Rev-1107/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1107/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Milošević kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Jakoba Miletića, Stanka Hautza i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz Š., koga zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik iz Š., protiv tuženika 1. Poduzeće TLM B. K. Tvornica E. Š., koga zastupa punomoćnik Š. L., dipl. pravnik iz Š., 2. V. B., 3. J. P., 4. F. M., svi iz Š., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Šibeniku od 29. srpnja 1991. broj Gž-681/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 23. svibnja 1991. broj P-899/91, u sjednici održanoj dana 30. rujna 1992. godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Šibeniku od 23. srpnja 1991. godine broj P-899/91 odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da se kao nezakonita poništi odluka prvostepene komisije tuženika ad 1). od 13.III 1991. godine te da su ništave odluke tuženika ad l) o odobravanju stambenih kredita tuženima ad 2) do 4), kao i to da se nalaže tuženom ad l)da sredstva natječaja br. 2/90 od 6. XII 1990. godine dodjeli slijedećim kandidatima koji ispunjavaju uvjete natječaja i to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja, kao i da mu u istom roku nadoknadi tuženik ad 1) trošak postupka.

Presudom Okružnog suda u Šibeniku od 29. srpnja 1991. godine broj Gž-681/91 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 23. svibnja 1991. godine broj P-899/91.

Protiv drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javni tužilac Hrvatske se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 77. st. 2. SAS-a o osnovama i mjerilima za rasporedjivanje sredstava zajedničke potrošnje za stambene poslove radnika RO E. od travnja 1985. godine kada je odbijen zahtjev tužitelja kojim je tražio da se kao nezakonita poništi odluka prvostepene komisije 1. tuženika o odobravanju stambenih kredita tuženima pod 2) do 4) kao i da se naloži 1. tuženiku da sredstva iz natječaja broj 2/90 od 6. XII 1990. godine dodijeli slijedećim kandidatima s liste koji ispunjavaju uvjete natječaja.

Ovo zbog toga jer i ovaj revizijski sud nalazi da su nižestepeni sudovi zauzeli pravilan stav da je stambena komisija 1. tuženika mogla odobriti tuženima pod 2 do 4 stambeni kredit za kupnju stana, jer je svrha odredaba SAS-a (čl.2 i 26. istog) u tome da se riješe stambeni problemi radnika koji nemaju riješeno stambeno pitanje ili imaju samo djelomično riješeno stambeno pitanje. Tako, kada se radniku može odobriti kredit za izgradnju stambene zgrade ili stana, onda i po mišljenju ovoga revizijskog suda ta odredba u sebi sadrži i kupnju stana jer odredbama SAS-a nije određen način izgradnje, pa se tu svakako podrazumijeva i gradnja tuđim radom, financiranjem tuđeg rada i sredstava, iz čega dalje proizlazi da su tuženici ad 2 do 4 ispunili uvjete za odobravanje stambenog kredita za kupnju stana kada je utvrđeno da isti nemaju riješeno stambeno pitanje, da su stekli određeni broj bodova koji im osigurava prvo odnosno drugo mjesto na listi reda prvenstva i da će dodjelom stambenog kredita biti definitivno riješen njihov stambeni problem, pa nakon toga više neće imati pravo da se natječu za dodjelu individualnog kredita.

Kraj takvog stanja stvari imajući u vidu uvjete kriterije i mjerila SAS-a 1. tuženika zahtjev tužitelja za poništenje odluke o dodjeli stambenog kredita tuženicima od 2 do 4 samo zbog toga što je u čl. 77. st. 2. Pravilnika određeno da se stambeni kredit dodjeljuje u svrhu izgradnje, dogradnje ili adaptacije stambene zgrade ili stana nije osnovan, pa je pravilno i zakonito odlučeno kada je zahtjev tužitelja odbijen.

Iz navedenih razloga reviziju tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku (koji je na temelju odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 preuzet kao zakon Republike Hrvatske.

U Zagrebu, 30. rujna 1992.

Predsjednik vijeća:

Vesna Milošević, v.r.