Gž-462/2025-2 · Županijski sud u Slavonskom Brodu



REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-462/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Stanouprava d.o.o. Split, Mike Tripala 6, OIB: 17418170125, zastupana po direktoru BV, a ovaj zastupan po punomoćniku Antoniu Bolanči, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika NV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-2933/2022- 18 od 28. ožujka 2025., dana 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2933/2022-18 od 28. ožujka 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Dužan je tuženik KV OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju iznos od 6.663,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 579,00 kuna, od 16.01.2021.

- na iznos od 528,00 kuna, od 16.02.2021.

- na iznos od 579,00 kuna, od 16.03.2021.

- na iznos od 528,00 kuna, od 16.04.2021.

- na iznos od 543,00 kuna, od 16.05.2021.

- na iznos od 543,00 kuna, od 16.06.2021.

- na iznos od 564,00 kuna, od 16.07.2021.

- na iznos od 546,00 kuna, od 16.08.2021.

- na iznos od 546,00 kuna, od 16.09.2021.

- na iznos od 564,00 kuna, od 16.10.2021.

- na iznos od 579,00 kuna, od 16.11.2021.

- na iznos od 564,00 kuna, od 16.12.2021.

do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

2. Dužan je tuženik KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju parnične troškove ovoga postupka sa zakonsko zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.“

II. Nalaže se tužitelju Stano-uprava d.o.o. Split, OIB: 17418170125, naknaditi tuženiku OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog postupka iznos od 187,50 eura sa zateznom kamatom koja teče od 28. ožujka 2025., kao dana donošenja odluke, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz članka 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP). Pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Vrijednost predmeta spora u ovom parničnom predmetu je 6.663,00 kuna/884,33 eura, pa isti spada u sporove male vrijednosti u smislu članka 458. stavak 1. ZPP-a. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti sukladno članku 467. ZPP-a može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Kako tužitelj u žalbi ne navodi u čemu nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, iako se općenito poziva na taj zakonski žalbeni razlog, ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka, nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, pa je ovaj žalbeni razlog utvrđen neosnovanim.

7. Činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu koje je od značaja za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva je pravilno utvrđeno, a tužitelj u žalbi samo osporava pravilnost primjene materijalnog prava na činjenične zaključke suda prvog stupnja, koji je prihvatio prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji u odnosu na njega u ovom sporu, jer tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio obveznik plaćanja režijskih troškova održavanja zajedničkih dijelova zgrade u [adresa], s obzirom da je on nesporno najmoprimac- korisnik stana u navedenoj zgradi, a da je vlasnik istog stana [adresa].

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja suvlasnika stambene zgrade, odnosno upravitelja iste prema Ugovoru o upravljanju nekretninama, Stanouprave d.o.o. Split, za plaćanje dužnog iznosa koji su tužitelji platili za stan koji koristi tuženik, a koji iznos se odnosi na troškove održavanja rada postrojenja za centralno grijanje, troškova vode, struje za lift i troškove čišćenja zgrade, za razdoblje od siječnja 2021. do prosinca 2021.

9. Prvostupanjski sud je pravilno utemeljio svoju odluku na odnosnim odredbama i to prvenstveno člancima 38. stavak 2., 84. i 89. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje ZV), te Međuvlasničkom ugovoru, pa stoga sud drugog stupnja prihvaća pravno stajalište prvostupanjskog suda da troškovi koji se odnose na stan kao posebni dio zgrade i srazmjerni dio troškova za zajedničke dijelove zgrade prvenstveno padaju na teret vlasnika stana kao posebnog dijela zgrade. Korisnik istog stana na temelju ugovora o najmu ili na temelju nekog drugog ugovora, može snositi troškove koji su predmet ovog spora samo ako je vlasnik tim ugovorom prenio svoju obvezu plaćanja tih troškova na tog korisnika. Budući tužitelj nije dokazao da je na tuženika kao korisnika stana prenesena ta obveza plaćanja režijskih troškova stanovanja i troškova održavanja zajedničkih dijelova zgrade, osnovana je odluka prvostupanjskog suda da nije dokazano da je tuženik pasivno legitimiran u ovom sporu, a stoga su neosnovani i svi ostali žalbeni navodi tužitelja koji upiru u suprotno.

10. Prvostupanjski sud je osnovano primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a dosudio tuženiku zatraženi parnični trošak koji se odnosi na nagradu za sastav odgovora na tužbu sa PDV-om i zatraženim zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke o naknadi parničnog troška, tako da je žalba tužitelja i u dijelu koji se odnosi na troškove također neosnovana.

11. Na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, iz razloga što je ista žalba utvrđena neosnovanom u cijelosti.

12. Zbog svega naprijed iznesenog sud drugog stupnja je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučio kao u izreci ove presude.

U Požegi, 15. srpnja 2025.

Sudac

Berislav Devčić