj revizijski sud nije našao da je ta povreda učinjena (čl. 386. ZPP).

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. travnja 2002.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.